Ulazak Bošnjačke stranke u saradnju sa četničkim partijama je jedan visoko nemoralan čin. Manite me s pričama o tome da Bošnjaci moraju biti dio svake vlasti, da se to radi zbog prosperiteta, napretka, demokratije ili kontrole vlasti.
Sve su to nebuloze od pet centi na koje može pasti jedino neko ko grama mozga nema. Argumenti za to su i više nego očigledni onome ko oće da vidi i ko nema finansijsku obavezu da ne vidi.
Niko ne mora biti dio vlasti, a pogotovo ne takve vlasti. Ništa se ne mora i svako bira kojim će putem oditi. I Kuran i Biblija nam govore da je put pravednika težak, ali da je jedini ispravan. U ovoj situaciji Bošnjačka stranka je izabrala da ode lakšim putem i da zarad lične koristi grupe na njenom vrhu pljune na sva moralna načela i partije i cjelokupnog naroda. I neka im je sa srećom.
58Kao što rekoh, svako bira kojim će putem ići i kako će se ponijeti i ući na istoriju. Slobodarski bošnjački narod nikad nije pristajao na kompromise koji nisu moralni, nego je junački dizao 13. jul. Evo vidimo da danas, nažalost, ima onih koji se predstavljaju kao njegovi predstavnici, a koji su očigledno zaboravili neke stvari.
Iz prosperiteta se ne radi sigurno. Kako je bilo do sad biće i nakon svega. Jedini prosperitet mogu da vide pojedinci koji će zakučiti pozicije u vještačkim ministarstvima i njihove familije koje će se uvaliti i konačno kupiti stanove po Podgorici. Ovo zadnje je i glavni razlog ovakve političke odluke.
Crnogorci nikad nisu sjeđeli i čekali da im slobodu neko donese, to je karakteristika nekih drugih naroda
Na kraju, veoma se zavaravaju ako misle da će moći da kontrolišu vlast. Mnogo su veći politički mangupi Spajić i Mandić nego jedan Ibrahimović. Crnogorci i Bošnjaci su hiljadu puta „slomili“ sebi glavu pokušavajući da emancipuju određene srpske krugove, zaboravljajući onu staru da se Danajcima ne vjeruje ni kad poklone donose.
Očigledno je da Bošnjaci koji su svoje lakovjerstvo platili genocidom nastavljaju istim putem, pokazujući da iz tragedije nisu naučili ništa. Isto je sa Crnogorcima. Oni koji iz ličnih tragedija nisu naučili ništa, nastoje da ih ponavljaju u budućnosti. Tako nam i treba kad smo takvi.
Što se pak tiče nas, Crnogoraca, moramo što prije da se oslobodimo narativa koji nas prati već četiri pune godine, a to je da su nam vazda drugi krivi i da naša sloboda zavisi od drugoga. Nisu nam drugi krivi nit naša sloboda zavisi od drugoga nit će nas iko magično osloboditi dok mi ne smognemo snage i hrabrosti da uradimo to. Na posljetku, ne možemo drugima zamjerati ništa dok u isto vrijeme veliki procenat našeg naroda živi u zabludama i glasa za ovu i ovakvu vlast i doveo ih je na to mjesto.
Veliki broj Crnogoraca pao je na laži i bajke o borbi protiv korupcije i kriminala ili o utopijskim obećanjima vezanim za kvalitet života kao u Singapuru i Švajcarskoj. Protiv toga se moramo boriti.
Nažalost, to je teška misija jer su primitivizam i ljudska glupost toliko uzeli maha da je država dovedena na najniži intelektualni nivo i potonjih više decenija. Ne smijemo zaboraviti da je ipak barem 35% stanovnika drage nam države totalno povjerovalo u priču da Đukanović planira da otvori javnu kuću i kazino pod Ostrogom. To je svaki treći čovjek kojeg srijećemo na ulici.
Na vlast su došli najgori, i po sposobnosti i po moralnim (ne)kvalitetima, upravo zahvaljujući nedostatku tih kategorija među opštom populacijom. Kad se na sve to doda nacionalizam, populizam i manipulisanje vjerskim osjećanjima vjernika od strane Crkve Srbije, dobijamo ovaj pakao u kojem se nalazimo i za koji me čudi da nije još gori kad se pogleda ta situacija.
Rješenje za to vidim u tome da se Crnogorci okrenu sebi, skoncentrišu i slože i „udare“ na sve strukture. Tek onda kad iskra slobodarstva masovno zablista među našim redovima, i drugi će dobiti motivaciju da nam se pridruže.
Crnogorci nikad nisu sjeđeli i čekali da im slobodu neko donese, to je karakteristika nekih drugih naroda.
