Ime Vladimira Savićevića u crnogorskom fudbalu nosi jasnu prepoznatljivost, ali i odgovornost. Sin proslavljenog fudbalera Dejana Savićevića, vrlo rano je naučio da se ime ne nosi, već opravdava - radom, znanjem i rezultatima.
Njegova igračka karijera započela je 2006. u FK „Mladost“ Podgorica, gdje je nastupao do 2008. Kratko potom, sezonu 2008/2009 proveo je u FK „Crvena stijena“, da bi se 2009. vratio u Mladost i u tom klubu ostao sve do 2014. godine. U tom periodu bio je i član mlađih reprezentativnih selekcija Crne Gore – najprije U17 reprezentacije od 2005. do 2007, a zatim i U19 tima od 2007. do 2009. godine.
Iskustvo igranja van Crne Gore stekao je u sezoni 2014/2015, kada je nastupao za maltešku “Valletu”. Nakon toga slijedi povratak u domaći fudbal – dvije sezone u FK „Iskra“ Danilovgrad (2015–2017), a zatim i FK „Dečić“ Tuzi (2017–2019), gdje je i završio igračku karijeru.
Još tokom aktivnog igranja, 2015, započeo je ulaganje u trenersko obrazovanje upisom edukacije za UEFA licencu. Pet godina kasnije započinje i njegov praktični trenerski put – najprije kao pomoćnik šefa stručnog štaba u FK „Dečić“ (2019–2021), zatim kao prvi pomoćnik u FK „Kom“ Podgorica (2021–2022). Prvu samostalnu ulogu šefa stručnog štaba dobija 2023. godine u FK „Internacional“ Podgorica.
Od kraja 2024. bio je prvi trener FK „Lovćen“ sa Cetinja, gdje se zadržao jednu polusezonu, a danas obavlja funkciju šefa stručnog štaba FK „Bokelj“ iz Kotora.
Upravo dolazak u Bokelj navodi kao jedan od najvažnijih trenutaka u karijeri. U momentu kada je preuzeo ekipu, klub se nalazio u teškoj situaciji, a mnogi su ga upozoravali da je to preveliki rizik za mladog trenera. Ipak, vjerovao je u svoj rad i procjenu, a rezultat toga bio je izlazak ekipe iz krize i ostvaren sportski uspjeh. Bokelj je ujedno i treći klub koji vodi kao glavni trener.
Da se njegov rad prepoznaje i na širem nivou, potvrđuje i činjenica da je u izboru Fudbalskog saveza Crne Gore ove godine proglašen među tri najbolja trenera, što predstavlja važno priznanje za dosadašnji tok njegove karijere.
Savićević ističe da je mnogo uložio u trenersku edukaciju – kroz seminare, studijske posjete velikim klubovima i razgovore sa iskusnijim stručnjacima, što mu je, kako kaže, pomoglo da jasnije sagleda svoj trenerski put i otvori mogućnost rada na inostranoj sceni. Već u januaru planira odlazak i u fudbalski klub Milan, gdje će kod Masimilijana Alegrija pratiti način rada i treniranja, a ujedno i ispuniti ličnu želju, s obzirom na to da je veliki navijač tog kluba.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Kao dijete sam živio u Milanu i nedostaje mi ta porodična atmosfera, ali i utakmice na koje sa išao sa ocem. Iz tog perioda najviše pamtim trening kamp Milana „Milanello“ i školu Leone Tredicesimo. To je jedan prelijepi period života i žao mi je što se završio 1998, kada je mom ocu istekao ugovor sa Milanom, jer mi je tih par godina ostalo u jako lijepom sjećanju.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Što imam svoju porodicu.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Interesantna mi je bila režija.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Moranje. Lijen sam za stvari koje me ne interesuju, a moram da ih odradim.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kod drugih najviše cijenim direktnost. Čak i ako ne mislimo isto, volim da mi osoba kaže svoje mišljenje i da te riječi imaju težinu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Fudbal je moj život“, a da me glumi Ričard Gir.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Spontan, druželjubiv, tvrdoglav, posvećen, hedonista.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pica sa mocarelom, pistaćima i buratom.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da mogu da letim.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Ronaldom Luisom Nazariom de Limom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ako nemam utakmicu, obično gledam neku drugu. Nakon toga, pođem sa porodicom na ručak. Neđeljom popodne često sa društvom igram zing.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Zdravko Čolić – „Ti si mi u krvi“ i „Južnjaci“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Film „Legend of the Fall“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U Japan, Las Vegas i provinciju Ćako u Argentini.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Trotinet.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Radujem se kad ide dobro ljudima koje volim i uopšte kad su osobe oko mene srećne.
Da li za nečim žalite?
- Što u datim momentima nijesam bio bezobrazniji prema određenim ljudima.
Bez čega ne možete?
- Bez porodice i bez pjesme.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- U saobraćaju.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje za najdraže, da imam još djece, da mi roditelji žive dugo.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Velike i teške odluke je lako donositi. Sitne odluke je teško donijeti.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne bih nikome rekao i živio bih jednako kao i sad. Završio bih neke obaveze i provodio bih što više vremena sa djecom.
Kako biste voljeli da umrete?
- U snu, kod kuće, i da mi mozak radi do posljednjeg trenutka.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Ime, prezime, godina rođenja i smrti. Dovoljno.
