Prije nego zatraže poskupljenje hljeba, kao krajnje i iznuđeno rješenje kako bi ublažili troškove proizvodnje zbog skoka cijena sirovina i energenata, predstavnici pekarske industrije u Crnoj Gori, kako navode, traže načine da se to izbjegne, ali nemaju odgovor Vlade na set mjera koje su predložili.
Za sada nećemo poslati Vladi poruku da poskupi hljeb
U želji da se izbjegne udar na potrošače, izlaz iz pat pozicije vide u: intervenciji iz rezervi, odnosno u mogućnosti korišćenja pšenice lagerovane u Baru, zatim smanjenju zavisnosti od uvoza ili snižavanju dažbina za pekarsku industriju.
Podsjećaju da je trenutno stanje u ovoj oblasti neodrživo, budući da je od septembra prošle godine cijena brašna sa 250 dosegla rekordnih 400 eura po toni. U istom periodu, cijena kvasca i aditiva porasla je za 50 odsto, dok je ulje poskupilo 70 odsto. Od početka ove godine, poskupilo je i gorivo i to čak 14 puta.
„Pekari su u teškoj situaciji, ali za sada nećemo poslati Vladi poruku da poskupi hljeb, nego ćemo prvo tražiti rezerve. Od tih potrošača mi živimo, hljeb je sirotinji spas. Kada ima 'ljeba, ima svega“, kaže za Portal Analitika predsjednik Udruženja pekara „Tradicija“ Svetozar Radonjić.
Prema njegovim riječima, uputili su inicijativu i Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, da se posije pšenica, kako bi time smanjili zavisnost od uvoza. Iz resora Aleksandra Stijovića nijesu dobili čak ni odgovor.
“Izlaz postoji, a najbolji bi bio kada bi ministar poljoprivrede donio odluku da sijemo pšenicu. Uputili smo inicijativu da zajednički radimo na osmišljavanju jesenje sjetve, nije nam odgovorio. Bili smo spremni da sve količine pšenice proizvedene u Crnoj Gori otkupimo“, pojašnjava Radonjić.
S druge strane, iz Ministarstva poljoprivrede tvrde da o inicijativi pekara ne znaju ništa.
„Nekoliko puta sam se sastajao sa pekarima i nije mi poznato da su oni uputili inicijativu za sjetvu pšenice ili bilo šta slično“, kazao je za Portal Analitika Mirsad Spahić iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede.
DRECUN: OPRAVDAN ZAHTJEV PEKARA
Ekonomski analitičar Predrag Drecun ističe da je ovaj zahtjev pekara opravdan. Pojašnjava da bi Vlada u budžetu za sljedeću godinu trebalo da opredijeli mnogo veća sredstva za poljoprivredu.
„Krajnje je vrijeme da Agrobudžet bude na nivou makar 200 miliona, ali smatram da bi mogao da bude 250 miliona i da bio efikasan, kao i da se krene sa start ap-ovima u poljoprivredi. Treba da počnemo da proizvodimo ono što sad uvozimo. I onda, ono što možemo da proizvedemo treba da bude pod jednim državnim kišobranom, koja u startu to mora da podrži i garantuje otkupe“, pojašnjava Drecun za Portal Analitika.
Podsjetimo, u zemljama ključnim izvoznicima, usjevi pšenice ove godine pogođeni su sušom, mrazom i jakim kišama. Sve to je ograničilo zalihe.
Crna Gora, kada su je pitanju ova žitarica, zavisi od uvoza. Vlada je krajem jula, zbog rasta cijena žitarica i brašna na međunarodnim berzama, ograničila cijenu osnovnog bijelog hljeba od 500 do 600 grama na 50 centu po komadu, a od 300 do 400 grama na 40 centi po komadu. Troškovi zbog rasta cijene brašna i goriva prebačeni su na marže pekara i trgovaca...
„Mi proizvedemo svega dvije hiljade tona pšenice, što je zanemarljivo. Kod uvoza, cijene goriva će da se uključe u tu cijenu, i pekarima je sve skuplje. Ne vidim način da im se pomogne osim da im ili država smanji neke namete ili da ponovo liberalizuju svoje cijene. I odluka Ministarstva da ograniči cijenu hljeba i rast cijena djeluje negativno na pekare“, pojašnjava Drecun.
RADONJIĆ: DRŽAVA I VLADA NA POTEZU
Širom svijeta za hljeb sada treba izdvojiti više novca, jer je cijena pšenice skočila u SAD i Rusiji, dostižući u isto vrijeme rekord i u Evropi. U Čikagu se, npr, pšenicom protekle sedmice trgovalo manje, nakon što je dostigla najviši nivo od decembra 2012, dok su pariski fjučersi dostigli rekordnih 297 eura po toni prije nego što su se zatvorili na 292,75 eura.
Ipak, iz Udruženja pekara ističu da nijesu odlučili da poskupe hljeb, jer prije toga žele da sa nadležnim institucijama nađu rješenje prihvatljivo za sve.
„Pekari nikada nijesu donijeli odluku da poskupe hljeb. Mora se tražiti izlaz negdje drugo. Imamo 10.5 hiljada tona pšenice u Baru. Tu je rješenje, država i Vlada su na potezu. U krizi, svim proizvodima pada kupovna moć, ali jedan se tada prodaje više – to je hljeb. Potrošnja hljeba kod nas je postala enormna. To nije dobro. Forsira se bijeli hljeb, koji je skoro svugdje u svijetu na ivici zabrane“, kaže Radonjić.
Dodaje da je odluka bivše vlasti da se uveze pšenica bila dobra.
„Predlog je da se ta pšenica iz rezerve samelje u Crnoj Gori, i da to budu prve materijalne rezerve u našoj državi“, pojašnjava Radonjić.
Ekonomski analitičar Predrag Drecun podsjeća, pak, da su pekari i mlinari, upravo kada je prethodna Vlada uvezla tu pšenicu odbili da je koriste, jer su smatrali da je jeftinije mogu naći u Srbiji.
To što je pšenica ostala neupotrijebljena do danas, a vidimo kakve to sada posljedice ima, prema ocjeni Drecuna, dodatno govori i o nesnalaženju kompletne aktuelne Vlade kada je riječ o problemima sa kojima se suočava ova oblast.
Kako ističe, Vlada mora naći način da pomogne pekarskoj industriji, jer kraj rasta cijena žitarica nije na vidiku.
„Ima više načina da se pomogne pekarima, kao što je formiranje jačih rezervi, da država nabavlja rezerve na ekonomičan način. Do marta naredne godine fjučerski predviđaju skok cijene pšenice. Nije najbolji trenutak za trgovinu pšenicom, ali pšenica je roba koja se uzgaja na sjevernoj i južnoj polulopti, tako da je ima u svako doba godine na svim tržištima. Mora se posmatrati tržište, pitanje je i imamo li silose za smještaj pšenice, osim u Baru“, navodi Drecun.
MPŠV: BEZ ZAKONA O REZERVAMA
Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede na ovu temu saopštili su nam da je raspisan javni oglas za prodaju pšenice.
Dodaju i da je to u nadležnosti Uprave za katastar i imovinu. Pojašnjavaju i da nemaju zakonski osnov za formiranje robnih rezervi.
„Mi smo još devedesetih ukinuli Zakon o robnim rezervama. Sve ono što ima uticaj na unutrašnju trgovinu i cijenu proizvoda koji spadaju u osnovne životne namirnice, imali smo u robnim rezervama. Taj zakon sada nemamo, država nema robne rezerve“, kaže Spahić.
Napominje da su omogućili subvencije za poljoprivrednu proizvodnju ali, kako napominje, na cijene ne mogu uticati.
Izlaz postoji, a najbolji bi bio kada bi ministar poljoprivrede donio odluku da sijemo pšenicu
„Imamo podsticaje i za kupovinu sjemena, za organsku proizvodnju, za preradu… Imamo sve ono što su zahtjevi proizvođača. S druge strane, ne možemo da budemo regulatori na tržištu, jer je Ustavom definisano da je crnogorsko tržište slobodno i ne možemo ograničavati tržište bez valjanog razloga“, kaže Spahić.
Podsjeća da je Vlada intervenisala i ograničila cijene hljeba, ističe, resor Stijovića sa tom odlukom nije bio saglasan.
„Vlada je intervenisala na zahtjev Ministarstva ekonomskog razvoja, a Ministarstvo poljoprivrede bilo je protiv toga, jer smo željeli da se smanje trgovačke marže. S druge strane, pekari ne doživljavaju ta ograničenja kao smanjeni prostor za rad, što se ispostavilo tačnim“, tvrdi Spahić.
PORUKA STIJOVIĆU: „NIJE KASNO, SIJTE PŠENICU!
Promjene na berzi, cijene žitarica, goriva, ulja i aditiva, u narednom periodu neće bilježiti pad. Kako ocjenjuje ekonomski analitičar Predrag Drecun, sve to uticaće i na cijene hljeba i ostalih životnih potrepština.
„Sigurno da će u narednom periodu postojati strah od povećanja cijena. Taj strah će dovoditi do većih kalkulacija u formiranju cijena proizvoda i usluga. Očekujemo inflatorni udar ukoliko se nastavi ovaj proces, a hoće makar još 2-3 mjeseca“, ocjenjuje Drecun.
Za rješenje krize nije još kasno, ako bude sluha od nadležnih državnih organa, smatra Svetozar Radonjić.
„Za vrijeme zle godine i za vrijeme zlog domaćina pšenica se može sijati do Tucina dana, a to je peti dan prije Božića“, kaže Radonjić.
Dodaje da Crna Gora ima dobre uslove za proizvodnju žitarica i da poljoprivrednu politiku treba usmjeriti na to.
„Država Zeta bila je nekad najveći izvoznik pšenice u Evropi. Odavde se izvozila pšenica koja se zvala „nautika“, a to je ova sadašnja spelta. Sada nećemo da je sijemo, a prije 600 godina bili smo najveći proizvođači u cijeloj Evropi“, ističe Radonjić.
Ne može da precizira koji je sljedeći korak pekara, ako od države ne dobiju rezerve pšenice.
Podsjetio je na izreku Marka Miljanova da „ono što je najteže su hladne verige i gladna djeca“.
„Ima i jedna poslovica koja kaže da u vremenima najvećih kriza, pekari najčešće umiru od gladi. To znači da ćemo do krajnjih rezervi i svoje dijete ostaviti bez hljeba ali ćemo ga proizvoditi za potrošače“, kazao je Radonjić.
U ime pakara, imao je i poruku za ministra Stijovića.
„Nije kasno, sijte pšenicu! Može se posijati do Tucindana“, zaključuje Radonjić.
