Zajapurena faca provincijskog giliptera – kojeg i članovi njegove partije nazivaju kukavicom – što se u svojstvu ministra sile burika i zalijeće na pripadnike sindikata policije, svjestan da će okršaj spriječiti njegovo obezbjeđenje, e to vam je, drugarice i drugovi, lice primitivizma i fukarluka vlasti koja u funkciji okupacionoga guvernata upravlja Crnom Gorom evo tri godine.
30Baš kao što je i prijetvorna faca slučajnog predśednika dok u Njujorku po milioniti put ponavlja laž o „snažnoj demokratizaciji u Crnoj Gori nakon političkih promjena 2020. godine“ bezočno naličje paśaluka te iste vlasti i organizovane zločinačke urote protiv vlastite države koju Vučićeve marionete kane u znak osvete za izgubljeni referendum 2006. godine obesmisliti i obestrviti.
Čekati duboko hiberniranu opoziciju da stane u trag ovim namjerama odavno je izgubilo smisao
I dok Lažov Milatović mrsi o demokratizaciji, a na Eskobarove packe da se okani sabotiranja formiranja vlade odgovara hladnokrvnim prebacivanjem odgovornosti na bivšeg druga Spajića, izvještaj Evropskoga parlamenta za 2022. godinu bilježi „još jednu godinu stagnacije na evropskom putu“, što u prijevodu s diplomatskoga rječnika znači – konstantno nazadovanje, a to se podudara i s ocjenama iz izvještaja Freedom housa za 2023. godinu u kojem je Crna Gora dobila ocjenu 3,79, što je najgori rezultat u potonjih deset godina, i što Crnu Goru i dalje čini – hibridnim režimom.
Tako princ laži Milatović apsolutno nazadovanje, rast autoritarizma i udaljavanje od EU prodaje kao „snažnu demokratizaciju“, baš kao što insistiranje da se zbog bržeg progresa ka EU u vladi nađu antievropske i proruske snage koje direktno kontroliše Vučić naziva inkluzijom.
Posljednja diverzija Demokrata kojom je, po svoj prilici, zadat konačni udarac Milojku Spajiću u nakani da sastavi kakvu-takvu vladu, zorno je pokazao da Aleksandar Vučić suvereno kontroliše sve ono što je izmiljelo iz tridesetoavgustovskoga sloma Crne Gore.
Nekoga Vučić kupuje ideologijom, nekoga novcem, a nekoga – ucjenama. Pritom su u zabludi oni koji misle da među njima Vučić ima miljenike. Nije tom kliničkom primjeru fašiste ni najmanje stalo hoće li u novu vladu Crne Gore ući bivši DF ili ne. Njegova je računica jednostavna – što duže njegov najučinkovitiji egzekutor brat Abaz bude na čelu vlade, sve su veće šanse da se Crna Gora gradu i svijetu prikaže kao beznadežno disfunkcionalna država.
Slijedi novi štrik iz njegove agende vaspostave Homogene Srbije, a to je popis koji treba da posluži kao legitimizacija zahtjeva da jedna disfunkcionalna zemlja – koju je preko svojih izmećara sam načinio takvom – promijeni svoje ustavno ustrojstvo, a da se Srbima prizna status konstitutivnosti, kao siguran put u ultimativno razaranje građanskog koncepta države. No, pođe li nešto u tim planovima krivo – postoji i rezervni plan – opšta mobilizacija Vučićevih poslušnika s ciljem saoizacije Crne Gore, po oprobanom modelu ruskih i srpskih svetova.
Čekati duboko hiberniranu opoziciju da stane u trag ovim namjerama odavno je izgubilo smisao. Đe su i što čine – teško da je danas jasno i njihovim ukućanima. Red je ipak da ih informišem da od iskrcavanja saveznika, koje željno iščekuju, neće biti ništa.
Danas Crna Gora ima zaista mnogo ljudi čiste biografije, čistih ideala i čiste namjere da odbrane vrijednosti na koje se danomice kidiše. Zato su nam neizostavno potrebne nove inicijative, i političke i civilne. Potrebno je da izađemo iz zone borbe po portalima, na Tviteru ili Fejsbuku, i da učinimo nešto konkretno – u politici, u društvu, na ulici... No jednako je tako potrebno da se u toj novoj borbi lišimo „usluga“ onih koji su se u proteklih trideset godina na bilo koji način kompromitovali, a osobito onih koji su u potonje tri godine egzaltirano klicali Dritanovom organizovanom rasturanju države i društva.
