Istraživači su uporedili to sa mapom mozga ženske mušice i identifikovali razlike u vezama za koje kažu da ističu razlike u muškom ponašanju koje imaju veze sa agresijom, udvaranjem i pjevanjem ljubavnih pjesama.
Tim istraživača zna da istraživanje neće objasniti razlike između muškaraca i žena zato što je naše ponašanje mnogo složenije od toga.
Ali bi istraživanje moglo da pomogne naučnicima da bolje razumiju ljudsko ponašanje i uslove u kojima genetske razlike utiču na moždane veze, kao što su autizam i šizofrenija.
Gregori Džefris, profesor molekularne biologije iz Kembridža koji je predvodio istraživanje rekao je za BBC da je „napredak bio zaista važan za utiranje novog puta u neuronauci“, uporedivši ga sa invencijom teleskopa kad je u pitanju unapređenje našeg razumijevanja Univerzuma.
„Imamo nevjerovatne stvari u našim glavama koje nam omogućuju da radimo nevjerovatne stvari kao što su sviranje sonate ili rješavanje naučnih problema. I ovaj razvoj događaja može da pomogne našem razumijevanju kako ti nevjerovatni sistemi funkcionišu“, kaže on.
Mozak mušice je jednako lijep koliko je nevjerovatan.
On je veličine glave čiode - a opet, na mnogo načina - efikasniji od superkompjutera i može da nadmaši najpametniju vještačku inteligenciju.
Tim doktora Džefrisa i njegovi saradnici minuciozno su analizirali svaku nervnu ćeliju, svaku žicu i svaku vezu kod muške mušice.
Ubacili su ih sve zajedno u 3D mapu.
Prije dvije godine, isti tim je proizveo mozak ženske mušice u sklopu njihovog krajnjeg cilja upoređivanja i kontrastiranja ova dva i, radeći to, pomjeranja polja moždane nauke jedan ogroman korak unapred.
Studija je pokazala da mozgovi muške i ženske mušice dijele oko 95 odsto ćelija.
Ali preostalih pet odsto dovoljno je da navede na prilično različito ponašanje, prema doktorki Izabeli Beket, koja je prvi zajednički autor naučne studije objavljene u časopisu Journal Cell.
„Očekivali smo da pronađemo razlike, i pronašli smo ih, i jako smo uzbuđeni zbog onoga što smo dobili“, kaže ona.
Na prvi pogled, mozak muške i ženske mušice izgleda isto spolja - ali duboko poniranje u njihove veze pokazao je timu da postoje male razlike koje dovode do velikih promjena u ponašanju.
Kod udvaranja, na primjer, mužjak prati ženku dok se ona kreće.
Istraživači su otkrili moždana kola povezana sa tom osobinom i pronašli ključne razlike u povezanosti.
Mužjaci imaju dodatne djelove koji pojačavaju njihov sistem vida.
Postoji još veća razlika u kolima povezanim sa agresijom.
Mužjaci se tuku češće i stoga ima mnogo više veza povezanih sa tim ponašanjem nego kod ženki.
A onda je tu i kolo za ljubavne pjesme.
Mužjaci privlače ženke proizvođenjem određenog zvuka.
Oni imaju veze jedinstvene za njih kako bi mogli da proizvedu taj zvuk.
Prema profesoru doktoru Filipu Šlegelu, iz LMB-a i koautoru studije, kolo mora da bude savršeno odgovarajuće, inače posljedice po jadnog mužjaka mogu biti izuzetno pogubne.
„Udvaranje takođe podrazumijeva ples mužjaka ispred ženke i pevanje uz njega“, rekao je on.
„Zvuk se proizvodi vibriranjem krila kako bi se proizvela vrlo konkretna pjesma. Ako se ženki ona dopadne, ona će mu praktično dozvoliti da joj priđe, a ako joj se ne dopadne, i nije naklonjena u tom trenutku, praktično će ga odbiti, što može da podrazumeva udarac u lice“, kaže on.
Iza ove tri razlike između muških i ženskih moždanih veza kod mušica stoje dva ključna gena.
Istraživači su znali za te gene godinama i kako su oni povezani sa svakim od ovih načina ponašanja.
Ono što do sada nijesu uspjevali da vide je onaj dio u sredini.
Sada, po prvi put, mogu da vide povezanost koju ti geni proizvode.
Primarni cilj istraživanja nije bio da se otkriju razlike između muške i ženske mušice, a svakako ne da se pronađu neurološka objašnjenja za određene navodne razlike u ponašanju muškaraca i žena.
Poređenje dva mozga koji imaju neznatne razlike u moždanim vezama povezane sa poznatim velikim razlikama u ponašanju omogućava naučnicima da jasno vide principe koji stoje iza promjena u moždanim vezama za sve ponašanje, prema riječima Beket.
„Imate samo jednu nezavisnu varijablu, pol, i onda možete da vidite što je sve drugačije. To je san jednog naučnika“, kaže ona.
Ove razlike vode naučnike korak napred u razumijevanju jednog od najvećih pitanja u biologiji: kako geni utiču na ponašanje.
Naučnici znaju decenijama da oni utiču - ali su imali malo predstava o tome kako tačno vrše taj svoj uticaj.
Odgovor, prema doktoru Džefrisu, jeste u tome kako geni oblikuju povezanost u mozgu i kako ta povezanost utiče na ponašanje.
„Poređenje mozga mušice nam daje vrlo dobar uvid u to“, rekao je on za BBC njuz.
„Postoje obrasci ponašanja kod ljudi koji djeluju kao da imaju snažnu genetsku osnovu. Dakle, na primjer, šizofrenija, sada postoje mnoge genske varijante povezane sa njom, sa autizmom i spektrom poremećaja autizma, koje zapravo ne razumijemo“, kaže on.
Tu je i mogućnost primene u poboljšanju vještačke inteligencije i pojačanju kompjuterskih sistema, dodaje on.
„Da bismo dobili vještačku inteligenciju koja je jednako efikasna kao naš mozak vjerovatno će biti potrebno više biološke inspiracije. A inspiracija koja će vjerovatno biti važna su zapravo pravi dijagrami biološke povezanosti. Postoje ljudi koji guraju mozak mušice u središte vještačkih mreža i pokušavaju da vide da li je to korisno za pomoć, učenje i kontrolu vještačkih sistema“, zaključio je on.
