Kako odoljeti prvog aprila, a ne posvetiti kolumnu ovoj nadahnutoj klasi političkih lažova koja sjedi na crnogorskom tronu?
Zaista, niko nas tako lako i „lepršavo“ nije lagao u dugoj istoriji laganja koju smo živjeli. Od njihove „istine“ možeš samo da se naježiš – poput premijera koji leti nad Crnom Gorom kao nad jednim ogromnim gradilištem, sa više od deset dionica auto-puteva.
Možda da ipak povjerujemo njima, a ne sopstvenim očima?
Koliko je laž grandioznija, istina je toliko beznadežnija i tužnija – poput prokopanih metara puta na Veljem brdu. Velja laž za Velje brdo!
U Crnoj Gori istina danas bukvalno izgleda ovako:
- Nezavisni kolumnisti nijesu najčistiji proevropski građanski supstrat u zemlji, nego plaćeni botovi na payrollu mafije.
- Demokrate nijesu Miloševićevi pioniri maleni, formatirani u staljinističkoj kasarni na Morači, nego epski fajteri za pravdu i evropske vrijednosti.
- Mandić nije (samo) četnički vojvoda koji otkopava oružje sa ratnim drugovima, nego istorijski lider evropske energije u Crnoj Gori.
- Satirični influenseri poput Radosava Vrbice zapravo su kriminalni mastermindsi, čiji se računari i telefoni mjesecima vještače u potrazi za „velikom zavjerom“.
- Nije tačno da su naši koalicioni partneri ruski tasteri u Crnoj Gori. To je DPS!
- Miloš Karadaglić je samo obični izvođač, a ne svjetski umjetnik. Bećir Vuković je veliki pjesnik – sa knjigom ili bez nje.
- Povampireni neofašizam su samo seoske teme. Antifašisti – demonstranti ispod i na Gorici nijesu najugledniji građani, nego huligani.
- Bezbjednosni sistem nije raspad sistema, nego perjanica pravne države. Odbjegli osuđenici nijesu stvarni – oni su samo AI.
- To što vas ANB-ovci slušaju kako im se prohtije nije antievropska praksa. To je za vaše dobro.
Ajde, bratijo lažljiva, usudi se, za promjenu, pa jednom izgovori istinu! Ili smo možda mi u nekoj kolektivnoj psihozi?
Možda da ipak povjerujemo njima, a ne sopstvenim očima?
