Interesantno je koliko je Otvoreno pismo CHO, grupe građana i građanskih aktivista, prikazano i kroz performans „Jeste li još žedni“, uznemirilo tužilaštvo na čelu sa Miloradom Markovićem.
Toliko da je vrhovni državni tužilac, tokom predavanja na Pravnom fakultetu Univerziteta Crne Gore, poslao poruku da „niko ne može uticati na rad Državnog tužilaštva“. Ova izjava bi imala veliku težinu i možda usadila vjeru u tužilaštvo na čijem je čelu, da nije došla poslije nezapamćenih pritisaka političara vladajuće strukture, kao i njima uslužnih medija, nakon čijih ćeranija i targetiranja „sasvim slučajno“ slijede aktivnosti SDT Vladimira Novovića.
38No, saopštenje VDT-a uslijedilo je poslije performansa građanskih aktivista i građana, i to preko medija koji privilegovano i „jedino ispravno“, tumači kome je poruka upućena.
Ne čudi ni to što izjavu DVT-a tumači Jelena Jovanović, poznata na društvenim mrežama po opisu Sky novinarka, zbog toga što se njeno ime pojavljuje u transkriptima Sky komunikacije i što je pokojni šef škaljaraskog klana jedino u nju, "drugaricu našu“, imao puno povjerenje.
Tako je Jovanović iz kabineta VDT-a, koji je i šef Tužilačkog savjeta, dobila je izjavu u kontekstu protesta koji je održan ispred zgrade SDT, i odgovor da će, pazite sad, ,,inicirati da se na TS razmotri pitanje pokušaja uticanja na tužilaštvo“.
Takvu izjavu Vrhovni državni tužilac daje baš novinarki, koja se povezuje u Sky prepiskama sa OKG-om, a ,,ekskluzivno“ ih objavljuje u mediju u kom radi, i praktično uručuje javno, prije Tužilaštva i suda advokatima angažovanim u tim slučajevima.
To je ista novinarka, koja je izvještajem za BIRN, na skandalozan i tendenciozan način, kao vjerske fanatike i desničare targetirala devet građanskih aktivista i boraca za ljudska prava, među kojima i dvije novinarke dnevnog lista Pobjeda, protiv koje su oni podnijelitužbe.
I, da sve bude interesantnije, baš ovu ,,istaknutu“ novinarku, od povjerenja Tužilaštva, ne može da nađe Osnovni sud u Podgorici, da joj uruči rješenje za ubrzanje postupka. Zamislite, ne može da je locira policija koja je u međuvremenu štiti kao osobu kojoj je ugrožena sigurnost?!
Po ovome, slobodna riječ i performans doživješe ućerivanje straha od tužilaštva i medija, da moraju da ćute i da ne smiju stati uz čovjeka koji je prije mjesec dana imao infarkt pluća. Čovjeka koji želi svojim buntom, po cijenu gublitka života, da ukaže na svoju sumnju u povjerenje današnjeg Tužilaštva i njihovih očiglednih namjera da ga kao čovjeka ponize, ukaljaju čak prije potvrđene optužnice, a kamoli presude - utamniče, uz instruisanje i aplauze svih konstituenata vlasti, đe je trka ko će ga kakvim pogrdnim imenom i kvalifikacijom zalijepiti, ne bi li se pobrali politički poeni i uništio život ugroženog čovjeka.
Presumpcija nevinosti kod ovih struktura ne postoji, oni su ga već „lišili života“!
Na ovu beskrupuloznu hajku, VDT šalje poruku da se građani moraju pokriti ušima i ne smiju se zamijerati Tužilaštvu, i ako su performansom i poslatim porukama imali za cilj upozoriti da je život iznad svega i da selektivnost ne promiče ispod radara, već se transparentno vidi!
Ima još jedna jako bitna stvar poslije koje se nije oglasilo Tužilaštvo, kao što je to uradilo poslije protesta građana.
Izvjesni kolumnista iz Vranja, na privremenom ili možda stalnom radu u Vijestima, dozvolio je sebi da na najsramniji način ponizi, epitetima i kvalifikacijama nagrdi sve one koji su iz humanih pobuda reagovali građanski i ljudski, da se čovjeku koji je zdravstveno ugrožen dozvoli da se brani sa slobode.
Što je u tom zahtjevu naćeralo ovog palanačkog kolumnistu da nesojskim i sramotnim riječima etiketira sve nas građanske aktiviste? Da nas podvede pod svoje beskrupulozno poimanje i tumačenje svega onoga, što nije bio cilj apela koji je upućen tužilaštvu.
No, svako se prema sebi ravna, pa to viđesmo u uporednom primjeru koji je dao, a odnosi se na Ljuba Vujadinovića, optuženog za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića koji štrajkuje glađu već 34 dana, jer je iza rešetaka 19 godina bez pravosnažne presude.
Ima li išta zlonamjernije, bezočnije, neljudskije i tendecioznije nego uporediti čovjeka koji se sumnjiči za ubistvo, sa bolesnim čovjekom u poznim godinama, nekadašnjim GST, koji je te i takve procesuirao na stotine! Postoji li veće ljudsko posrnuće? Odakle taj skandalozni poriv? Stavljati to u ravan je nezapamćeno!
Očigledno je da je na taj način želio sugerisati Tužilaštvu kako da se brani od apela CHO, građana i građanskih aktivista, i molbe da se bolestan čovjek brani sa slobode!
Tako da Orvelov citat objašnjava performans i protest u kome sam učestvovala i vazda ću jer: „Ako sloboda išta znači, onda znači pravo da se ljudima kaže ono što ne žele čuti“.
(Autorka je građanska aktivistkinja)
