Naziv za hortenziju na latinskom jeziku je Hydrangea macrophylla i jedan je od najljepših i najbujnijih listopadnih grmova koji su čest ukras mnogim parkovima, vrtovima i terasama. Rodu Hydrangea pripada preko 75 vrsta i uključuje oko 600 kultivara.
Ono što čini ovu biljku toliko popularnom su njene velike i bujne cvjetne glavice koje mogu biti raznih boja. Jedan grm može narasti od 70 do 150 cm, a ako je u pitanju vrsta koja je penjačica, onda raste i do visine od 15 metara.
Hortenzija ima velike zahtjeve za vodom, kao i za vlažnim staništem i tlom, pa je otuda i dobila ime na latinskom, Hydrangea, što potiče od grčkih riječi hydor – voda, i aggeion – posuda.
Ova bljka je još poznata i pod nazivom hortenzija, što na latinskom jeziku znači vrt. Najviše joj odgovaraju uslovi staništa u kojima nema direktnog sunca, već polusjena, te velike količine vode, kao i vlažno i propusno zemljište bogato hranjivim materijama. Vrlo je zanimljiva sposobnost hortenzije mijenjanja boje cvijeta zavisno od uslova u kojima se nalazi.
Hortenzije se tokom istorije najviše vežu uz Aziju, odnosno Japan i poznato je da su se tamo počele prvi put uzgajati. Uprkos tome, one su autohtone još i u Sjevernoj i Južnoj Americi gdje je pronađeno više fosila hortenzija (starih više od 25 miliona godina!) koji potiču još iz kenozoika. Hortenzije prvi put dospijevaju u Evropu tokom 1770-ih godina i od tada postaju poznate i popularne u Velikoj Britaniji i ostalim evropskim sjevernim zemljama, gdje im još više odgovara hladnija i vlažnija klima.
Hortenzija ima razvijen i razgranat korijenov sistem. Korijen se sastoji od puno malih rastresitih korijenskih vlakana koja se skupljaju u jednu masu. Korijenov sistem hortenzije vrlo je plitak za jedan listopadni grm i može doseći do 15 centimetara dubine tla, pa je stoga potrebno često zagrtati i zalivati zemlju kako ne bi došlo do isušenja biljke.
Svaki grm hortenzije sastoji se od barem jedne drvene čvrste stabljike koja se može razgranati na 4 do 8 grana i još malih grančica i stabljika od kojih svaka nosi parove nasuprot postavljenih sjajnih, šiljasto ovalnih listova. Oblik lista varira od jajolikog, kružnog pa do eliptičnog sa nazubljenim rubovima. Lice lista je ponekad prekriveno sitnim dlačicama.
Cvjetovi hortenzije su sitni i skupljeni u okrugle grozdaste cvasti. Cvast se sastoji od dvije vrste cvjetova – neugledni fertilni cvjetovi i veći sterilni cvjetovi. Sitni fertilni cvjetovi nalaze se neprimjetno u sredini cvjetne glavice, a oko njih se pružaju puno veći sterilni cvjetovi koji se uglavnom sastoje od 4 latice.
Cvjetovi mogu biti raznih boja, variraju od bijele, svijetloružičaste, ružičaste, tamnoružičaste, pa sve do plave boje. Postoji i mogućnost pojavljivanja različitih boja na jednoj cvjetnoj glavici. Kada prođe cvjetanje hortenzije, u grozdu ostaju plodovi, odnosno sitne crne naborane sjemenke nalik kapsulama. Većina sjemenki sadrži krilca za lakše rasprostranjivanje vjetrom.
Hortenzije su specifične po svojoj sposobnosti mijenjanja boje cvijeta zavisno od uslova staništa. Smatra se kako pH tla u kojem se uzgajaju utiče na promjenu boje, iako postoji još uslova koji to određuju. Naime, ako je pH zemljišta od 4,5 do 5,5 (kisela reakcija), cvijet će poprimiti plavu boju, a ako varira od 6,5 do 7,5 (reakcija zemljišta je neutralna do slabo alkalna), onda cvjetovi dobijaju tamnoružičastu do rozu boju.
Bijela boja cvjetova ne može se mijenjati i nije pod uticajem pH zemljišta zbog toga što ne sadrži pigmente za boje. Kako bi cvijet hortenzije postao ljubičast, pH zemljišta mora biti tačno između 5,5 do 6,5 što je vrlo teško za postići, pa je zbog toga teško pronaći hortenziju koja ima savršeno obojane, čisto ljubičaste cvjetove. Uglavnom su takvi cvjetovi prošarani i mrvicom plave ili roze boje.
Da bi hortenzija cvjetala plavo, redovito je zalivajte rastvorom aluminijum sulfata, na svakih 7 do 14 dana. Promjena boje moguća je samo u kiselim zemljišta jer će samo iz njih biljka moći preuzeti aluminijum. Kako bi se olakšalo usvajanje aluminijuma, hortenziju zalivajte vodom u kojoj je rastvoren amonijak (3 – 5 grama amonijaka stavite u 1 litar vode). Ako želite plavu hortenziju vratiti u ružičasto, pružite joj tlo neutralne pH reakcije. Ružičastu do crvenkastu boju ćete postići posipanje 3 – 4 čaše dolomitnog brašna po zemljištu, ispod grma, na svake 2 do 3 sedmice.
Orezivanje hortenzije treba izvoditi u proljeće, dok se jesenje orezivanje ne preporučuje, jer uzrokuje slablo cvjetanje iduće sezone. Cvjetovi se na jesen uklanjaju samo ako je velika vjerojatnost za debeli sniježni pokrivač, koji bi mogao polomiti grane grma, u protivnom se oni uklanjaju u proljeće i to iznad novoniklih pupoljaka.
U proljeće se uklanjaju i suve grane i one koje djeluju bolesno. Ne skraćujte grm ispod 50 cm. Takođe, ne treba istrijebiti prizemne grane koje će omogućiti rast grma u širinu. Ostavljanje cvjetova takođe štiti biljku i od smrzavanja, pa je to još jedan razlog da se na jesen ne uklanjaju.
