U novom, 28. sazivu Skupštine Crne Gore svega 17 žena naći će se u poslaničkim klupama. To je najmanji broj žena u crnogorskom parlamentu od uvođenja sistema kvota, kojim je propisano da u grupi od četiri kandidata na izbornoj listi jedan mora biti manje zastupljenog pola.
U prilog činjenici da je iz saziva u saziv sve manje žena u skupštinskim klupama, bez obzira na sistem kvota, govori i podatak da je 2016. u skupštinskim klupama bilo 19, a 2020. godine 18 žena.
O tome na koji način povećati učešće žena u polici, pa samim tim i njihov broj u Parlamentu, razgovarali smo s predsjednicom Alijanse žena Demokratske partije socijalista (DPS) i poslanicom Dritom Llollom i ekspertkinjom za rodne politike iz Instituta za pravne studije Mirjanom Ivanović.
Duboko ukorijenjene rodne neravnoteže u društvu
„Mali broj poslanica u Skupštini Crne Gore, s jedne strane, vidim kao posljedicu ekstremne retorike na javnoj i političkoj sceni koja svakim danom sve više produbljuje podjele u društvu i stvara nepoželjno okruženje za angažman žena. S druge strane, postoji nedovoljna svijest o važnosti (sistemskog) pristupa rješavanju ovog pitanja unutar samih partija, formalizacijom procedura i utvrđivanjem kriterijuma selekcije kandidata/tkinja za izborne liste. Taj proces nerijetko se svodi na odlučivanje unutar uskih krugova, a žene se skoro nimalo ili rijetko probijaju do tih krugova“, smatra Llolla.
Kaže da je dovoljno osvrnuti se i na nedavno objavljen Indeks rodne ravnopravnosti.
„On potvrđuje da karika moći - društvene, političke i ekonomske moći žena, ima najnižu vrijednost u indeksnim poenima i nalazi se ispod prosjeka zemalja Zapadnog Balkana i EU. Ovo posebno zabrinjava i u kontekstu multikulturalnog društva, jer pokazuje da ne u dovoljnoj mjeri ili samo deklarativno prihvatamo različitosti, uključujući i rodne“, ističe Llolla.
Ivanović je stava da smanjenje broja žena u Parlamentu reflektuje duboko ukorijenjene rodne neravnoteže u društvu, a pokazuje i da politički lideri nijesu prešli sa riječi na djela.
„Javni diskurs je pun priče o povećanju broja žena u politici i na drugim mjestima odlučivanja, ali praksa pokazuje da nema suštinskog ozbiljnog napora da se to ostvari. Naprotiv“, naglašava Ivanović.
Strukturne prepreke su, kako navodi sagovornica Analitike, društveni ili sistemski faktori koji otežavaju ili onemogućavaju ženama da učestvuju u politici.
„Među tim faktorima, u Crnoj Gori su najizraženiji rodni stereotipi i predrasude, kao i dalje snažna uvjerenja o nametnutim rodnim ulogama žena, uticajan patrijarhat i dalje jačanje patrijarhalnih struktura, javni prostor u kojem bujaju seksizam i mizoginija, te istinski nedostatak političke volje i podrške ženama da se aktivnije uključe u politiku“, ukazuje Ivanović.
Sve ovo, kako dodaje, stvara nejednakosti u mogućnostima i rezultatima za žene, i zahtijevasistemsku promjenu kako bi se osigurala veća rodna ravnopravnost i inkluzivnost u svim sferama društva, uključujući politiku.
„Podsjetiću na istraživanje UNDP-a koje je pokazalo da će nam, ako nastavimo ovim tempom, trebati 95 godina da zatvorimo rodni jaz u politici. Mislim da kao društvo nemamo i ne možemo da imamo luksuz da gotovo jedan vijek provedemo u dostizanju rodne ravnopravnosti u politici“, poručuje Ivanović.
Ivanović: Postavljanje kvote od 40% predstavljalo bi korak naprijed
Na pitanje da li postoji ozbiljna politička volja i spremnost lidera partija da omoguće rodni balans, Llolla je stava da povećanje kvote nije više stvar spremnosti, koliko stvar neophodnosti da bi uspješno prevazišli društveno-ekonomsku krizu integrisanjem svih raspoloživih resursa.
„Pored toga što žene čine više od polovine stanovništva, konzistentan odnos 60 prema 40 odsto diplomiranih studentkinja u odnosu na studente u zadnje skoro dvije decenije u Crnoj Gori pokazuje da žene imaju znanje, posvećene su i odgovorne da se uhvate u koštac sa brojnim izazovima, uprkos otežavajućim okolnostima patrijarhalnog mentaliteta“, navodi Llolla.
Podsjeća i na činjenicu, da u nacionalnoj naučnoj mreži danas imamo više žena nego muškaraca, dok procentualno po broju naučnica prednjačimo u odnosu na brojne evropske države.
„Stoga, značajnije uključivanje žena u politici ne vidim samo iz ugla zastupanja interesa žena, jer to mogu uraditi i rodno-osviješteni muškarci, već i iz ugla potrebe za pluralizam ideja i stavova koji su bazirani na znanju i iskustvu žena, a koji mogu doprinijeti da vizija budućeg razvoja crnogorskog društva bude zaista sveobuhvatna“, kaže Llolla.
Ivanović podsjeća da je na prošlogodišnjim lokalnim izborima prekršena važeća zakona odredba o obaveznom procentu žena na pojedinim izbornim listama.
„Činjenica da je ovo prošlo bez posljedica, da imamo kontinuiran trend opadanja broja žena u parlamentu, govori o putu kojim je Crna Gora krenula. Ali, to ne znači da ne treba težiti unapređenju i povećanju broja žena u politici. Postavljanje kvote od 40% predstavljalo bi ozbiljan korak naprijed“, smatra Ivanović.
Stava je i da je važno da politički lideri pokažu podršku ne samo formalno, već i kroz stvarno promovisanje i podržavanje žena.
„I opet, iako su žene većina u društvu o povećanju kvota će odlučivati muškarci. Društvo mora dodatno da se senzibiliše i edukuje, da se radi na suzbijanju ekspanzije desničarkih ideologija i populizma, čija žrtva nerijetko bivaju žene i njihova prava i borba za unapređenje rodne ravnopravnosti“, naglašava Ivanović.
Ravnopravno učešće žena ključno za uspješno funkcionisanje
Ona smatra da duboka politička i institucionalna kriza u kojoj se Crna Gora nalazi ostavlja posljedice na svim poljima, pa i u oblasti rodne ravnopravnosti i političke participacije žena.
„Za uspješno i prosperitetno društvo je jako važno da ukupni društveno-politički procesi u državi budu inkluzivni. Politika postaje sveobuhvatnija i odgovornija kada se osigura prisustvo raznovrsnih glasova u donošenju ključnih odluka“, ističe Ivanović.
Nedostatak ženskog prisustva u važnim odlukama odražava, smatra Ivanović, sistemsku nejednakost i nedostatak osjetljivosti.
8„Društvo postaje održivo i prosperitetno tek kada uključi i iskoristi potencijal svih svojih članova i članica. Ravnopravno učešće žena nije samo moralno ispravno, već i ključno za uspješno funkcionisanje“, napominje Ivanović.
Sa njoj je saglasna i Llolla.
„Skoro potpuni izostanak žena u organima odlučivanja partija potvrđuje da se njihovi pogledi i stavovi ne vrednuju dovoljno ili ne smatraju dovoljno kvalitetnim da bi doprinijeli unaprijeđenju procesa. Radim i sarađujem u konitnuitetu sa ženama, u Alijansi i van nje, stoga ne mogu da se saglasim sa argumentacijom koju često čujem u javnosti da je niska zastupljenost žena srazmjerna želji da se bave politikom ili, još gore, njihovoj sposobnosti. Prije bih rekla da je otpornost prema politici koja se svodi ad hominem sukobljavanje i upućivanje ličnih uvreda, a ne kao načina da se unaprijedi javni interes“, objašnjava Llolla.
Ohrabrivanje počinje u porodici
Osvrnuvši se na ambijent u kojem djeluju političarke, Ivanović ističe da je apsolutno neprihvatljiv i da se mora što prije mijenjati.
„Nažalost ovo nije primijetno samo u politici već i u ostalim sferama profesionalnog i društvenog djelovanja žena. Generalno je nivo kulture u javnoj komunikaciji na jako niskom nivou i to je zabrinjavajuće. Svjedočimo smanjenju kvaliteta dijaloga, ignorisanju zakonskih propisa, podsticanju nepoštovanja i neprijateljskog okruženja“, ukazuje Ivanović.
Sve ovo, ocjenjuje, nedvosmisleno vodi ka srozavanju vrijednosti na kojima se temelje demokratska i prosperitetna društva, te slabljenju konstruktivnog razgovora koji je ključan za razumijevanje, saradnju i napredak društva.
Llolla, s druge strane, smatra da ohrabrivanje počinje u porodici jer, kako kaže, stavovi prema javnom životu se prisvajaju još u djetinjstvu.
„Aktivizam u civilnom sektoru je, takođe, dobra početna adresa za djevojke ili žene koje nijesu spremne da isprva počnu plivati u političkim vodama. Lokalne političke organizacije ili forumi žena, u formatu koji trenutno predlažemo i promovišemo kroz Alijansu žena, takođe, predstavljaju mogućnost za žene koje žele da se kontinuirano usavrše i karijerno bave politikom“, ističe lLolla.
Dodaje i da cijeni prijedlog civilnog sektora da se organi mjesnih zajednica biraju neposredno i tajno, u skladu sa međunarodnim standardima.
„Tako nešto vidim kao šansu za liderstvo žena u mjesnoj zajednici, što može uticati na njihovo osnaživanje, ali i na emancipuju stavova zajednice. Pored dostupnosti gore pomenutih normi, platformi ili servisa podrške, moram istaći da je bavljenje politikom u velikoj mjeri proces intrinzične prirode. Istrajnost u ciljevima i u samoj misiji svakog ko se odluči za taj poziv mora nadvladati sve vanjske prepreke“, naglašava Llolla.
Seksizam i mizoginija nijesu šala, izvinjenje nije dovoljno
Ivanović napominje i da često svjedočimo verbalnom nasilju nad ženama, u realnom svijetu i online. Dodaje i da vrijeđanja i zastrašivanja prolaze gotovo bez posljedica pa postajemo društvo sve tolerantnije na različita devijantna ponašanja.
„Borba protiv uvreda i napada na žene u politici zahtijeva zajednički napor. Važno je stvoriti siguran prostor u kojem se žene osjećaju uvaženim, podržanim i zaštićenim. To uključuje strože sankcije za mizogine i seksističke napade, edukaciju o rodnoj ravnopravnosti za političare i širu javnost te podršku u izgradnji samopouzdanja kod žena. Moramo razumjeti da seksizam i mizoginija nijesu šala i da takve izjave, posebno od muškaraca - javnih ličnosti imaju višestruke negativne posljedice. I da upućeno izvinjenje nije dovoljno“, podvlači Ivanović.
Kako dodaje, povećanje svijesti i znanja o rodnoj ravnopravnosti, edukacija javnosti uz izmjene krivičnog i unapređenje izbornog zakonodavstva, doprinijelo bi poboljšanju situacije.
„Takođe, mediji mogu i treba da ulože dodatan napor kako bi dali doprinos ovoj borbi, kroz unapređenje medijskog zakonodavstva, ali i etičkih kodeksa kao i samog rada zaposlenih u medijima. Edukacija o praksi Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu doprinijela bi smanjenju negativnih ponašanja u odnosu na žene političarke, ali i druge žene u javnom životu u Crnoj Gori koje se vjerovatno pitaju da li je njihov javni angažman vrijedan verbalnog nasilja koje trpe“, zaključuje Ivanović.
Lolla: Produkcija sadržaja u kojima žene govore o „tvrdim temama“ korak naprijed
Na pitanje kako do unapređenja medijske reprezentacije žena i koliko je sa pozicije predsjednice Alijanse žena PDS u mogućnosti da utiče na poboljšanje njihovog položaja u crnogorskoj politici, Lolla odgovara da produkciju i promociju medijskog sadržaja u čijem fokusu su žene koje govore i o “tvrdim temama” poput bezbjednosti i odbrane, politike i ekonomije, gleda kao korak naprijed da se promijeni narativ gdje se o ženama govori najviše u privatnoj sferi.
„U svijetlu razvoja i primjene novih tehnologija, poput generativne vještačke inteligencije (algoritmijskog generisanja teksta, slike i medijskog sadržaja), ulazimo u nov prostor koji sa sobom donosi brojne društvene i etičke rizike, a u kojem se osnovna ljudska prava, uključujući i prava žena, moraju zaštititi“, kaže Llolla.
To je, kako ističe, izazov za nove zakonodavce u Crnoj Gori.
„Što se tiče poboljšanja položaja žena sa moje pozicije, smatram da je ona jedinstvena zbog mogućnosti da kombinujem pristup “top-down” ili predlaganjem zakonskih rješenja u Skupštini i i “bottom-up” ili pokretanjem dijaloga i informisanjem žena na lokalnom nivou kroz Alijansu“, zaključuje Llolla.
