
Postoje ljudi koji ne moraju daleko da odu da bi pronašli sebe – koji svoje korijene pretvaraju u inspiraciju, a ljubav prema rodnom gradu u snagu kojom grade svoj profesionalni put.
Tako počinje i priča Jovane Delibašić, mlade Nikšićanke koja je, iako nije planirala da se bavi novinarstvom, danas prepoznatljivo lice lokalne medijske scene.
Iako novinarstvo nije bilo dio njenih početnih planova, jer san joj je bio da postane učiteljica, život joj je ponudio drugačiji scenario, u kojem je, prateći korake starije sestre Milice, otkrila strast prema medijima i pričama koje se pričaju iz srca.
Prvu šansu dobila je na Televiziji E, koju opisuje kao „sjajnu školu za mlade ljude“, ali je pravi osjećaj pripadnosti pronašla na Televiziji Nikšić, mjestu koje naziva svojim omiljenim radnim kutkom.
Rođena je 17. septembra 1999. u Nikšiću, a kao lokal-patriotkinja, Jovana s posebnom pažnjom i ljubavlju pristupa svakodnevnim zadacima, svjesna koliko je važno da se autentične priče njene zajednice čuju i osjete.
Ipak, iako sada sigurnim koracima korača kroz svijet novinarstva, ostavlja prostor da je život možda jednog dana odvede i u druge oblasti koje podrazumijevaju komunikaciju, povezivanje i rad s ljudima.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost. I to što mi je najveći problem bio što je sestra Milica izašla u grad, bez mene.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Veće samopouzdanje i bolje poznavanje i sebe i drugih.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Više razmišljam o ovim koje sam nenadano otkrila.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Naivnost. Nepopravljivo krećem od teze da su svi dobri i iskreni, dok se ne opečem iznova.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Povjerenje, i kada neko zna da sluša stvarno, a ne samo da čeka red da priča. Volim i ljude koji se raduju tuđuj sreći, jer vjerujem da se mnogo prije tu pokažu pravi prijatelji nego u nevolji.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Mala radost, velika stvar”.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- To ostavljam drugima, jer svako vidi ono što želi.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Lagana ljetnja salata, koja ne opterećuje već osvježava.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć da zaustavim vrijeme - samo da dišem, vidim, osjetim. Čini mi se da nam toga sve više fali. I prije svega - moć da liječim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjala, šta ako mi se svidi?
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako nijesam na poslu, onda odmaram, uglavnom sa porodicom. Šetam nikšićkim ulicama i ispijam kafe. Radim sve za šta nemam vremena tokom sedmice.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Ti si mi u krvi”, Zdravko Čolić.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Mnogo volim predstave i češće odem u pozorište nego u bioskop. Posljednju sam gledala “Obraćanje naciji”.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Putovanja me relaksiraju i hrane. Neka na ovoj listi bude Japan ili Island.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
- Rekla bih nikom, ali od moje porodice se teško nešto može sakriti.
Čemu se uvijek obradujete?
- Dragim ljudima, slobodnom danu, putovanju, suncu, jutarnjoj kafi, lijepoj poruci…
Da li za nečim žalite?
- Za stvarima koje nijesam rekla kad je trebalo.
Bez čega ne možete?
- Bez ljudi koje volim i tišine.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Izvinim se kad god mislim da sam pogriješila, nemam problem sa tim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da svi koje volim budu zdravi. Da budem mirna sama sa sobom. I bonus: da mi dozvoli još koju da zamislim.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Prevazišla neke od svojih strahova.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Putujući sa ljudima koje volim, što dalje od ekrana. Pisala bih pisma, svima.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu, bez pompe…
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Gdje ljubav počiva, ni smrt nije kraj.“