Ovaj tekst posvećujem maslinarima i političarima, ali prije svega dragim prijateljima koji u maslinadi prepoznaju i svoju tradiciju i budućnost svoje unučadi.
Onima koji znaju da se maslina ne sadi zbog jedne sezone, niti se društvo gradi zbog jednog mandata.
Onima kojima briga nije trenutni dobitak, već tiha, uporna odgovornost prema onome što će ostati iza nas. Neka ove riječi budu poziv na razmišljanje onima koji se bave politikom: demokratija je vrijednost koja nema cijenu i ne trpi improvizacije. Sve drugo, ako se vodi kratkoročnim interesom, ličnom koristi ili zaboravom mjere, postaje nemar prema budućnosti mlađih generacija. Kao što se maslinjak čuva za one koji dolaze, tako se i zajednica mora uređivati s pogledom dalje od današnjeg dana, u vremenu koje će suditi našim odlukama, a ne našim izgovorima.
Demokratija kao sadnja za vrijeme
Stariji maslinari, koliko pamtim oni ulcinjski, govorili su da se stablo ne sadi za čovjeka, već za vrijeme. Onaj ko spušta mladicu u zemlju zna da možda neće dočekati njenu punu krošnju, ali će je gledati njegova djeca. U toj tišini dugog trajanja nalazi se i najpreciznija slika demokratije. Ona nije ugovor jedne izborne noći, već savez mnogih jutara poslije nje.
Demokratija, kao i maslina, ne trpi brzinu, prečice i nervozu epohe. Traži sporost, mirnu ruku i stalno orezivanje onoga što u ljudskoj naravi lako podivlja.
Na Mediteranu maslina nije dekor, već mjera zrelosti. Kamen oko nje može biti tvrđi od svake politike, a so iz mora jača od mnogih osvajača, ali stablo opstaje jer se stalno obnavlja. Demokratija ima iste neprijatelje: okamenjene predrasude i so interesa. Može trajati koliko i naši maslinjaci, ali samo ako je njegujemo kao zajedničko dobro, a ne koristimo kao ukras u časi martinija.
Korijen koji se ne vidi: povjerenje
Maslina ima dubok, razgranat korijen koji se ne vidi. Demokratija ima isti takav podzemni svijet, povjerenje. Bez njega izbori su tek papir, a institucije prazna scenografija. Kao što je maslina bez korijena samo štap zaboden u zemlju, tako je i država bez povjerenja forma bez života.
Maslinar zna da se ispod zemlje vodi glavna bitka za plod. Hraniti maslinu, navodnjavati je, ali ni previše ni premalo, mjera je ono što odlučuje. Tako i građanin mora znati da se izvan partija vodi glavni ispit demokratske časti. Povjerenje se ne gradi deklaracijama, već dosljednošću: istim pravilima za jake i slabe, istim kaznama za moćne i nemoćne. Tamo gdje se zakon savija pred interesom, korijen trune, a stablo se suši iznutra.
Zapuštenost, višak moći i požar društva
Maslina ne prašta zapuštenost. Ako maslinjak ostavite nekoliko godina, ući će u njega korov, a povratak rodnosti tražiće dvostruko više rada. Tako je i sa demokratijom. Partije se lako nasele na grane poretka i počnu ga trošiti kao privatno vlasništvo. Ono što se ne orezuje, s vremenom postaje teret.
Maslina uči da se višak mora sjeći; demokratija da se višak moći mora ograničiti. Gdje nema mjere, nema dugog trajanja. Maslina se brani od požara; demokratija od jezika mržnje. Požar u maslinjaku bukne iz jedne varnice, a požar u društvu iz jedne neodgovorne rečenice, iz jednog političkog poteza koji normalizuje podjelu i poniženje.
Maslina ne pita kojim jezikom govorite dok je njegujete. Demokratija ne pita kako se zovete dok poštujete pravila zajedničkog života. Problem nastaje onda kada čovjek pokuša da u maslinu ureže zastavu, a u demokratiju upiše tuđi identitet. U tom trenutku zajedničko prestaje biti maslinjak i postaje plijen, prostor koji se ne čuva zbog prošlosti niti gradi za budućnost, već se troši isključivo za interes sadašnjosti.
Institucije kao međe maslinjaka
Dugotrajnost nije slučajnost, već kultura rada i brige. Maslinar svake zime ulazi u krošnju s mjerom i znanjem, ne da bi kaznio stablo, već da bi mu produžio život. Građanin bi u institucije morao ulaziti sa istom namjerom. Sud, škola i opština nijesu puke administrativne zgrade, već temelji zajedničkog prostora u kojem demokratija traje. Ko ih zapusti ili prepusti slučaju, odriče se budućnosti.
U svijetu u kojem sam proveo radni vijek, u gradu gdje se govori više od stotinu jezika, imao sam priliku da vidim kako se demokratija, pod pritiskom privilegija, počinje postepeno iskrivljavati. Kada pojedinci povjeruju da im položaj daje pravo da savijaju pravila prema sebi, sistem gubi ravnotežu. Zato su potrebni ljudi i institucije koji znaju gdje je granica i kada je vrijeme za korekciju. Ne da bi se rušilo, već da bi se sačuvalo.
Demokratija ima mjesta za svakoga, ali ne i za svaku naviku i svaku ambiciju. Ne može svaka privilegija opstati u zajedničkom prostoru. Kao što se maslina štiti od štetočina prije nego što oslabe rod, tako se i poredak mora štititi od zloupotreba koje ga iznutra nagrizaju. Sloboda bez mjere ne jača društvo, ona ga postepeno razgrađuje.
Podmlađivanje ili odumiranje
Glavna tajna masline je kalem. Iz starog stabla izraste nova mladica i ponovo nosi rod. Demokratija ima isti mehanizam opstanka, nove ljude. Svaki poredak koji se ne podmlađuje pretvara se u gerontološki dom moći. Kao što maslinar uklanja suve grane, društvo mora uklanjati suve elite.
Podmlađivanje je i u jeziku. Maslina govori mirisom, a demokratija dijalogom. Jezik politike kod nas često je grub kao sjekira, a morao bi biti precizan kao kalemarski nož. Most između kuća ne gradi se silom, već navikom da se sluša.
Maslinari znaju da se ulje prvijenac ne dobija nasiljem, niti žurbom. Prve kapi izlaze iz ploda pod blagim pritiskom, dok je maslina još hladna, čitava i netaknuta. To ulje nosi gorčinu nezrelosti i slast budućeg ploda. Nije pitomo, zna da pecka grlo i nos, kao što istina zna da zaboli prije nego što osvježi. Takvo ulje se ne pije da bi se dodvorilo ukusu, već da bi se provjerila njegova čistoća.
I u demokratiji je isto: prvi glasovi nijesu uvijek ugodni, često su oštri i neprijatni, ali su znak da sistem diše i da još ima snage da reaguje.
Kasnije, maslinar zna da se ulje može miješati. Ne da bi se prevarilo, već da bi se izbalansiralo. Gorka sorta smiri se slatkom, snažno ulje dobije mekoću drugog kraja maslinjaka. Nije svako ulje isto, ali zajedno mogu dati sklad koji nijedno pojedinačno ne postiže. Tako je i sa demokratijom: različiti glasovi, ideje i interesi nijesu mana, već sirovina. Problem nastaje tek kada se miješanje pretvori u mutljavinu, kada se izgubi porijeklo i zamuti odgovornost.
Maslinovo ulje, kao i demokratija, nosi gorčinu i slast u isto vrijeme. Gorčina je cijena slobode: spor, neslaganje, sukob mišljenja. Slast je plod tog procesa: dogovor, povjerenje, osjećaj zajedničkog dobra. Cilj nije društvo bez spora, jer bi to bilo mrtvo društvo, već društvo u kojem se spor drži pod kontrolom: da ne postane požar koji spaljuje maslinjak, nego vatra pod ognjištem, ona koja na maslinovom ulju prži ribu našeg mora za zajedničku trpezu.
Savez mnogih jutara
Danas se od politike traži da kroz jezik mijenja Ustav. To je varnica u demokratiji kao u maslinjaku. Takav zahtjev ne dolazi iz lingvistike, već iz potrebe da se promijeni karakter države. Maslina bi tu opasnost odmah prepoznala, to je udar sjekirom u stablo.
Evropa je maslinjak mnogih naroda. Svijet je još veći maslinjak. Crna Gora mora odlučiti: hoće li demokratiju njegovati kao stablo ili je pretvoriti u sredstvo pritiska. Neutralnost ne postoji kada je stablo na udaru.
U tom prostoru izbora pojavljuju se i nove građanske platforme, poput STEGA-e, koje ne nude brza rješenja, već podsjećaju da se i politika, kao maslina i demokratija, gradi strpljenjem, mjerom i odgovornošću. STEGA ne traži da se stablo presadi preko noći, već da se maslinjak obnovi, zaštiti i povjeri onima koji razumiju da se budućnost ne bere, ona se uzgaja.
Maslina može imati dvije hiljade godina, a opet biti mlada u martu. Demokratija može biti starija od svake partije, a ipak lomljiva u jednoj jedinoj rečenici. Zato se o njoj mora brinuti kao o maslinjaku: uporno je čistiti od korova interesa, štititi od požara mržnje i obnavljati novim ljudima i pokretima, ali prije svega jezikom poštovanja.
Bez te brige, i najstarije stablo postaje tek drvo u maslinadi. A s brigom, i narod i maslina svake godine iznova nauče da rađaju i da traju.
