Konstituenti podgoričke vlasti slavodobitno nas uvjeravaju kako je, zarad interesa građana, dijalogom prevaziđena ozbiljna kriza unutar parlamentarne većine. No, mnogo prije konstituisanja lokalne vlasti, bilo je jasno da tada potencijalni koalicioni partneri imaju sasvim drugačije prioritete.
Podgorički izbori, sa jedne strane, posmatrani su kao finalni poraz DPS režima. Dodatno, ovaj izborni proces, za novoformirani pokret Evropa sad, bio je svojevrsna ulaznica u strukture državne vlasti.
Izborne debate, umjesto na lokalnim temama, bile su utemeljene na identičnoj populističkoj platformi koja će kasnije biti korišćena u kampanjama za predsjedničke i parlamentarne izbore.
5Pobjedom u Podgorici, građane je trebalo uvjeriti u benefite koje donosi PES kao ključni nosilac vlasti na državnom nivou – uvećanje zarada i penzija, skraćeno radno vrijeme, ekonomska stabilnost... I zaista, rezultat podgoričkih izbora, uz političke igranke, te glasanje protiv bivšeg predsjednika države, presudno je doprinio sadašnjem predsjednikovanju nesuđenog gradonačelnika, te premijerskoj funkciji nesuđenog predsjedničkog kandidata.
Zato ne čudi što se, po svemu sudeći, raskol unutar PES-a najvidljivije odrazio na funkcionisanje podgoričke vlasti. Valja podsjetiti da je Jakov Milatović, tokom pregovora o sastavu 44. Vlade, samoinicijativno sazivao sjednice podgoričkog Odbora stranke, vršeći pritisak na Spajića, preko sebi lojalnih članova Pokreta i budućih poslanika, čija bi podrška Vladi bila uslovljena ulaskom ZBCG.
Neposredno nakon Milatovićeve ostavke, PES su, nimalo slučajno, napustili upravo njemu naklonjeni članovi – poslanici gradskog parlamenta. Od tvrdnji da raspad podgoričkog odbora neće poremetiti vlast, do blokade sjednica od strane novoformiranog poslaničkog kluba, čije formiranje zvanično nije konstatovano.
Od pregovora i međusobnog uslovljavanja bivših i sadašnjih partijskih članova, do formiranja novog pokreta u sastavu ex PES, URA i PZP. Suprotno optužbama većine, parlamentarni cirkus nije izazvala opozicija, već rušenje vlasti iznutra. Slično DF-u i budvanskom scenariju, PES je urušio sopstvenu vlast, izgubivši sve konce i minimum parlamentarne kontrole.
Dok je za predsjednicu gradskog parlamenta nedostatak kvoruma odraz demokratije, pluralizma i različitosti mišljenja, jasno je da svjedočimo novoj etapi borbe na relaciji Milatović – Spajić.
Takav zaplet, evidentno, prije ili kasnije vodi produbljivanju krize vlasti, na štetu građana i građanki Podgorice, što bi, u slučaju eskalacije, moglo rezultirati i prijevremenim izborima. Iz PES-a su uostalom, za javnost tek reda radi, a suštinski veoma decidno nagovijestili da ih eventualne opstrukcije neće iznenaditi.
Istini za volju, jednogodišnji mandat aktuelne gradske vlasti obilježen je nizom afera. Niz nezakonitih imenovanja, javna preduzeća kao sredstvo unutarkoalicionog potkusurivanja, uz nezaobilazno vraćanje nemilih likova iz devedesetih na čelne pozicije, kao posljedica kadriranja po mjeri ZBCG.
Kulturni sunovrat, po uzoru na dobro utabane prakse nikšićke vlasti, naročito je aktuelan prethodnih dana, promocijom četništva u JU Narodnoj biblioteci Radosav Ljumović. Identična matrica – prećutnom saglasnošću srednjičara, ultradesničarska ekipa centralne kulturne ustanove pretvara u središta šovinizma i vjerskog fanatizma, pod plaštom otvorenosti i bježanja od nasljeđa DPS-a.
Promjenom konstituenata vlasti, koalicioni sporazum faktički je poništen, što znači da su politikantske priče o principima i fingiranje stabilnosti klasično prodavanje magle. Prekompozicija podgoričke vlasti, u kontekstu Milatovićeve i Spajićeve borbe, imaće, bez sumnje, određene konsekvence i po pitanju državne politike.
Naime, koalicioni aranžman Milatovićevih odbornika, najvjerovatnije je naznaka pravca njegovog budućeg političkog djelovanja, odnosno, finalnog obznanjivanja saradnje sa Dritanom Abazovićem. Da li će i Bečićeve Demokrate ili neki drugi konstituenti aktuelne vladajuće većine biti dio takvog aranžmana, umnogome će zavisiti od daljeg funkcionisanja Spajićeve Vlade.
Jedno je sigurno – aktuelni predsjednik države ozbiljno se priprema za nastavak političke karijere, a u ovoj etapi borbe nekadašnjih dvojnih lidera Pokreta, Spajiću je jasno poručio da iz sjenke upravlja procesima. Prevagu je dakle odnijela otcijepljena struja PES-a.
U krajnjem, posljedice predsjednikovog i premijerovog odmjeravanja snaga snosiće građanke i građani, jer nezavisnost lokalnih vlasti, nažalost, prečesto sprečavaju složene političke igre, jednako kao što se lokalni međupartijski sukobi odražavaju na funkcionisanje državne vlasti.
