Da vam se ne bi pridrijemalo tokom postnovogodišnjih praznika pobrinuli su se djelovi crnogorske vlasti koji neskriveno rade po nalogu autokrate Aleksandra Vučića. U svakoj pristojnoj demokratskoj državi rad za interes režima iz druge države imao bi jasnu pravnu kvalifikaciju iz Krivičnog zakonika. Kod nas je služenje stranom autokrati zapravo preporuka za državnu funkciju.
Elem, u po mnogo čemu važnu 2026. nijesmo ušli samo poplavama na koje se ne obrće premijer jer su valjda i to seoske teme. Nakon ovih meteoroloških nepogoda krenule su one političke. Predśednik Skupštine Crne Gore, naime, čestitao je ponovo protivustavni dan republike srpske, datum koji se u manjem entitetu BiH proslavlja u znak śećanja na dan kad je budući ratni zločinac Radovan Karadžić proglasio secesiju djelova Bosne i Hercegovine, što je rezultiralo kampanjom nasilja, etničkog čišćenja, opsadiranja i terorisanja gradova i njihovih žitelja i, konačno, genocidom.
54Nagradno pitanje glasi – kako premijer Crne Gore gleda na to što mu ključni koalicioni partner slavi datum koji simbolizuje najveći ratni zločin u Evropi nakon Drugoga svjetskog rata? Tema nije baš seoska, više je genocidna.
No ima u crnogorskoj politici i ljudi koji drže do obećanja – kad je svojedobno javno pristao ući u vlast s četnicima na državnom nivou, Ibrahimović je manje javno obećao da će raskinuti brak s DPS-om na lokalnom nivou. Dugo je tutnjalo sprem'te se, sprem'te i evo konačno ovih dana dok iznaodi sve same principijelne razloge da se sa slaviteljima ratnih zločinaca nakon državnog združi i na lokalnom nivou, Ibrahimović je spreman da se još jednom žrtvuje za opšti interes nanoseći smrtonosne udare velikosrpskom fašizmu vlastitom kolaboracijom s tom genocidnom ideologijom.
Da se ne pomisli da je Dragan Krapović i ove nepogode (kao ljetošnje) proveo izležavajući se na odmoru, stigla je vijest da je upravo on postavljen na čelo crnogorske delegacije u pregovorima s Hrvatskom, po modelu – pošalji piromana da ugasi požar. Mislim, da su po konkursu birali model da Crnu Goru dodatno posvađaju s Hrvatskom i tako nam zapriječe vrata EU, ovako gabaritno ubistveno rješenje teško da su mogli izabrati.
Drugi, pak, dio ključnog Spajićevog koalicionog partnera, onaj koji iz śene vodi Peđa Bulatović, glasoviti grijač kanabea i potrčko svih beogradskih autokrata u posljednjih 40 godina, ispostavio je Spajiću uslove za opstanak u Vladi. Svaki je redom pisan kao muzička želja za Aleksandra Vučića, doktrinarnog fašiste kojeg od drmanja vlastite stolice trenutno više brine čudnovata šansa da se Crna Gora domogne EU i tako izmakne predatorskim šapama njegovoga rušilačkog projekta.
Evo što je Peđina družina isporučila kao usplove Spajiću:
1. Proglašenje srpskog jezika službenim. Ovaj zahtjev obično prati kuknjava o diskriminaciji i ugroženim pravima, standardni repertoar velikosrpske mašinerije u pripremi svih kasapnica od '91. naovamo. Da Spajića nesklonog upućenosti u materiju podśetimo na nekoliko detalja vezanih za ovaj zahtjev. Srpski jezik je u Crnoj Gori definisan Ustavom kao „jezik u službenoj upotrebi“, s istom formulacijom kao u Ustavu Republike Srbije. Srpski jezik nema ni jedno jedino pravo manje u odnosu na crnogorski kao službeni ili druge jezike koji su u službenoj upotrebi u Crnoj Gori.
Ako nema uskraćenosti prava, dakle, nema ni diskriminacije. Prijedlog za izmjenu Ustava u domenu jezika i državnih simbola po aktuelnom Ustavu mora dobiti 2/3 podrške u Skupštini, a potom 3/5 potvrdu na referendumu. Bilo koji drugi pokušaj mijenjanja Ustava, kakav pominju kroz nepostojeći institut „dopuna“, protivustavan je i povlači krivičnu odgovornost za rušenje ustavnog poretka, makar Ustavnim sudom predśedavao Peđa Bulatović preko svoje najbliže rodbine. To vam znači da u godini u kojoj morate istrčati finiš EU integracija – što zahtijeva puni angažman svih djelova društva, a ne samo izvršne i zakonodavne vlasti – neko ovakvim prijedlogom predlaže klasičnu distrakciju kako bi se EU put sabotirao.
2. Nedavno se pristupilo promjeni Zakona o strancima da bi se spriječilo da ti stranci preko Crne Gore postanu građani EU, a sad nam bivši DF kao uslov za opstanak u vlasti isporučuje izmjene Zakona o državljanstvu da bi se preko dvojnog državljanstva desetinama hiljada građana druge države to pravo dodijelilo, što bi, naravno, moglo biti okidač za zaustavljanje pregovora o ulasku u EU.
Ili u brlog novog kruga balkanske mržnje i zaostajanja ili u hrabri iskorak ka vrijednostima razvijenog svijeta. Ultima je
3. Prijedlog uvođenja trobojke kao „narodne zastave“ i izmjene himne skrojeni su s istom intencijom. Pritom se uveliko manipuliše istorijskim nasljeđem. Kao prvo, aktuelna državna zastava svoju heraldičku tradiciju vuče još od Crnojevića i danas je simbol identifikacije svih građana Crne Gore. Kao drugo, termin „narodna zastava“ u osnovi je manipulativan jer pledira da dinastičke i dvorske trobojke knjaza/kralja Nikole s početka XX vijeka, koje su kao istorijska znamenja već zaštićene aktuelnim zakonodavstvom, nametne kao opšte, niječući građanski karakter države koju nije moguće svesti na etnički atribut jednoga naroda.
S himnom stvar slično stoji jer se kao dio otrovne kampanje ogađivanja svega što ima crnogorsku državnu prepoznatljivost ponavlja mantra da je autor teksta himne fašistički kolaborant Sekula Drljević iako je lako provjerljivo da je Drljević i to prije Drugoga svjetskog rata zabilježio samo jednu verziju ove narodne pjesme, onako kako su brojni drugi zapisivači usmenog nasljeđa drugđe bilježili različite varijante pjesama, pa ju je tada i objavio pod naslovom „Crnogorsko seljačko kolo“. Koliko je otrovna lažavina o crnogorskoj himni kao autorskoj pjesmi fašističkog kolaboranta ogavna manipulacija potvrđuje činjenica da je jednu varijantu ove pjesme Drljević još u đetinjstvu morao pjevati jer je bila dio propisanog školskog programa, a još i više svjedočanstvo sestre narodnog heroja Gojka Kruške da je njen brat s tom pjesmom na usnama skončao na fašističkim vješalima 1944. godine.
Kad je riječ o melodiji himne, pozvanijega suda od riječi etnomuzikologa Slobodana Jerkova sigurno da danas nema: „Nažalost mi nijesmo svjesni šta imamo i preko čega pretrčavamo! I to bi bila moja poruka onima koji ne ustaju na himnu, ne znajući šta treba da cijene i poštuju. Da pojasnim tek u šesnaestom vijeku su nastali dur i mol, a poznati etnomuzikolog Miodrag Vasiljević nazvao je antičkim durom! Nažalost ovo ne govorim samo zbog dijela onih koji sjede i u Skupštini Crne Gore, nego ponajprije što toga nijesu svjesni, a niti o tom baš mnogo znaju čak i moje kolege, muzičari pa i teoretičari...“
4. Posljednji isporučeni uslov nazvan je dijalogom koji to nije. Kampanja kojom Vučićevi poslušnici grubo manipulišu građanima Zete ubjeđujući ih da je bolje da se kanalizacija izliva u Moraču nego da se izgradi savremeni pogon za preradu otpadnih voda udžbenički je primjer političke sabotaže, čiju skupu cijenu mogu platiti u prvom redu građani Zete, a potom i svi ostali.
Milojko je Spajić dobio spisak jasno definisanih tema preko kojih će u narednom periodu vojvoda Mandić i Peđa Bulatović pokušavati na sve načine zaustaviti EU integracije. Na njemu je još jednom da odabere društvo. Ili će s onima kojima je cilj ne samo blokiranje ulaska Crne Gore u EU no i njena desuverenizacija, fašizacija i svođenje na ulogu Vučić-Putinovog satelita ili će otvoriti vrata za najširu moguću „koaliciju“ proevropskih snaga, koja neće obuhvatiti samo političke aktere nego nasušno potrebni nevladin sektor i akademsku zajednicu.
Ili, dakle, u brlog novog kruga balkanske mržnje i zaostajanja ili u hrabri iskorak ka vrijednostima razvijenog svijeta. Ultima je.
