Potpisivanje tzv.temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije nesumnjivo je epilog formiranja Vlade koja je sastavljena pod Ostrogom 2020. godine, Vlade veleizdaje,Vlade kojoj je cilj bio da dovede u potčinjeni položaj Crnu Goru kako bi je lakše ščepale srpske adske sile i mrzitelji svega što je nesrpsko.
Spletom nesrećnih okolnosti za Crnu Goru, Abazović je sada postavljen za predsjednika Vlade, jasno je Vlade kontinuiteta Krivokapićeve, u kojoj je ne zaboravimo on bio vicepremijer, kako bi diskretnije od svog prethodnika, ne silom policije i vojske, nego perom, utro ime Crne Gore.
Kada se jednom narodu oduzmu kultura, istorija, sakralno blago, u našem slučaju i naša sveta Crnogorska pravoslavna crkva - to je put za satiranje tog naroda.
Crnogorske institucije zadužene za očuvanje nacionalnog identiteta, kulture, istorije, tradicije, među njima najznačajnija - CANU, svojim tihovanjem i ponašanjem u stilu "selo gori, a baba se cešlja" omogućile su krađu i falsifikovanje crnogorske, istorije, kulture i tradicije slavne i herojske Crne Gore i svih njenih civilizacijskih vrijednosti.
Koliko smo podijeljeno društvo i koliko su uspostavljanjem kleronacionalističke vlade osnažena tzv. bratstva Crkve Srbije, produžena ruka srpskih i ruskih agentura zadužena za radikalizaciju društva i nametanje pučkih vrijednosti, pokazalo se odavno, a bjelodano ispred Hrama u Podgorici prilikom performansa Bogougodnica, kada su pokušali da linčuju 10-ak žena sa jasnom željom da nas spale i na lomači zarad ciljeva "srpskog" i "ruskog" svijeta.
Pokazali su da nijesu dobroćudni pastiri svoje crkve, već rulja zadojena mržnjom prema svemu i svakome ko ne dijeli njihove vrijednosti.
Država, institucije svetosavske vlade nijesu reagovale na brutalnost ispoljenu prema desetak mirnih žena. Ćutali su i na zastrašivanja i prijetnje kojima smo mjesecima nakon toga bile izložene.
Svetosavska vlada imala je preča posla, a završni čin agende koja im je uručena je ugovor sa Crkvom Srbije.
To im se ne smije dozvoliti. Jedina tradicionalna pravoslavna crkva u Crnoj Gori je Crnogorska pravoslavna crkva i ona u svojoj zemlji ne može da ostvari svoja prava zbog crkve druge države i njenih hegemonističkih ciljeva.
Dok se ne riješi problem svojine crkava i manastira, dok se ne vrate tri ključna člana u Zakon o slobodi vjeroispovijesti i dok se ne ispoštuje pravna procedura i iscrpe javne debate potpisivanje ugovora sa Crkvom Srbije je neprihvatljivo, a posebno ne u formi spiska želja koje je ova vjerska zajednica ispostavila.
Treba li podsjećati da pravoslavni Crnogorci i Crnogorke u svojoj zemlji nemaju slobodu i pravo da praktikuju svoju, jer su crnogorski manastiri i crkve u vlasništvu tuđe države i njene vjerske zajednice?!
Više puta sam ukazivala na idolopoklonstvo, farisejstvo i bliskost zilotima u redovima Crkve Srbije.
Ostavite se, vesela družino savremenog Aca palikuće, demagogije o ravnopravnom položaju svih građana u Crnoj Gori. Na štetu pravoslavnih Crnogorki i Crnogoraca, na štetu Crnogorske pravoslavne crkve se bahatiti nećete, nego prepisujte ličnu imovinu i na taj način vraćajte dugove.
Sjetite se: "Crnogorci ne ljube lance". Dobićete jasan odgovor građanske Crne Gore, kao što ste ga dobili na Cetinju i Belvederu u septembru prošle godine.
