Ponovo je Crna Gora slobodna, a i oni u ZIKS-u. Svi su dočekali da se napokon, nakon toliko decenija terora, oslobodimo iz kandži kriminala. Ono šta posebno raduje jeste da su svi kriminalci iza rešetaka, nema nikog za kim se traga, ko se potjeruje, čije se izručenje čeka.
Jedna idila kakva se nije mogla ni zamisliti. Nema čak više ni oružja među narodom, sve je to naša policija oduzela i revnosno, bez greške, popisala. Prije nekoliko dana, fantastičnom akcijom naših specijalnih snaga, pod punom ratnom opremom, sa specijalnim vozilima i kamerama ND Vijesti, koje su se, gle blesave slučajnosti, tamo našle pola sata ranije, izvršen je desant na tri lovačke puške, čime je ugušeno posljednje jezgro dobro naoružanih antidržavnih snaga u Crnoj Gori.
Puške su se borile i branile regularnim dozvolama, ali ipak nisu mogle protiv Demokratskih „ručica pravde“ koje su im doakale i našu državu uvele u sigurnu luku bez kriminala.
Ovako nešto bi, siguran sam u to, potpisao bilo koji član Demokratske Crne Gore, jer ovo je njihova percepcija stvarnosti.
Desetine ubistava, nekoliko masakara, koja su se desila u Crnoj Gori u proteklih par godina za njih ne postoje. Jednostavo, ne odgovara im i nije se desilo.
A, i kada se desi za to postoji sasvim jednostavno, logičko i nimalo zapetljano objašnjenje. Pa smo tako od direktora policije saznali da lice zbog kojeg sva ova silna hapšenje zbog lovačkih pušaka i par plaćenih večera, nije pobjeglo, nego se oglušilo o mjere nadzora, odnosno jeste ono pobjeglo ali ne njima i nije stvarno u bjekstvu već u produženom ignorisanju mjera nadzora.
Pokusao sam parafrazirati, ali to zaista nije lako, pa neka ide integralno.
„Miloš Medenica nije pobjegao Upravi policije. Ovo lice je pobjeglo, odnosno nije pobjeglo nego je prkršilo mjeru nadzora. Ovo lice je prekršilo mjeru nadozora i pobjeglo je. Ovo lice je prekršilo mjeru nadozora, a ovo lice je pobjeglo neefikasnim zakonskim rješenjima“ – direktor policije.
Dakle, ovo je izjava direktora policije pred skupštinskim odborom. Ko ne vjeruje neka potraži po internetu. U originalu zvuči puno bolje.
38Pa je li ili nije pobjeglo to lice? Ili kao u onom čuvenom klipu telefoniranja u Zeti: Đe ste, sine, ne mogu ve nać!
U ovoj izjavi od par rečenica je tri puta pobjeglo i dva puta nije, pa ukoliko se to tako vaga onda odbjegli Medenica vodi sa jednim poenom prednosti nad neodbjeglim Medenicom.
Ali da ne budem baš do kraja ciničan ili da tražim dlake u jajetu, iako u ovoj izjavi ima cijela jedna perika, biću korektan i potrudiću se da shvatim poentu.
Vjerujem da je direktor policije htio reći kako je Miloš Medenica pobjegao neefikasnim zakonskim rješenjima. Ukoliko je to tačno, Medenica nije odbjegli i osuđeni kriminalac, već borac za bolju i uređeniju pravnu državu.
On je naš Mahatma Gandi!
Mada, Svetozar Marović puno više podsjeća na asketu Gandija nego li Medenica, ali nije to toliko ni bitno jer iz grmena velikoga, lafu trudno izađ nije, tako da i mi možemo imati više od jednog Gandija. A, ruku na srce jadan bi nam i bio premalo.
No, bitno je da policija, po sopstvenoj izjavi, zna sve i ništa se, kažu, ne može desiti da oni to ne znaju.
Sve znaju osim đe su Medeni i Brončani. Po nekim čaršijskim pričama, neki se ne bi puno iznenadili da su baš zajedno. Jer, znate ima ta jedna organizacija koja uspješno posluje u Crnoj Gori već više od 100 godina i koja je iznad države, njenih zakona i bilo kakve kontrole. Pa logika kaže – ako ko može, mogu oni.
Samo da sačekamo i saznamo koji je cilj svega toga i za čiji se groš sve ovo dešava. I da li će na kraju cilj opravdati sredstvo, ili kako nas fino edukova juče naš cum laude: „Kako reče ona narodna poslovica, cilj ne smije da opravdava sredstvo“.
Dragi predsjedniče, nije narodna nego Makijavelijeva, i baš je suprotna od onoga šta se kazali. Nikolo Makijaveli je rekao da: Cilj opravdava sredstva.
Ili da Vam prevedem. Nije važno kako, na koji način i sa koliko žrtava će se doći do cilja, bitan je cilj. Ili, možda Vama poznatija: „Šta ima veze ako pogine desetak Cetinjana, bitno da se Joanikije ustoliči“.
E, baš ovo, kako izvorno zvuči, jeste ono šta treba sve da nas plaši. Mupokratska država i njeni vojnici u uniformama i odijelima, ne brinu kojim će putem, preko koliko uništenih institucija, pogaženih zakona i pregaženih leševa doći do cilja, jer ne kraju bitan je samo cilj, a on je opstanak na vlasti po bilo koje sredstvo i cijenu.
