Neobičan oblik i velika količina skroba čine vodeni koštanj posebno interesantnim predstavnikom akvatičnih ekosistema. Dok se u Aziji, naročito u Indiji i Kini, komercijalno uzgaja kao cijenjeno skrobno voće, na području Sjeverne Amerike predstavlja invazivni vodeni korov za čije se suzbijanje troše enormna sredstva.
Na području Evrope, vodeni koštanj je gotovo zaboravljena, ugrožena ili čak iščezla vodena biljka. U okolini Skadarskog jezera od davnina je sakupljan za ljudsku i životinjsku ishranu, zahvaljujući bogatstvu ugljenih hidrata i proteina u sjemenu kasaronje. Latinski naziv ove vrste je Trapa natans, što bi u prevodu značilo „plivajući topuz“, dok se u narodu naziva vodeni kesten, vodeni koštanj, vodeni orah, vodeni orašak, vodeni zub, vodeni bik, rogati orah, močvarni šišmiš, kaćiram ili „po naški“ kasaronja.
Kasaronja naseljava mirne, slatke vode, na području Evrope, Azije, Afrike i Sjeverne Amerike. U pitanju je veoma stara vodena biljka čiji su fosilni ostaci pronađeni iz doba Gornje krede.
U Crnoj Gori je najrasprostranjenija na Skadarskom jezeru, međutim, osim na jezerskoj obali, plodovi kasaronje se povremeno mogu pronaći i na morskim plažama, gdje ga najčešće donose struje iz Skadarskog jezera. U jezeru uspijeva podvrsta vodenog oraha, kojoj su istraživači dali naziv po Skadarskom jezeru Trapa longicarpa ssp. scutarensis.
Na području Evrope je uočena značajno smanjena brojnost vodenog koštanja i njegovo povlačenje iz sjevernih krajeva. Naučna istraživanja su pokazala da je razlog izmještanja vodenog koštanja iz Evrope rezultat klimatskih promjena (klimatskog zahlađenja), ali i antropogeni faktor.
Vrste iz roda Trapa u pojedinim evropskim državama imaju status ugroženih vrsta. Trapa natans, odnosno kasaronja, nalazi se na listi biljnih vrsta koje su zaštićene Bernskom konvencijom iz 1979. godine.
Kada naiđu na plod kasaronje, mnogi ne znaju da li je u pitanju biljka, životinja ili možda neko mitološko biće sa čudnovatim trnom ili zubom. Korijen vodenog koštanja ima sposobnost vršenja fotosinteze.
Stabljika je slobodna ili zakorijenjena, duga i savitljiva, te može doseći čak i do 10 metara. Još jedna karakteristika ove čudnovate biljke je heterofilija, što znači da ima različe tipove listova na istoj biljci. Naime, vodeni orah sadrži submerzne linearne i lancetaste listove, dok su na površini vode romboični listovi sa mjehurasto naduvenim peteljkama, koji obrazuju rozetu na površini vode.
Ove kožaste listove održavaju naduveni gornji djelovi stabljike. U pazusima listova, smješteni su cvjetovi, mali i pojedinačno postavljeni. Sa morfološke tačke gledišta, plod je trouglasta špicasta koštunica sa rogovima, koja sliči orahu po građi. Sjeme je jestivo i bogato ugljenim hidratima, te sadrži oko 52% skroba, 15% proteina, 7% masti, 3% šećera i 22% vode.
U jesen plodovi padaju na dno u mulj, a klijaju kada se voda zagrije do 12 °C. Najbolje uspijeva u stajaćim, plitkim vodama, dubine jedan do dva metra, koje ljeti imaju temperaturu višu od 25 °C, a bolje uspijeva u kišovitim sezonama.
Vodeni orah ima sposobnost da formira plivajući, gusti, gotovo nepropusni pokrivač, koji može imati vrlo negativne posljedice po biljni i životinjski svijet u jezerskom području. Naime, usljed visokog stepena pokrivenosti slobodne vodene površine, smanjuje se količina svjetlosti koja treba da bude dostupna akvatičnim biljnim vrstama.
Ovim dolazi do prenamnožavanja invazivnih vrsta, kao što je vodeni koštanj, te do smanjenja biodiverziteta. Međutim, usljed dekompozicije gustog pokrivača kasaronje, može doći do smanjenja sadržaja kiseonika u vodi, što dovodi do potencijalne opasnosti za riblji svijet.
Takođe, prenamnožavanje vodenog koštanja može otežati ili čak onemogućiti rekreativne jezerske aktivnosti, kao što je vožnja brodićem, plivanje ili ribolov.
Na području Sjeverne Amerike, ova vrlo intenzivna korovska biljka intenzivnim rastom i razmnožavanjem ima negativan poljoprivredni, ali i turistički uticaj, dok bodljikavi plodovi koji se nakupljaju na obali predstavljaju opasnost za rekreativce i njihove ljubimce. Jedno sjeme može da formira od 10 do 15 rozeta, dok svaka rozeta dalje proizvede od 15 do 20 sjemena. Ovaj podatak potvrđuje stepen invazivnosti ove biljne vrste.
S obzirom na to da je u pitanju jednogodišnja biljna vrsta, predložen način zaustavljanja njenog prekomjernog rasta je mehaničkom kontrolom, dok postoje i regulativne hemijskog tretiranja herbicidima. Ipak, sjeme može preživjeti čak do 12 godina, te je neophodna stalna kontrola, prevencija i rana detekcija. Sve navedene aktivnosti uništenja vodenog koštanja su strogo zabranjene na području Evrope.
Kao što su na području jadranske obale žene bile nosioci maslinarstva i ubiranja plodova sa zemlje, tako su žene na području skadarske obale imale veoma značajnu ulogu u sakupljanju plodova kasaronje, sa obala i iz vode, sve dok ne napune čamac (oko 200 do 300 kg). Zatim bi plodove iznosile na leđima u korpama zvanim „lama“ (oko 15 kg), uz brdo do svojih kuća.
Dok životinje uglavnom jedu svježe očišćene plodove kasaronje, čovjek ih je od davnina konzumirao kuvane, pečene, osušene ili samljevene u brašno. Osim očišćenog ploda, od kojeg se može napraviti ukusan hljeb ili pire, mesnati i sočni listovi kasaronje su veoma hranljivi za ishranu životinja, naročito konja.
Vodeni koštanj se koristi i u farmaceutske svrhe, zahvaljujući protivupalnom dejstvu, ali i veoma učinkovitim sredstvom u borbi protiv dijareje. Osim poljoprivredno-prehrambenog značaja, kasaronja širom svijeta ima poseban kulturološki značaj. Dok se u Hrvatskoj vjeruje da će onog ko pronađe plod kasaronje, odnosno „đavolsku glavu“, kako ga nazivaju, pratiti nesreća, na području Sjeverne Italije se još od XVI vijeka sakupljaju ovi plodovi i izrađuje tradicionalni nakit i brojanice, dok je u Kini inspiracija za mnoge pjesnike i slikare.
Dok je na primorju pozrnica prehranjivala siromašne, vodeni koštanj je spasio gladna usta mnogih Crnogoraca na obali Skadarskog jezera, pa je tako opstao narodni stih:
„Kasaronje bijelo voće, nek' vas bere ko god hoće“
Čitajte Crnogorsku sofru i sljedećeg pazarnog dana, jer će nam se na trpezi pridružiti kralj voća, plod koji ponosito nosi krunu i po kojem jedan cijeli grad nosi naziv. Zajedno ćemo pokušati da odgonetnemo da li je simbol rađanja ili pak simbol smrti, te da li je zabranjeno voće Edenskog vrta zaista bila jabuka?
