
Za psihološkinju Stelu Burzanović, životni i profesionalni rast su proces – korak po korak. I personalno i profesionalno njeno usavršavanje je, kaže, uvijek u kontinuitetu jer učenje je, podsjeća, cjeloživotni proces.
Ona smjelno i stručno upotrebljava stručna znanja stečena u toku obrazovanja i usavršavanja, koje je kontinuirano, koristeći savremene metode u radu veoma vješto kako sa učenicima, tako i sa klijentima. Posjeduje skoro deceniju iskustva rada sa mladima, pojedincima, parovima.
Rođena je na Cetinju 1993.godine. Završila je osmogodišnje i gimnazijsko školovanje sa diplomom ˝Luča˝, a potom i Opštu psihologiju na Filosofskom fakultetu u Nikšiću. Magistrirala je Poslovnu psihologiju na temu: ˝Emocionalna inteligencija i zadovoljstvo međuljudskim odnosima na radu˝ sa ocjenom 10. Autorka je brošure ˝Kocka i zavisnost˝.
Profesorica je na predmetima psihologija i poslovna psihologija u srednjoj školi i trenerica emocionalne inteligencije. Drži edukativne obuke, kako zaposlenima u državnim organima, tako i nastavnicima i direktorima škola.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Jedino što bi moglo nedostajati jeste dječja bezbrižnost. U mislima nam je samo što više da smo vani u igri i druženju, škola, vannastavne aktivnosti, a o svemu ostalom brinu roditelji.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što je odgovornost u našim rukama. Za sve svoje postupke, dalje ciljeve, htjenja, korake i slično preuzimamo mi kada smo odrasli.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pri kraju master studija, roditelji su me prijavili na izbor za Miss Crne Gore i tada sam ušla u Top 5 najljepših djevojaka. Kao Miss University već obrazovana misica trebala sam Crnu Goru predstavljati u Indiji, međutim zbog obrazovnih i poslovnih planova i odbrane master rada, to nijesam nastavila. Ali s obzirom na to da nijesam imala nikakvo prethodno iskustvo, a opet postigla taj uspjeh, vjerujem da bih se dobro snašla da sam se time bavila.
Dodala bih i orijentalni ples, njime se bavim 10 godina, mogla bih držati i školicu plesa.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Pa možda bih izdvojila tvrdoglavost. Sa godinama je to manje, ali eto neka bude da je to najgora osobina.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Na prvom mjestu intelektualnost, stabilnost, jačinu, svjesnost i otvorenost… I ključno, poštovanje i iskrenost, kako prvenstveno prema sebi tako će se to reflektovati i sa drugima.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Filmska biografija bi se mogla samo zvati „Stella“, a mogle bi me glumiti možda Jessica Alba ili Margot Robbie.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Empatična, savjesna, društvena, fleksibilna, odgovorna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Razmišljam koju hranu da izdvojim, sve volim, ali evo čokolada - podiže hormone sreće-serotonin, a ako to povežemo sa mojom profesijom, u radu sa klijentima na kraju uvijek želimo da vidimo njihovo zadovoljstvo, taman kao i kada se pojede kocka (ili malo više) čokolade.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da letim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Pa jedino to da posmatram iz profesionalnog ugla, mijenjala bih se možda sa visoko intelektualnim osobama, da proučim iz psihološkog ugla načine razmišljanja, ideja, svakodnevnog bitisanja i slično.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Sa svojim sinom, porodicom, odmor, uz toplu trpezu, neki napravljen domaći kolač i kafa, filmovi, serije ili možda šetnja, u suštini popodnevna psihofizička relaksacija.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Volim sve da slušam i mogu se prilagoditi, ali poseban utisak ostavlja italijanska pjesma „Liberta“, Al Bano i Romina Power.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- „Tvrđava“, Meše Selimovića. Jak opis porodice i ljubavi jake kao tvrđave. Kao i prva psihološka knjiga u 19. vijeku u kojoj ni riječ psihologija nije pominjana, a tako dobro je napisana i ostavila snažan utisak „Braća Karamazovi“, Dostojevskog.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Italiji se uvijek rado vraćam, ne samo što ja i sinčić imamo imena italijanskog porijekla nego je i predivna, miris i zvuci Mediterana… Nijesam išla još ka Americi i Aziji, možda te destinacije.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Iako bih voljela da imam moć da letim, jer ja time upravljam, ne volim avion..
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Majka, uvijek je prva i jedina kojoj sve ispričam.
Čemu se uvijek obradujete?
- Osmijehu svog bebića, provođenju vremena sa njim, primarnom porodicom, poslu- radu sa mojim klijentima, učenicima,edukacijama. U posljednje vrijeme radujem se svim˝sitnicama˝ na dnevnom nivou.
Da li za nečim žalite?
- Apsolutno ne, sve stavke i putevi životni su se upravo trebali i desiti, ne bi li samo još jači i sa takvim iskustvom išli dalje…
Bez čega ne možete?
- Prve jutarnje kafe, ali nakon doručka.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Slučajno u žurbi i gužvi sa knjigama i sveskama u rukama sudarila sam se sa prolaznikom nakon čega je odmah uslijedilo - izvini.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Naravno to su želje sreće, zdravlja i blagostanja. A nekako kad razmišljam svakako su to želje za opšte dobro svijeta: da se uspore klimatske promjene i prekinu ratovi. Kako na globalnom nivou tako i za svakog pojedinca na ovoj planeti.
Razmislila bih kako da to u tri želje lijepo zaokružim.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteža stvar je bila kada sa bebom predajete papir za razvod. Znate da je sve dovelo do toga da morate to da uradite, ali kolika god svjesnost bila u tom trenutku, sve emocije se kovitlaju i nije nimalo lako.
Sav taj proces kanalisanja emocija, prihvatanja dovede vas da sa te najtamnije tačke ˝iskočite˝ još jači i borbeniji, kako naravno za malo biće kojem ste i koje vam je centar svijeta, tako i za sebe. Kao što sam prethodno rekla, sve su to životna iskustva i lekcije.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Dobro bi bilo samo u tom trenutku iskanalisati to saznanje i emocije, da bi se baš ta tri mjeseca u što ljepšem svijetlu i, mogu reći, uspomenama provela sa svojim voljenima.
Kako biste voljeli da umrete?
- U dubokoj starosti, u spokoju i snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Kako je rekla književnica Maja Angelou: ˝Moja misija u životu nije samo da preživim, već da napredujem i da to uradim uz malo strasti, malo saosjećanja, malo humora i malo stila˝.