Dva kriminalna obračuna u samo tri dana, napad na predsjednika Opštine Budva, ubistvo i samoubistvo u Goliji te dvostruko ubistvo u Budvi – vijesti su koje danima pune stupce crnogorskih medija. Građani se sve više osjećaju ugorženo, a vrh bezbjednosnog sektora odbija da prizna ono što je već svima jasno – u Crnoj Gori više niko ne može da se osjeća sigurno.
“Eskalacija nasilja kojoj svjedočimo posljednjih dana, uključujući dvostruko ubistvo u kratkom vremenskom razmaku, svakako jeste razlog za ozbiljnu zabrinutost”, kaže u razgovoru za Portal Analitika stručnjak za bezbjednost i bivši policijski funkcioner Ekan Jasavić.
47
Upozorava i da ovakvi incidenti ukazuju na sistemske slabosti u bezbjednosnom aparatu, koji očigledno nije u stanju da adekvatno odgovori na sve učestalije izazove.
“Građani imaju realne razloge za osjećaj straha, posebno kada vide da se nasilje dešava na javnim mjestima i da se slučajevi pokušavaju zataškati ili relativizovati. Povjerenje u institucije dodatno je narušeno činjenicom da se odgovorni često ne procesuiraju pravovremeno ili uopšte ne budu sankcionisani”, kaže Jasavić.
Zabrinjavajuće je, naglašava, što se institucije bezbjednosti pozivaju na efikasnost, dok istovremeno glavni izvršioci teških krivičnih djela ostaju na slobodi.
“Takva kontradikcija jasno ukazuje na raskorak između stvarnog stanja na terenu i institucionalnog narativa. Javnost ne mjeri efikasnost prema broju saopštenja ili konferencija za medije, već prema konkretnim rezultatima — hapšenjima, procesuiranjima i presudama. Ukoliko ti rezultati izostaju, a posebno u slučajevima sa velikim javnim interesom, dolazi do opravdane sumnje u sposobnost i profesionalizam bezbjednosnog sektora. Ovakva situacija može dodatno pogoršati osjećaj nesigurnosti i podstaći gubitak povjerenja u institucije”, napominje on.
Bezbjednosni sektor nefunkcionalan, kriminalci demonstriraju silu
Sagovornik Analitike smatra da činjenica da je Arjan Rečković, osumnjičen za ubistvo Igora Nedovića u Staroj Varoši, već jednom ranije pokušao da izvrši zločin i da nakon toga nije uhapšen, iako je živio u žrtvinom komšiluku, predstavlja drastičan primjer nefunkcionalnosti bezbjednosnog aparata.
“Da neko ko je osumnjičen za pokušaj ubistva ostane na slobodi, živi u neposrednoj blizini žrtve i kasnije dovrši ono što je ranije započeo, ukazuje na ozbiljan propust i u operativnom radu i u sistemu praćenja osumnjičenih lica. Takva neefikasnost šalje opasnu poruku – da institucije nisu sposobne da zaštite građane ni kada imaju direktne pokazatelje rizika. To nije samo pitanje loše procjene, već i pitanje odgovornosti unutar policijske strukture, koja očigledno nije obavila svoj posao kako treba. Nepostojanje hitnog postupanja u ovakvim slučajevima potpuno urušava povjerenje javnosti u sistem”, naglašava Jasavić.
Foto: Pobjeda/D. Mijatović
Problem je, tvrdi, i to što organizovane kriminalne grupe danas očigledno ne vide bezbjednosne strukture kao prepreku, već kao slabe, neefikasne ili čak kompromitovane.
“Javne proslave zločina, poput vatrometa nakon ubistava, nisu samo simboličan čin trijumfa nasilja, već direktna poruka i izazov državnim institucijama – da ih se ne boje i da vjeruju da će ostati nekažnjeni. To je svojevrsna demonstracija sile, ali i sistemske slabosti. Kada kriminalne strukture postanu toliko samouvjerene da slave nasilje javno i bez posljedica, to znači da im država de facto prepušta prostor moći. Takve poruke urušavaju ne samo autoritet policije i tužilaštva, već i samu ideju pravde i vladavine prava”, kategoričan je Jasavić.
Neodgovornost opasna praksa, šalje poruku da su pozicije bitnije od života građana
Mišljenja je da istup v.d. direktora policije Lazara Šćepanovića nakon ubistva u podgoričkom lokalu Taormina nije bio u skladu sa težinom događaja niti sa opravdanim očekivanjima građana. Umjesto odlučnog, samokritičnog i operativnog obraćanja koje bi, dodaje, ulilo povjerenje da institucije drže situaciju pod kontrolom, javnosti je ponuđena uopštena i proceduralna izjava, bez konkretnih mjera ili preuzimanja odgovornosti.
“Poruka koju je poslao može se tumačiti kao znak nemoći, a ne odlučnosti. U kriznim momentima građani očekuju čvrst institucionalni odgovor, a ne birokratski ton koji dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti i sumnju u sposobnost policije da se izbori sa talasom nasilja”, kaže stručnjak za bezbjednost.
Šćepanovićeva izjava da su “svi članovi kriminalnih grupa, kroz komunikaciju sa službenicima Uprave policije, informisani da smanje nivo kretanja jer su potencijalne mete suprotstavljenih kriminalnih grupa”, ukazuje Jasavić, dodatno zabrinjava i u suštini potvrđuje ono što mnogi građani već osjećaju – da država, umjesto da se obračuna sa organizovanim kriminalom, djeluje u funkciji njegovog “uređivanja”.
“Umjesto hapšenja i razbijanja kriminalnih struktura, policija ih savjetuje kako da se zaštite, što direktno kompromituje njenu misiju. Takva praksa nije samo kapitulacija pred organizovanim kriminalom, već i ponižavanje pojma pravne države. Poruka koju šalje jeste da se policija više brine za bezbjednost kriminalaca nego za živote običnih građana. Ovakvo ponašanje urušava autoritet države, obesmišljava borbu protiv kriminala i podstiče osjećaj opšteg beznađa i nesigurnosti”, podvlači Jasavić.
Kada je riječ o saopštenju koordinatora svih službi bezbjednosti Alekse Bečića objavljenog nakon ubistava, sagovornik Analitike smatra da je bilo izuzetno mlako i neadekvatno u odnosu na ozbiljnost situacije.
U trenucima kada se dešavaju brutalna ubistva, fizički napadi i javne prijetnje, građani, kako kaže, očekuju odlučan institucionalni stav i konkretne mjere, a ne opšte ocjene i diplomatski balansirane poruke.
“Čelni ljudi bezbjednosnog sektora morali su već preuzeti odgovornost – makar moralnu – jer su propusti očigledni, a njihovo ćutanje ili pasivnost dodatno narušavaju povjerenje u institucije. Nedostatak lične i objektivne, komandne odgovornosti među rukovodiocima šalje poruku da su pozicije važnije od bezbjednosti građana, što je neprihvatljivo u jednoj demokratskoj državi”, izričit je on.
Neodgovornost je, kaže, opasna praksa koja je ustanovljena od prvog masakra na Cetinju, preko Alije Balijagića i ubistva nedužnih gradjana u Bijelom Polju pa do drugog masakra na Cetinju, gdje su izostale neophodne ostavke, a pojedinci iz sistema bezbijednosti čak unaprijedjeni.
“Upravo praksa neodgovornosti je uslovila eskalaciju nasilja i teških ubistava, jer su kriminalne grupe osnažene neefikasnim radom bezbjednosnog sektora”, poručuje sagovornik Analitike.
Premijer umjesto traženja odgovornosti najavljuje veting u pravosuđu
Prema Jasavićevom mišljenju, premijer Spajić neizbježno snosi političku odgovornost za funkcionisanje bezbjednosnog sektora, uključujući izbor i imenovanja rukovodećeg kadra. Aktuelna situacija, kako navodi, ukazuje na ozbiljne slabosti u sistemu, lošu koordinaciju i izostanak strateškog upravljanja.
“Reakcija premijera bi morala biti brza, odlučna i usmjerena na vraćanje kontrole nad bezbjednosnim sektorom, uključujući i smjene onih koji su pokazali nesposobnost ili nezainteresovanost da se suoče s krizom. U suprotnom, ćutanje može biti tumačeno kao saučesništvo u održavanju neefikasnog sistema”, upozorava Jasavić.
Stava je da je Spajić u potpunosti prepustio sektor javne bezbijednosti Demokratama, jer, kako ističe, vrlo ozbiljni propusti u organizaciono kadrovskom smislu ovog sektora nijesu predmet njegovog interesovanja, što je sa aspekta očuvanja građanskog koncepta Crne Gore veoma rizično.
“Ovo smatram važnim problemom, između ostalog zbog činjenice da je u javnoj bezbjednosti sve manje pripadnika manje brojnih naroda, te da je javna tajna da u Sektoru specijalnih snaga MUP-a ne mogu biti angažovani službenici koji pripadaju manje brojnim narodima”, ističe Jasavić.
Ovo je, kaže,podatak koji bi morao da intrigira premijera i potpredsjednike Vlade.
“Trebali bi da provjere njegovu tačnosti da u skladu sa njihovim nadležnostima preduzmu mjere i radnje da se po ovom pitanju stanje promijeni. Premijer, umjesto da se bavi temeljno pitanjima izvršne vlasti i njenog efikasnog funkcionisanja, suprotno sistemu podjele vlasti koje Ustav garantuje najavljuje tzv. veting u pravosuđu, čiji cilj može biti obezglavljivanje pravosudnog sistema po uzoru na obezglavljeni sistem bezbjednosti, što može izazvati duboku destabilizaciju ukupnog pravnog sistema zemlje”, upozorava Jasavić.
Poruka građanima jasna – sistem funkcioniše za interese krugova moći
Bivši policijski funkcioner smatra da izostanak bilo kakve ostavke ili smjene nakon toliko ozbiljnih incidenata jeste jasan signal da politička volja za suštinsku reformu bezbjednosnog sektora ne postoji – ili da je vrlo ograničena i podređena partijskim interesima.
“U ozbiljnim državama, ovakve situacije bi same po sebi inicirale odgovornost – makar formalnu – a u Crnoj Gori se i dalje njeguje praksa institucionalne neodgovornosti. Time se obesmišljava koncept reformi, a građanima šalje poruka da sistem ne funkcioniše za njih, već za interese zatvorenih krugova moći. Takva klima pogoduje upravo onima koji žele slab sistem – organizovanim kriminalnim strukturama”, naglašava Jasavić.
Slučaj Danila Mandića - alarm za depolitizaciju bezbjednosnog sektora
Slučaj pokušaja ubistva u centru Podgorice za koji je osumnjičen sinovac predsjednika Skupštine Danilo Mandić, bio je predmet saslušanja pred skupštinskim Odborom za bezbjednost i odbranu. Jasavić smatra da izjave nadležnih pred Odborom nijesu bile ni sadržinske ni uvjerljive te da je pokušaj da se minimiziraju propusti u tom slučaju ostavio utisak institucionalnog samozavaravanja.
“Javnost je više nego svjesna da se taj slučaj morao voditi bez uticaja politke, profesionalno i objektivno, što nije učinjeno. Posebno zabrinjava to što su odgovorni pokušali da ga predstave kao izolovani incident, a ne kao simptom šireg sistemskog problema. Ukoliko institucije nijesu spremne da priznaju propuste i jasno ih adresiraju, teško da mogu ponuditi rješenja koja će spriječiti slične slučajeve u budućnosti. Nedostatak samokritičnosti i odgovornosti dodatno podriva povjerenje javnosti”, upozorava sagovornik Analitike.
Ukazuje i da su bezbjednosne institucije u Crnoj Gori i dalje značajno izložene političkom uticaju.
“Kadrovska rješenja su često rezultat političkih kompromisa, a ne zasnovana na stručnosti i integritetu. Profesionalizam postoji kod pojedinaca unutar sistema, ali je institucionalna autonomija ozbiljno narušena. Bez istinske depolitizacije, nijedan sektor – a posebno ne bezbjednosni – ne može efikasno funkcionisati. Kontinuirani politički pritisci ne samo da sputavaju operativni rad, već i obeshrabruju stručne kadrove koji žele da rade po zakonu, a ne po partijskim direktivama”, ističe Jasavić.
Nedostatak političke volje koči reforme i vodi u autokratiju
Smatra da izlaz iz trenutne situacije postoji, ali, dodaje, zahtijeva hrabre, konkretne i brze korake.
“Prvo, mora se izvršiti temeljna kadrovska rekonstrukcija bezbjednosnog sektora, uz jasno definisane kriterijume stručnosti, integriteta i političke nezavisnosti. Drugo, potrebna je zakonska i operativna reforma institucija koje se bave bezbjednošću, uključujući preciznu kontrolu rada, evaluaciju rezultata i mehanizme odgovornosti. Treće, nužna je politička volja da se odustane od partijskog upravljanja policijom, ANB-om i srodnim organima”, poručuje Jasavić.
Ipak, kako navodi, pitanje koje ostaje otvoreno jeste da li unutar političkog vrha zaista postoji snaga i spremnost da se taj proces pokrene.
“Do sada se takva volja nije jasno pokazala, a bez nje, svaka reforma ostaje deklarativna. Ako se ovako stanje nastavi, bez ozbiljne reakcije vlasti, možemo očekivati samo dublju destabilizaciju i još veće nepovjerenje građana u državu. Na kraju naglašavam da aktuelna vlast funcioniše po sistemu “targetiranja” svih pojedinaca, medija i organizacija koji ne dijele njihove političke stavove i na taj način opasno urušava do sada postignute krhke demokratske tekovine, što je opasnost koja ugrožava svakog pojedinca u Crnoj Gori, bez obzira na njegova ideološka stajališta, trasirajući put autokratskoj vladavini, koja funkcioniše po sistemu - ako nijesi sa mnom, protiv mene si”, zaključuje Jasavić.
