Neophodno je podsjetiti na sve stereotipe, mahom ksenofobne i ignorantske, koji se vezuju za Moldavce i Moldaviju. Status koji je ova republika imala u bivšem Sovjetskom Savezu, kao i ratna dešavanja nakon proglašenja nezavisnosti 1991. godine, učinili su je jednom od najsiromašnijih država Evrope.
E pa, upravo ta Moldavija rekla je veliko i istorijsko NE ruskom imperijalizmu i Putinovom fašizmu. Mlada liderka Maia Sandu, predsjednica ove države, na nedavno održanim izborima uspjela je da osigura nadpolovičnu većinu. Proruska, petokolonaška koalicija zadržala se na utješnih tridesetak procenata - nevjerovatna koincidencija koja podsjeća na ono što su nekada u Crnoj Gori osvajale slične strukture.
3Interesantno je da je svega nekoliko dana uoči izbora domaća obavještajna služba, u saradnji s partnerskim, uz promptnu reakciju sudskog aparata, uspjela da obuzda i makar djelimično ograniči institucionalni uticaj proruskih struktura.
Povratak u crnogorsku realnost - državu u kojoj je moguće vjerovati u sve: u počasne doktorate nepoznatog porijekla, u plate bez rada, u milijardere iz Japana - lista je beskrajna. Ali jedino je nemoguće vjerovati u ono što je bjelodano pokazano - pokušaj državnog udara 2016. godine i sve ono što su ruske i srpske službe, uz namješteništvo domaće pameti, tada združeno spremale Crnoj Gori.
Kako je moguće da ono što jasno vide Moldavci, što dobrim dijelom vide Gruzini, što su na sopstvenoj koži osjetili Ukrajinci, jedino danas ne vide Crnogorci? Objašnjenje da se radi o „manjku iskustva života pod ruskom čizmom“ djeluje nedovoljno, pa čak i antiistorijski. Bliži sam tezi da se radi o mentalitetskoj proruskoj crti koju nijedna politika do kraja nije uspjela emancipovati.
Jer u drugačijim okolnostima ne bi bilo moguće zamisliti da onaj ko je vodio postupak za državni udar danas bude u zatvoru, dok oni koji su optuživani i osumnjičeni za pokušaj terorizma danas vode Crnu Goru. Jednako je nemoguće vjerovati da neko ko je učinio sve da Crne Gore više nema - i to u dosluhu s istim tim srpskim i ruskim službama - danas obilazi crnogorske medije i objašnjava nam kako mu je, navodno, stalo do države i kako se budi i liježe misleći o njenoj dobrobiti.
Saga o državnom udaru danas dobija nove obrise. Nakon kraha optužnice, Specijalno državno tužilaštvo, osvježeno nakon 2020, ipak je uputilo žalbu koja sadrži činjenične opise u potpunosti usklađene s onim što su, u političkom smislu, ruske i srpske strukture spremale Crnoj Gori. Zapanjujuće je ignorisanje takvog političkog zicera.
Odgovornost za ovakav odnos, kao i za položaj tužioca Katnića, dobrim dijelom leži na nesposobnosti parlamentarne i vanparlamentarne opozicije da ovu temu održi živom i da je aktuelizuje na način na koji to ozbiljnost situacije zahtijeva. Kako god i kad god da se dese novi parlamentarni izbori, Crna Gora će se suočiti s novim talasom malignog uticaja, koji se prepoznaje kroz obrasce isprobane u Moldaviji.
Hibridne prijetnje danas se najčešće realizuju preko društvenih mreža kao platforme za širenje dezinformacija, dok se infiltracija prljavog novca gotovo i ne može pratiti zbog upotrebe kriptovaluta. Izloženost Crne Gore stoga je veća nego ikada. Pitanje je, nažalost, zašto ovo nije tema!?
