Mora da sam nešto krivo razumio. Jer kad sam komentare analitičara da je Milatović pobijedio zbog ekonomskih tema uporedio s tim "ekonomskim temama" na ulicama crnogorskih gradova i u izjavama pobjednika, nastao je izvjesni kurcšlus u prostorno-vremenskom kontinuumu. Ekonomske teme su se tako na ulice izlile u formi zastava suśedne države, u uniformama kvislinških vojnih formacija iz Drugog svjetskog rata, uz moravac, osvajačka kreštanja Danice Crnogorčević, klicanja čiča Draži, najavu povratka na Kosovo i sl.
U redovima pobjednika pak „ekonomske teme“ dobile su formu najave dvotrećinske parlamentarne većine na narednim izborima. Ona polovina glasača Jakova Milatovića što ga je glasala zbog ekonomskih tema – koje se nekad u nas kriju i pod signaturom „pizma i inat” – ostala je uskraćena za veliku objavu ekonomskog plana obnove. Tako se ispostavlja da je posljednji suvisli ekonomski plan od predśedničkih kandidata iznio svojevremeno Boro Miranović u lapidarno formulisanom projektu „Ja znam kako – Crna Gora ka Monako“.
Ekonomske teme su se na ulice izlile u formi zastava suśedne države, klicanja čiča Draži, najavu povratka na Kosovo i sl.
Ako nam je iskreno slavlje Milatovićeve pobjede pokazalo njeno pravo lice, postavlja se pitanje što nam govori to da su prve reakcije Jakova i Alekse da će oni činiti dvotrećinsku vlast nakon junskih izbora. Elem, za ekonomske teme dvotrećinska vlast i nema neki veliki značaj jer ekonomsku politiku vodi vlada kojoj je dovoljna i prosta većina. Dvotrećinska podrška je po našem Ustavu predviđena za specifična pitanja za koja je potrebno obezbijediti što širu podršku pa je taj mehanizam svojevremeno u Ustav ugradila ona „diktatorska“ vlast, valjda kako bi ograničila svoju moć!? Nekad doduše i po preporukama tzv. zapadnih partnera, dok se još vodilo računa o EU integracijama, koje su, otkako je ovo Crna Gora „oslobođena“ – stopirane.
Da skratim – dvotrećinska većina vam ne treba samo za izbor sudija Ustavnog suda, vrhovnog državnog tužioca, Sudskog savjeta i sl., već i za promjenu službenog jezika, recimo. Ili zastave. Ili himne, grba, pa i temeljnih određenja države, koja uz dvotrećinsku većinu i ne mora više biti građanska a ni sekularna, već, štotijaznam, srpska i klerikalna. Samo velim. Može tako Crna Gora i dalje biti država, ali neka posve nova i s posve drugačijim prioritetima jer, kako vidimo iz prvih izjava pobjednika koji u svoj dvotrećinski zbir sad bez ostatka računaju i Demokratski front – to i jeste cilj, makar na tom buretu baruta pisalo i „ekonomske teme“.
Da ne bude poslije, kad zapadne ambasade sklope i treću vladu u „oslobođenoj Crnoj Gori“, da im je promaklo kako treći put zaredom kroje vlast što Crnu Goru odaljava od EU i približava je Ruskom svijetu i njegovu regionalnom potprojektu.
No sve što treba da znate o predśedničkim izborima u Crnoj Gori, saznaćete iz jedne usputne izjave gospodara Vučića. Dok su njegovi mediji i horde botova po društvenim mrežama egzaltirano slavile Milatovićev trijumf, Aca je ostao onakav kakvim ga je Savaot načinio – hladan ka špricer. Pa veli: „Ne padam u euforiju kako to Srbi neretko rade. Videli smo kako je to izgledalo sa Krivokapićem, videćemo kako će biti sa Milatovićem.“
Čisto da se zna ko je gazda i što čeka Jakova ako bude nedovoljno servilan u ispunjavanju zadatih ciljeva kao ono onda jurodivi Zdravko.
