Crna Gora sve izglednije ulazi u novu fazu političke krize u kojoj se potencijalna rekonstrukcija Vlade predstavlja kao rješenje, ali zapravo odražava nemoć sistema da sprovede stvarne reforme.
Umjesto strateške vizije, aktuelne političke elite pribjegavaju nagodbama i simboličkim potezima, dok istorijski revizionizam i političke igre poput one oko izgradnje kolektora u Botunu potkopavaju povjerenje građana.
Politikološkinja i docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica, Nikoleta Đukanović u razgovoru za Portal Analitika ocjenjuje da je država zarobljena između deklarativne evropske retorike i nedostatka političke hrabrosti da se krene u suštinske promjene.
Upozorava i da bez hrabrog zaokreta – reformi, transparentnosti i jasnog odnosa prema prošlosti – zemlja rizikuje gubitak regionalnog kredibiliteta i još veće udaljavanje od evropskih vrijednosti.
Političke elite u Crnoj Gori ne poznaju koncept participativne demokratije
Sagovornica Analitike smatra i da slučaj (ne)izgradnje kolektora u Botunu razotkriva način na koji aktuelne političke elite razumiju vlast i odgovornost.
„Pitanje izgradnje kolektora u Botunu prevazilazi lokalne okvire, ono zadire u samu suštinu načina na koji funkcioniše naša politika. To je test, ne samo političke zrelosti, već i transparentnosti i odgovornosti prema građanima. Nažalost, ono što vidimo danas jeste da političke elite u Crnoj Gori i dalje ne poznaju koncept participativne demokratije. Građani se rijetko konsultuju o odlukama koje direktno utiču na njihov život, a njihove inicijative se ignorišu ili instrumentalizuju u partijske svrhe“, naglašava Đukanović.
21
Kolektor je, dodaje ona, postao ogledalo te političke prakse.
„Projekat od ogromnog ekološkog i društvenog značaja vodio se iza zatvorenih vrata, bez adekvatne komunikacije sa lokalnom zajednicom u početku planiranja projekta. To je simptom dubljeg problema jer se vlast percipira kao mehanizam moći, a ne kao servis građana”, napominje ona.
U ovakvim okolnostima, kaže, teško je govoriti o stvarnom napretku ka EU, jer se evropske integracije ne tiču samo ispunjavanja tehničkih uslova, već i izgradnje institucija koje su otvorene, odgovorne i koje su na usluzi građanima.
“Ako politički dogovori služe samo za raspodjelu pozicija i resursa, a ne za promovisanje javnog interesa, onda napretka neće biti, bez obzira na to ko je formalno na vlasti”, izričita je sagovornica Analitike.
Umjesto reformi retorika kao sredstvo očuvanja političke moći
Govoreći o pokazateljima da se EU put Crne Gore koristi više kao politička parola nego kao reformski cilj, Đukanović je direktna.
„Jedan od najočiglednijih pokazatelja jeste to što, uprkos snažnoj deklarativnoj podršci EU integracijama, nema suštinskog napretka u ključnim oblastima koje se tiču vladavine prava, reforme javne uprave, jačanja nezavisnih institucija i borbe protiv korupcije. Iako su evropske integracije najčešće korišćen politički narativ, one se ne prevode u konkretne i mjerljive reforme“, naglašava ona.
Podsjeća i na alarmantne podatke o percepciji korupcije.
„Svjedočimo kontinuiranom urušavanju demokratskih standarda, netransparentnosti u radu institucija, politizaciji pravosuđa i partijskoj kontroli nad ključnim resursima. Najbolji primjer za to je indeks percepcije korupcije. Prema izvještajima Transparency Internationala, Crna Gora je 2024. godine bila na nivou iz 2017. godine. To znači da, uprkos godinama priče o "istorijskim promjenama", nije urađeno ništa da se stanje suštinski promijeni. Dakle, EU retorika je postala sredstvo očuvanja političke moći, a ne podsticaj za izgradnju društva u kojem institucije funkcionišu nezavisno, a građani imaju stvarnu kontrolu nad političkim procesima“, upozorava sagovornica Analitike.
Albanija iznenađuje, Crna Gora stagnira
Na pitanje kako najava Albanije da će zatvoriti pregovaračka poglavlja do kraja 2026. utiče na Crnu Goru, Đukanović ukazuje da se sujedna zemlja u kontekstu evropskih integracija pozicionira kao jedno od najvećih iznenađenja.
“Ne možemo reći da je riječ o potpuno demokratski konsolidovanoj državi, ali tempo kojim ispunjava zadatke iz pregovaračkog procesa, posvećenost reformama i politička stabilnost koju pokazuje u posljednjem periodu predstavljaju ozbiljan iskorak”, kaže ona.
Crna Gora, kako naglašava, rizikuje da izgubi nekadašnju poziciju lidera u procesu proširenja.
„Ako nastavi dosadašnju dinamiku zatvaranja poglavlja, polako će izgubiti tu poziciju. Brisel pažljivo prati napredak svake zemlje pojedinačno, iako izgleda sve nemoćnije pred urušavanjem demokratije na Balkanu. Trenutno, politička volja i reformski kapacitet koji pokazujemo nijesu dovoljni da ovaj proces zaokružimo onako kako planiramo. Ostaje da se vidi da li će Albanija povući Crnu Goru sa sobom u paketu, ili će nas pogurati na marginu, što zavisi isključivo od nas“, kategorična je Đukanović.
Bez unutrašnjih reformi diplomatija ne može nadomjestiti nedostatak napretka
U tom kontekstu, ključ vidi u jačanju diplomatije i reformama unutar države.
„Ali suštinski, bez unutrašnjih reformi nijedna diplomatija ne može nadomjestiti nedostatak stvarnog napretka”, poručuje Đukanović.
Tačno je, kaže, da se EU suočava sa brojnim unutrašnjim i globalnim krizama, da proširenje nije prioritet kao ranije i da se sve teže bori sa autokratskim tendencijama na Balkanu, ali…
“Uprkos tome, Crna Gora je u posljednje tri godine imala izuzetnu geopolitičku šansu. Nikada nije postojao veći interes zapadnih partnera da region stabilizuju i integrišu. Mi tu priliku nismo iskoristili”, navodi ona.
Umjesto toga, dodaje, bavimo se dnevno-političkim dogovorima, partijskim kalkulacijama i održavanjem statusa quo.
“Zato je jasno da, dok se političke elite ne zamijene ili ozbiljno ne promijene, reforme neće dobiti zamah, a evropska perspektiva će ostati deklaracija bez sadržaja”, upozorava Đukanović.
Premijerove političke kalkulacije bez vizije
Skeptična je i prema Spajićevoj najavi da bi rekonstrukcija Vlade mogla biti „možda sjutra, možda i za dvije godine“.
„Ne bih se oslanjala na premijerove izjave jer smo mnogo puta svjedočili njihovoj neozbiljnosti i kontradiktornosti. Umjesto stabilnosti i odgovorne politike, imamo improvizaciju i konstantne političke kalkulacije. Vođenje Vlade svedeno je na dogovore iza zatvorenih vrata, raspodjele resora, kadrovske kombinatorike, a ne na viziju razvoja države”, podvlači ona.
Bez istine nema ni pomirenja, a bez pomirenja nema evropske Crne Gore
Stava je da eventualna rekonstrukcija Vlade ne bi bila iznenađenje, ali ne očekuje da će ona biti u funkciji reformi, racionalizacije ili efikasnijeg rada Vlade.
“Više je izvjesno da će služiti redefinisanju odnosa među partijama većine i ispunjavanju njihovih unutarstranačkih potreba”, naglašava Đukanović.
Bez vjere u koncept tzv. koncentracione Vlade
Kaže i da ne vjeruje u koncept tzv. koncentracione Vlade, gdje bi se, zarad "viših ciljeva", okupile i partije vlasti i opozicije.
“Sve partije koje su trenutno u Parlamentu već su imale priliku da pokažu kapacitete za reforme, bilo kao vlast ili opozicija. Nijedna nije pokazala dosljednu i iskrenu posvećenost evropskim vrijednostima”, ukazuje Đukanović.
Rezultat su, kako dodaje, politizovane institucije, zapošljavanje po rodbinskoj i političkoj liniji, zloupotreba državnih resursa i konstantna borba za fotelje, a ne za interese građana.
“Ako bi došlo do rekonstrukcije, a da ne ide ruku pod ruku sa suštinskim reformama, to bi bila još jedna propuštena prilika”, upozorava sagovornica Analitike.
Građani iznevjereni, nadali se promjenama dobili iste obrasce ponašanja
Đukanović podsjeća i na drastičan pad povjerenja grđana Crne Gore u EU, koji je prema Eurobarometru sa 83 odsto spušten na 69.
„Pad povjerenja je zabrinjavajući, ali još više zabrinjava to što niko iz Vlade nije ni pokušao da taj podatak objasni. Nije bilo saopštenja, ni obraćanja, ni odgovora. Građani osjećaju da su iznevjereni, nadali su se promjenama, dobili su iste obrasce ponašanja: zatvorenost institucija, zapošljavanje po partijskim linijama, netransparentne odluke i odsustvo stvarnih reformi”, naglašava ona.
Rješenje vidi u istinskom otvaranju prema građanima.
„Ako vlast zaista želi da pokaže odgovornost, mora uraditi nešto što je do sada uporno izbjegavala - otvoriti se prema građanima. Prva snažna mjera bila bi reforma pravosuđa, kao simbol iskrene borbe protiv korupcije, te stvaranje sistema u kojem institucije djeluju samostalno, a ne po partijskom nalogu”, ističe Đukanović.
Revizionizam, opasna praksa koja dijeli društvo
Govoreći o pokušajima istorijskog revizionizma i premijerovom minimiziranju tog problema, sagovornica Analitike je izričita.
„Premijerovo minimiziranje pokušaja istorijskog revizionizma, uključujući i inicijative za podizanje spomenika osobama kao što je Pavle Đurišić, ne samo da je neozbiljno, već je duboko opasno. Ako negirate ili relativizujete zločine, otvarate vrata za nove podjele, jačate etničku distancu i dodatno polarizujete društvo“, podvlači Đukanović.
Ovakav pristup, kako ukazuje, otkriva potpunu odsutnost političke i moralne odgovornosti.
“Pokazuje da se Vlada ne bavi suštinskim pitanjima, od lošeg ekonomskog stanja do potrebe za suočavanjem sa prošlošću, već radije ignoriše sve što nije "marketinški isplativo". To je opasna praksa koja vodi ka normalizaciji ekstremizma i slabljenju demokratske kulture”, upozorava naša sagovornica.
Bez istine nema pomirenja, bez pomirenja nema evropske CG
Na pitanje može li Crna Gora istovremeno čuvati istorijsko pamćenje i graditi evropsku budućnost, Đukanović je kategorična da - može i mora.
Dok se političke elite ne zamijene ili ozbiljno ne promijene, evropska perspektiva će ostati deklaracija bez sadržaja
“Evropska budućnost ne znači zaboravljanje prošlosti, već suočavanje sa njom. EU je nastala na temeljima antifašizma, poštovanja ljudskih prava i istorijskog sjećanja. Ako Crna Gora želi da postane dio evropske porodice, mora se jasno i nedvosmisleno odrediti prema zločinima i nasljeđu prošlosti”, napominje ona.
Naglašava da revizionizam i relativizacija istorijskih činjenica ugrožavaju i političku stabilnost i evropsku perspektivu.
“To nije samo pitanje etike, već i političke odgovornosti prema sadašnjim i budućim generacijama. Bez istine nema ni pomirenja, a bez pomirenja nema evropske Crne Gore”, zaključuje Đukanović.
