Ponekad se upitam zašto se domaćim životinjama zovu pas, mačka, koza, ovca i ostala nama bliska živa stvorenja. Valjda što se od iskona kroz brojne generacije i kod njih razvio instinkt pripadnosti i privrežnosti da budu što bliže sa ljudima, što bi se u nešto širem smislu moglo nazvati njihovim identitetom. Jednom čovjeku žena je postala alergična na mačku koju su dugo imali. Žao mu je bilo da je ubije, pa je stavio u džak i odvezao daleko u drugi grad, ali se mačka poslije izvjesnog vremena vratila.
Kad ovu malu uvodnu priču povežem sa našom današnjom političkom situacijom i stvarnošću treba se upitati prema kome Mandić, Knežević, Bečić i ostali njima slični, a koji su rođeni i odrasli u ovoj vjekovnoj Crnoj Gori, osjećaju tu pripadnost i tu privrežnost kao životni imperativ?
Po svemu što rade, što pišu i što izjavljuju svakodnevno, reklo bi se da su kao svoju svetu dužnost i prevashodno kao izraz svojeg identiteta, izabrali da svuda po Crnoj Gori, iz dana u dan, razmazuju Vučićev politički iz*et, uz blagoslov i kađenje popa Mićovića, koji sve to dodatno preliva svetosavskom bljuzgom.
Istovremeno neki visoki "prosvjetari" na čelu sa politički smušenom i nepodobnom Tamarom, našom Jekatarinom Fursevom, sve to sortiraju i pripremaju za školske udžbenike, kako bi naša djeca stekla obrazovanje kad Joanikije uvede vjeronauku u škole.
Tako imamo troglavo čudovište: srpsku Crkvu, sastavljenu od reslova sedmog bataljona, elitu posrbljenih političkih distributera najogavnijih i do srži lažnih informacija, uglavnom uvezenih sa Vučićevog radnog stola, i politički nedoraslu ministarku, svi na zajedničkom poslu sveobuhvatnog nipodaštavanja, krivotvorenja i fasifikovanja već stoljećima naučno utemeljene i međunarodno prihvaćene istorije crnogorskog naroda.
No, sve im je uzalud. Ništa nas neće pokolebati. Začepićemo mi nos dok prođe njihovo... Jer se naša postojanost i pripadnost temelji na opšteljudskim vrijednostima i na pjesnika Zogovića Instrukciji maslini: Žilama za kamen, za siv podlovćenski kamen.
Uz to još da je u svakoj prilici i situaciji vrijedno da se, prosto, uspravno stoji.
