Jedna od glavnih karakteristika svakog nacionalizma koji polako metastazira u šovinizam i nacizam je smatranje poklonika te ideologije u superiornost svoje etničke grupe nad drugima. Mada, prije sam stava da je mnogo važnija ideološka grupa od etničke. Takvima su u svi inferiorni osim pripadnika vlastite grupe. Sa gađenjem posmatraju na okolinu, pogotovo na one etničke grupe koje se kose sa njihovim ideološkim svjetonazorom.
Najviše stradaju oni koji su po njihovom mišljenju ''vještački'' postali dio nečega i oni koje smatraju za ''izdajnike''. Na primjer, u nacističkoj Njemačkoj veoma su stradali Njemci koji su bili protivnici režima, pomagači Jevreja i oni koje režim nije prihvatao da su Njemci. Slično je bilo i u Sovjetskoj Rusiji ili za vrijeme Crvenih Kmera. U Ruandi, Hutu ekstremisti su podjednako ubijali umjerene Hutue kao što su ubijali i Tutsije.
Ratovi na prostoru bivše Jugoslavije donose veoma slično iskustvo. Nije problem etnička pripadnost, već ideološko neslaganje. To neslaganje mnoge je koštalo glave. Ideologija je ta koja određuje ko je prijatelj, a ko neprijatelj. Ne religija ili etnička pripadnost.
45U Crnoj Gori u potonje vrijeme kulminira mjerenje krvnih zrnaca i prebrojavanje prađedova. Po mom mišljenju, ovo je posljedica ideološkog lutanja i indoktrinacije srpske ideološke misli u Crnoj Gori. Ona još uvijek nije razgraničila đe joj počinje srpstvo, a đe se završava crnogorstvo. I ne može razgraničiti, jer neće, takva je to ideja. Ne bi da se odreknu Srbije i njene ''dominantnosti'' u koju su ubijeđeni, ali isto tako ne bi da se odreknu ni prestiža ''srpske Sparte'' i osjećaja superiornosti nad ''običnim Srbima''.
Sasvim je bilo za očekivati da će nakon 30. avgusta 2020. ovaj trend postati svakodnevno prisutan. Sjetimo se samo vaganja predaka poslanicima islamske vjere. Na ovaj način se željelo predstaviti kao društveno prihvatljivo svakom crnogorskom građaninu islamske vjere opsovati ''đed/prađed izdajnik''. Naravno, i razgraničiti ''njih'' i ''nas''. Na kraju krajeva, to razgraničenje je i početak svakog nacizma. Jer da nema razlike i kreiranja „starije i izvornije nacije“ ne bi ni bilo „boljih i pravovjernih“.
Huter je sada za neke postao Švaba. Toliko ide nacizam da se jedan Crnogorac pokušava identifikovati sa vojnikom Verhmarhta ili SS-a
Na meti su se našli građani islamske vjere zbog svog građanskog ubjeđenja i ljubavi prema Crnoj Gori. U očima nacista to je totalno nedopuštivo da određena grupa, još manjinska, još muslimanska, ''kroji kapu'' njima, koji po ideologiji njihovog „srpskog sveta“ polažu totalno pravo na Crnu Goru i samo je stvar njihove dobre volje to što tim muslimanima dozvoljavaju tu da žive! Tako razmišlja prosječni nacista u Crnoj Gori, ali i van nje.
Naravno, muslimani su bili meta već decenijama. Dovoljno je pomenuti priču oko referenduma, kada im se momentalno pali crvena lampica i kreću argumenti vezani za Bošnjake i Albance koji su ''donijeli državu''. Opet ta priča ekskluziviteta.
Novi na udaru našao se Oskar Huter. A Huter je sve ono protiv čega se njihova ideologija zalaže. Huter ispunjava sve ključne osobine koje treba da ima njihov krvni neprijatelj. Čovjek je, koji više od svega voli Crnu Goru, uman, oštar na jeziku i ne da na sebe i svoje. Naravno, persone koje ga napadaju nisu u mogućnosti niti imaju kapaciteta da Huteru odgovore na intelektualnom nivou. Zbog toga, krenuli su starom metodom prebiranja predaka i brojanja krvnih zrnaca. Po njima, Huter nema ''atest'' da je Crnogorac. Izdat od njih koji ni sami to nisu, ali misle da imaju licencu za atestiranje.
Huteru je, kažu, đed bio Austrijanac. Sve i da jeste, došao je u Crnu Goru na poziv kralja Nikole i umro kao zaslužni građanin Crne Gore i Cetinja. A što bi bilo da mi sad počnemo da vagamo tuđe pretke? Pa da vidimo kome je đed bio izdajnik. Da vidimo kome je đed bio koljač. Da vidimo kome je đed strijeljao đecu po Lazinama. Da vidimo kome je đed silovao i palio. Sve to ima u jednom lijepom arhivu u dijelu grada Preko Morače. Bojim se da bi mnogi zaćutali.
Huter je sada za neke postao Švaba. Toliko ide nacizam da se jedan Crnogorac pokušava identifikovati sa vojnikom Verhmarhta ili SS-a. SS-ovci prozivaju druge da su SS-ovci. Eto dokle ide ovo ludilo! Među njihovim ideopoklonicima i zaluđenim masama želi se postići efekat buđenja kolektivne traume i za to se optužiti jedan čovjek koji sa tim nikakve veze nema, već totalno suprotno.
Sve su to karakteristike nacističkih ideologija i one tako djeluju. Služe se manipulacijama, traumama, hrane strahom i neznanjem. Ima i za to lijeka, ali se ta boljka liječi teško. Najbolje knjigom, no su u Crnoj Gori počeli da spaljuju pisce.
