Malo je primjera da strategija sluđivanja i dezavuacije jednog društva funkcioniše gotovo savršeno kao ona koju Srbija, odnosno njene službe, sprovode nad Crnom Gorom. Višegodišnja i dobro uvježbana manipulacija istinom po pravilu skreće temu crnogorske javnosti i ne dozvoljava efikasnu reakciju.
U trenutku kada tužilaštvo u klasičnom političkom procesu prekvalifikuje krivično djelo ubistva u pokušaju za koje se sumnjiči sinovac i član obezbjeđenja Andrije Mandića, sve to nakon višednevne policijsko-tužilačke sapunice kreiranja paralelne realnosti, na scenu stupa modus operandi koji je uigran, doduše postao i dosadno predvidiv.
79BIA mitropolit i agent uticaja ruskih službi na javnost baca petparačku dimnu bombu, poredeći Njegoša sa ratnim zločincem i zlikovcem Dražom Mihailovićem. Ključni čovjek Crkve Srbije, za sad iz sjenke, svjesno javnost navodi na tu vrstu debate u kojoj je nemoguće ostati pribran i civilizovan. Čovjek kod koga funkcioniše osnovni moralni kompas teško može racionalno i emotivno razumjeti takvu gadost i podlost. Još manje može ostati nijem na takvu eksplikaciju fašizma.
Naravno, nije kaubojstvo mlađeg Mandića i policijsko-tužilački igrokaz jedini razlog za ponovni nastup novoproklamovanog mitropolita, koji istim repertoarom nanovo truje crnogorski javni prostor. Fijasko, epohalnih razmjera, takozvanog "anketnog odbora" i brza dekonstrukcija kursadžija BIA, čiji iskazi ne trpe ni test elementarne logike (hronologija im još slabije ide), natjerala je mitropolita na akciju.
Tome treba dodati i Mandićeve pozive na rasformiranje, čitaj osvajanje, ANB-a i drugih službi tog sektora. Vojska je već na udaru.
Crnogorsko društvo, nažalost, još uvijek nije izgradilo mehanizam da se odbrani od javne polemike koju generišu velikosrpski spletkaroši, varalice i seoski propagandisti maskirani u istoričare i analitičare. Zbog toga uvijek zagrize udicu i sopstvene resurse rasipa na polemiku koja to nije i ne smije da bude.
Umjesto da se ignoriše BIA mitropolit, prozapadno orijentisani dio društva prinuđen je da polemiše i diskutuje o poznatim i notornim činjenicama. Za to vrijeme gubi se fokus i pažnja sa onoga što je stvarna namjera duhovnih nasljednika Sedmog bataljona.Strategija kasetne bombe koja udara na sve vrijednosti identitetske i nacionalne zapravo želi da sakrije, sada već, partikularne pravce djelovanja.
Dokazivanje da je Draža i Pavle koljač, ratni zločinci i kvislingi, na kraju je i bespredmetno. Naše zajedničko upinjanje neće nikoga ko vjeruje i slavi tu politiku otrijezniti ili natjerati na razmišljanje. Ovo nisu devedesete kada je medijska izolacija i dostupnost informacija mogla da bude izgovor. Na dlanu ruke su sve informacije i važnije ilustracije tog fašizma sa ljudskim likom kako ga danas predstavljaju.
Ako bismo bili toliko usredsređeni i bavili se ozbiljnim stvarima, onda bismo demontirali taj monstruozni mehanizam, onaj koji nas najmanje od 2006. drži u rovovima zabavljajući se dokazivanjem da postojimo itd. Ignorisanje toga treba da počne od nosilaca društvenih procesa, intelektualaca, novinara, nevladinih aktivista itd. U suprotnom, pjenićemo ko smo i što smo dok se temelji toga ruše.
