
Iza nas su izbori koji se najbolje mogu opisati kao neobični ili nesvakidašnji, bar za zapadnobalkanske a pogotovo crnogorske prilike. Slaba izlaznost generisana anemičnom kampanjom i izostanak tradicionalne izborne suplementacije apsolutne brojeve pretvorila je u značajno drugačije procente.
Istovremeno maligno miješanje je ovog puta poprimilo manje aktivan oblik - procjena je da su stvari skoro pa dovede do kraja pa je dovoljna politička a ne druga vrsta logistike. Finalno, patološka egomanija tehničkog premijera kreirala je aferu koja je ipak značajno poljuljala rejting formalnog lidera PES, ali i samog pokreta.
Nenajavljena hronika jednog izbornog ciklusa otvorila je prostor za preživljavanje, odnosno oživljavanje prozapadne i autentične suverenističke opcije. Malo je primjera u crnogorskoj istoriji da protivnici crnogorske državnosti i izvođači na terenu naprave toliko taktičkih grešaka i dozvole da proces razgradnje, u najmanju ruku, doživi zastoj.
Rezultat koalicije Zajedno, uz mandate manjinskih partija lojalnih državi Crnoj Gori, stvara značajan potencijal da potpuno preokrene točak istorije i možda finalno porazi politiku velikosrpskog nacionalizma. Izborna kombinatorika teorijski dozvoljava i druge scenarije, među kojima je i onaj koji bi ozvaničio koaliciju Abazović - Milatović uz nužnu podršku DF. Iako matematički moguća, ta koalicija ne bi imala podršku nijednog od međunarodnih partnera i gurnula bi državu u novu fazu nestabilnosti.
Alternativa tome je tanka većina Vladi PES koju bi omogućavale manjinske partije. Ishod koji bi zbog unutarstranačkih razmimoilaženja doveo do usporavanja reformskih napora i otvorio prostor jačanju velikosrpske/nacionalističke opcije što bi vrlo brzo prouzrokovalo nove vanredne izbore.
Rezultat koalicije Zajedno, uz mandate manjinskih partija lojalnih CG, stvara potencijal da potpuno preokrene točak istorije
Riječju, jedina održiva i evropska opcija je široka koalicija njemačkog modela u koju bi ušle sve proevropske snage i čiji bi jedini ali ujedno najteži zadatak bio zaključenje pristupnih pregovora.
Iz perspektive DPS, jednostrani partijski interes bi bio da ostane opozicija i iz tih klupa posmatra razbijanje tridesetoavgustovske većine i njihovih derivata. Međutim, Crna Gora nema tu vrstu luksuza a nema je ni DPS. Kao stranka simbol državnosti Crne Gore treba da povuče jedini ispravan potez i pruži ruku za tehničku koaliciju onom dijelu PES koji je najmanje zahvaćen malignim uticajem iz Beograda. Istovremeno da zauvijek zastavi beskonačno ucjenjivanje partija koje tek sad nemaju nikakvih legitimiteta a čiji jedini smisao je lešinaranje nad državnim interesima.
Ovo je istorijski momenat koji ne smije da se propusti. U suprotnom propuštena je odnosno prepuštena je Crna Gora.