Crnogorski pjevač Nenad Knežević Knez, jedan je od najprepoznatljivijih muzičara ovdašnje scene. Uz specifičnu boju glasa, harizmatičnu pojavu i kvalitetnu muziku, Knez više od tri decenije stvara hitove koji izdržavaju test vremena.
Nedavno je navršio 35 godine karijere, a sve je ovjekovječio spektakularnim koncertom u Sava centru. “Tina bambina”, “Da l’ si ikada”, ”Mia bella signorina” – samo su neke od ‘evergrin’ pjesama koje možda i najbolje oslikavaju njegov fank-pop pravac.
Takođe, sa baladom “Adio”, Knez je imao čast da predstavlja Crnu Goru na Eurosongu 2015. u Beču.
Ne pokazuje znake usporavanja - nedavno je objavio nekoliko singlova kojima najavljuje novi album, koji, kako nam je kazao, izlazi u martu, pa se čini kako pjevač rođen 1967. u Titogradu ima još puno toga da pruži ljubiteljima dobrog zvuka.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost… i činjenica da je popodnevno spavanje bilo nagrada, a ne potreba.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- To što danas biram ljude, vrijeme i tišinu – i ne osjećam krivicu zbog toga.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Možda gluma, ali i talenat da se opustim baš kad treba. Radim na tome.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Prevelika samokritičnost, često sam strožiji prema sebi nego što treba.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, lojalnost i sposobnost da neko ostane čovjek i kad je teško. Naravno i toplinu duše kao i dobar smisao za humor.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da Vas glumi?
- „Kao magija“, a glumio bi me neko ko je muzikalan ali i ko zna biti i tih i glasan u pravom trenutku, na primjer Goran Bogdan.
Kako biste sebe opisali u pet riječi, preko telefona?
- Emotivan, radoznao, uporan, nasmijan, svoj.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Comfort food – jednostavno, ali se uvijek vraćaš po još.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da zaustavim vrijeme. Ili bar da ga malo usporim.
Sa kojom ličnošću biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa nekim običnim i potpuno anonimnim, čisto da vidim kako izgleda dan bez očekivanja.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ništa ozbiljno - kafa, muzika, neka serija, sport, luksuz zvani usporavanje.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ima ih jako puno, ali svaka ona koja me vrati sebi, bez obzira na žanr.
Koja knjiga, predstava ili film su Vas posljednji snažno dotakli?
- “Kniga o Jerusalimu”, Sajmona Sibaga Montefjorea, pozorišni komad “Avgust u okrugu Osejdž”, Ateljea 212, a film ne mogu da se sjetim… Ali vjerovatno onaj poslije kojeg ne govoriš odmah, nego ćutiš.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Tamo gdje je toplo, more blizu i vrijeme ne žuri – Karibi zvuče sasvim korektno.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Avion, iako ga najviše koristim, ali i dalje je neka doza straha prisutna….
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
- Onima koji znaju slušati – i čuvati to.
Čemu se uvijek obradujete?
- Poruci bez povoda i ljudima koji se sjete.
Da li za nečim žalite?
- Možda što ponekad nisam bio malo hrabriji.
Bez čega ne možete?
- Bez muzike, humora i dobrih ljudi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Jer sam kasnio. Opet.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili od zlatne ribice?
- Zdravlje za moje, duševni mir za mene i još malo sreće, za svaki slučaj.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Naučio sam da ne moram svima biti sve.
Kako biste proveli posljednja tri mjeseca života?
- Uz more, muziku, porodicu i prijatelje, bez gledanja na sat.
Kako biste voljeli da umrete?
- Mirno, s osmijehom, sa svojom najdražima bez drame…
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Bio je pjesma koju će svi pjevati.
