Politika

Direktor beogradskog Međunarodnog instituta za bezbjednost za Portal Analitika

Dragaš: Manjinska vlada nužan bajpas, priče o prekrajanju izborne volje jadikovka odlazećih

Ne možete da upravljate državom sa 11 poslanika podrške, a ako insistirate na tome, onda nijeste čuvar narodne volje, već opasan uzurpator.. Što je nasilan ostanak na vlasti ako ne ovo što gledamo od ostataka Krivokapićeve vlade i koalicije koja ga je podržavala

Dragaš: Manjinska vlada nužan bajpas, priče o prekrajanju izborne volje jadikovka odlazećih Foto: Foto: Međunarodni institut za bezbjednost
Nikola Boljević
Nikola BoljevićAutor
Portal AnalitikaIzvor

„Posljednji dani kabineta Zdravka Krivokapića izgledaju kao pred udar komete – zapošljavaju se savjetnici da bi dobili sinekuru, dijele se državljanstva mimo pravila, zakoni se krše iz sata u sat, a za to vrijeme poziva se na ulične demonstracije da bi se napravio privid nekakve žrtve“, istakao je u intervjuu za Portal Analitika direktor beogradskog Međunarodnog instituta za bezbjednost dr Orhan Dragaš.

Kako primjećuje naš sagovornik, Krivokapić i njegova Vlada dokazali su da je dovoljno samo godinu da se pokažu ne samo kao neznalačka, već i kao nedemokratska državna uprava.

„Ti ljudi su bez dileme bili spremni da naprave velike nemire u Crnoj Gori. Oni su željeli haos, u tome su vidjeli izlaz za svoju promašenu politiku i način da se makar još dan održe u sedlu. Njima je i jedan dan bio važan… možda bi zaposlili još nekog savjetnika, vozača ili bi prijateljima dali državljanstvo, možda sklopili neki biznis u posljednjem trenutku. Na sreću, nijesu u tome uspjeli, jer su nasuprot sebi imali jasno izraženu volju birača, oličenu u novom odnosu snaga u parlamentu, koji ih više nije želio“, kazao je naš sagovornik.

Napominje da je u momentu kad je smijenjena, vlada Zdravka Krivokapića imala svega 13 odsto podrške u parlamentu. 

„I to je ta 'volja birača', o kojoj stalno govore da se prekraja. Ne možete da upravljate državom sa 11 poslanika podrške, a ako insistirate na tome, onda nijeste nikakav čuvar narodne volje, nego samo opasan uzurpator“, naglasio je Dragaš.

Podsjeća da je i on nekad organizovao ulične demonstracije, nebrojeno puta učestvovao u njima, ali nikad, kaže, nije vidio da na ulici protestuju ministri i poslanici, kao proteklih dana u Podgorici.

Crnu Goru vratiti na put s kojeg je iskliznula prije više od godinu 

Prema njegovoj ocjeni, manjinska vlada koja će vjerovatno doći na mjesto aktuelne daleko je od najboljeg rešenja. 

„Čak ni kao iznuđeno rješenje manjinska vlada nema naročitu perspektivu. Ali u ovim okolnostima ona je možda jedini bajpas da se iz stanja potpune političke, društvene i ekonomske nestabilnosti i haosa, Crna Gora vrati na kolosijek sa kojeg je iskliznula prije nešto više od godinu“, smatra Dragaš. 

U demokratiji, objašanjava on, nikad nema idealnih rješenja, pa čak ni sama demokratija nije idealna. 

„Najvažnija uloga manjinske vlade je u tome da prekine loš period u kojem je Crna Gora na dnevnoj bazi krunila svoju demokratiju, ekonomiju, međunarodnu poziciju i građansko društvo. I tu bi trebalo da se završi njena misija i sve ambicije koje se za nju vezuju“, podvukao je Dragaš. 

Ti ljudi su bez dileme bili spremni da naprave velike nemire u Crnoj Gori

Svaki dan doskorašnje vlade bio je, kako kaže, dan u kojem je Crna Gora trpjela štetu i zaduživala se da tu štetu popravi neko drugi, po kamati koja je veća od štete koja je načinjena. 

„Ne mislim samo na finansije, nego i na ugled zemlje, na međunacionalnu toleranciju, na demokratiju uopšte. Zato je manjinska vlada tu da zaustavi sveopšti pad, da podvuče crtu i da se krene ka onoj tački na kojoj je Crna Gora bila do izbora 2020. Za početak“, navodi naš sagovornik.

Politička vlada najefikasniji odgovor za izlazak iz krize

Uprkos ocjenama velikog broja političkih subjekata i analitičara da su vanredni izbori najčistije rješenje za Crnu Goru, Dragaš smatra da je u ovom trenutku optimalno rješenje većinska, politička vlada, punog legitimiteta. 

„Ako je manjinska vlada već realnost, ovakva politička vlada sa punom parlamentarnom podrškom bila bi njen ne samo moguć, već i logičan nasljednik. Ako bi oko nje mogao da se postigne politički dogovor, a već se nazire kroz razgovore o manjinskoj vladi, ovakva većina i vlada koja bi iz nje proistekla stabilizovali bi prilike u Crnoj Gori i obavljali posao u punom kapacitetu“, ocijenio je Dragaš. 

Crna Gora bi, kako kaže, tako dobila najefikasniji odgovor za izlazak iz krize i uštedjela vrijeme toliko potrebno za saniranje štete. Uz to, dodaje, ne bi morala da potroši novih pet-šest mjeseci na izbore.

„Takva vlada apsolutno bi bila odraz volje građana, jer bi je izabrali poslanici koji imaju tek godinu i po mandata, a svako od njih je nosilac izborne volje birača, tako da bi i vlada koju bi podržali nesumnjivo bila odraz te volje. Te priče o prekrajanju izborne volje građana samo su jadikovka odlazećih“, ističe naš sagovornik. 

Krivokapić i njegova Vlada za samo godinu uspjeli su da se pokažu ne samo kao neznalačka, već i kao nedemokratska državna uprava

Navodi da ako ovakav politički dogovor unutar parlamenta ne bi bio moguć, onda izbori preostaju kao jedini način da se politički život potpuno konsoliduje. 

„Ne znam kada će oni biti održani, ili kada bi mogla da bude formirana politička vlada punog kapaciteta, ali priroda manjinske vlade je takva da njen životni vijek treba da mjerimo mjesecima, a ne godinama. Zbog toga sam uvjeren da je već sada vrijeme za razgovore o dugoročnijim rješenjima, a jedno od njih je svakako i većinska, politička vlada“, podvukao je Dragaš.

Muk Evrope na rizike sa kojima se suočava Crna Gora

Dragaš je nedavno u kolumni pod naslovom „Mirna predaja vlasti na crnogorski način“ şkrenuo pažnju na činjenicu da uprkos rizičnoj tranziciji vlasti sa kojom se Crna Gora suočava malo ko u zemlji upozorava na taj rizik, a u Evropi, kako je kazao, baš niko.

„Moja namjera je bila da podsjetim na histeriju koja je vladala u Crnoj Gori, ali još više u regionu i u Evropi poslije izbora 2020. da DPS i Đukanović neće predati vlast. Da će da naprave neki haos, demonstracije, kupovinu poslanika, pominjali su se čak i tenkovi na ulicama i slične gluposti. Podsjetio sam samo na neke od mnogih koji su to govorili – u Crnoj Gori svi odreda, koji su tada osvojili tijesnu većinu u parlamentu, Dritan Abazović, Nebojša Medojević, Duško Knežević, ljudi iz DF-a, u Beogradu ih je takođe bilo mnogo, ali i u Evropi, među ozbiljnim medijima kao što je Dojče Vele, i među intelektualnim zvijezdama koje izučavaju Balkan, kao što je na primjer Florijan Biber“, ističe Dragaš. 

SPC će ostati dio društvenog života, ali  svoju poziciju treba da dogovori sa civilnom Crnom Gorom

Zanimalo ga je, kako kaže, na osnovu čega su mislili da u Crnoj Gori neće biti mirne primopredaje vlasti. 

„Čime je to Crna Gora dala bar jedan povod da pomisle da neće biti mira poslije promjene vlasti? Ničim. Nikada nije bilo takvog povoda. Bila je to samo duboko usađena predrasuda prema Crnoj Gori, da nije dovoljno zrela i demokratska da bude samostalna. To je priča sa istočne strane, koju su bez razmišljanja kupili na Zapadu da je Crna Gora autokratija, i poslije 10 godina vladavine Đukanovića i DPS-a i poslije 15 i 20 godina i sada poslije 30 godina. Uvijek je postojao taj narativ da je Crna Gora nedemokratska država, a kao jedini dokaz se nudio broj godina koliko je jedan lider na vlasti“, podsjeća naš sagovornik. 

Što ćemo, pita on, sa tim što su Helmut Kol i Angela Merkel bili kancelari po 16 godina, a na čelu CDU po 20 i 25 godina. Da li ih, kako dodaje, to čini autokratama a Njemačku nedemokratskom zemljom…

Stereotipi o Crnoj Gori građeni decenijama

Prema njegovim riječima, ti „zabrinuti Evropljani“ godinama su izjednačavali Crnu Goru sa Bjelorusijom ili Kazahstanom a ona je, napominje, za to vrijeme najdalje odmakla sa demokratskom tranzicijom, ušla je u NATO i došla pred vrata EU kao „najbolji primjer“ na Zapadnom Balkanu, kako to često ističu evropski političari. 

„Zahvaljujući toj inerciji, lijenosti duha, ali i lošoj namjeri prije svega evropskih političara i birokratije, promjena vlasti u avgustu 2020. doživljena je kao pobjeda demokratije, a da se nimalo nije sagledalo što zaista donosi ta promjena vlasti“, ističe Dragaš.

Slavilo se, podsjeća on, to što je promijenjena vlast poslije 30 godina, a zbog toga je Crna Gora čak i napredovala na nekom od onih fingiranih indeksa demokratije ili ljudskih prava.

„I što je uslijedilo? Potpuna degradacija građanskog društva, okretanje od evropskog kursa, klerikalizacija političkog života, sve suprotno od onoga što je Crna Gora bila do tada i po čemu je bila 'najbolji primjer' u regionu“, podvlači Dragaš. 

Priroda manjinske vlade je takva da njen životni vijek treba da mjerimo mjesecima, a ne godinama

Osim zle namjere, kako ocjenjuje, nije bilo nikakvog razloga da se priča o problemima oko primopredaje vlasti. 

„Đukanović je priznao poraz svoje partije iste večeri, čak je pritiskao nove vlasti da konstituišu parlament i vladu što prije, da se ne krše ustavni rokovi. A kada je došao trenutak nove promjene vlasti, vidimo da ne ide baš tako kako kažu udžbenici demokratije. Oni koji su na vlasti tek godinu ne mire se sa predajom, organizuju demonstracije, krše zakone, ignorišu parlament koji ih je izabrao. Što je nasilan ostanak na vlasti ako ne ovo što gledamo od ostataka vlade Zdravka Krivokapića i koalicije koja ga je podržavala?“, pita Dragaš.

Ali, kako kaže, o tome nema riječi u evropskim medijima i izjavama takozvanih stručnjaka, jer to se ne uklapa u stereotip koji su o Crnoj Gori gradili decenijama i na tome izgradili karijere i napravili biznis.

ZB jedan od spoljnopolitičkih prioriteta Bajdenove administracije

Sa druge strane, govoreći o uticaju međunarodne zajednice na promjene koje se dešavaju na političkoj sceni Crne Gore, sagovornik Portala Analitika istakao je da je u tom kontekstu prije svega važna i pozitivna uloga SAD.

„To što obično smatramo pod međunarodnom zajednicom, a možemo da suzimo na Ameriku i Evropsku uniju, reagovalo je katastrofalno u momentu promjene vlasti u Crnoj Gori. Već sam govorio o tome koliko su bili opsjednuti činjenicom da je promjena vlasti došla poslije 30 godina, a da osim kalendara ta činjenica ne znači ništa“, navodi Dragaš. 

Pred očima su im se, podsjeća, događali teški međuetnički incidenti, nerazumne ekonomske odluke, masovni nepotizam u državnoj upravi, curenje povjerljivih podataka NATO-a, neprestane tenzije. I to su, kako ističe, tolerisali neshvatljivo dugo. 

Manjinska vlada je tu da zaustavi sveopšti pad, da podvuče crtu...

„Ćutali su kao okorjele birokrate koje ne žele probleme u svojoj smjeni. Tek je prošlogodišnji izvještaj Evropske komisije pokazao da je EU donekle svjesna da je u Crnoj Gori na sceni sveopšti pad svih dostignutih vrijednosti i da je zemlja na nizbrdici. Isto važi i za SAD, koje obično reaguju brže od Evropljana, ali treba imati u vidu da se desila promjena administracije i da je bilo potrebno izvesno vrijeme da se i oni pozabave Crnom Gorom“, napominje Dragaš. 

Naglašava da je misija Gabrijela Eskobara ne samo u Crnoj Gori, nego i na cijelom Zapadnom Balkanu, potvrda da će se administracija predsjednika Bajdena baviti regionom kao jednim od stvarnih spoljnopolitičkih prioriteta.

„Ne zaboravite da je Bajden to i najavio samo nekoliko nedjelja pošto je stupio na dužnost, kada je telefonom razgovarao sa Angelom Merkel. Glavni cilj jeste, a to Eskobar i ponavlja, da se region stabilizuje politički i ekonomski i da se takav što više okrene svom zajedničkom prioritetu, a to je članstvo u EU. To se nije dešavalo u vrijeme vlade Zdravka Krivokapića i zato je uloga SAD u promjenama u Crnoj Gori važna i pozitivna“, naglasio je Dragaš. 

DPS shvatila poruku građana da mora da se promijeni

Osvrnuo se i na izjave političara sada već bivše parlamentarne većine da je manjinska vlada zapravo povratak „starog“ DPS-a na vlast. 

„Koliko sam ja mogao da vidim, DPS je već izvršio ogromne unutrašnje promjene, ali sve to je prošlo u sjenci događaja oko Vlade, njenih poteza i sukoba koji su potresali tu koaliciju od prvog dana. Djeluje mi da je DPS počela da se transformiše još od izborne noći, jer su shvatili da, ako se ne promjene, mogu samo da se nadaju novim izbornim porazima, ničemu drugom. Lokalni izbori najprije u Nikšiću, a poslije i na Cetinju i još nekim gradovima, pokazali su da su očuvali biračko tijelo, da nijesu potonuli kako su mnogi priželjkivali i da mogu u dobroj kondiciji da dočekaju neku novu izbornu provjeru“, navodi Dragaš. 

Svaki dan doskorašnje vlade bio je dan u kojem je CG trpjela štetu i zaduživala se da tu štetu popravi neko drugi

Ističe kako je poruka na izborima 30. avgusta za DPS bila jasna - moraju da se promjene i to iz temelja. 

„Ljudi su reagovali na njihove korumpirane i okoštale ljude iz samog vrha, naročito dugogodišnje lokalne šefove, koji su bili ubijeđeni da su nesmjenjivi, da je dovoljno što uopšte postoje da bi bili na vlasti. Imam utisak da takvih više nema u prvom redu. Ne znam da li će se DPS vratiti na vlast. U manjinskoj vladi ih sigurno neće biti, ali proteklih godinu dana pokazali su da su ozbiljna organizacija, koja je dobro shvatila poruku građana da moraju da se promijene i neka potraže svoju šansu sa novim ljudima na novim izborima“, ocijenio je Dragaš. 

Često je, kako kaže, u sjenci i činjenica da je DPS i dalje ubjedljivo najjača partija u Crnoj Gori i najbrojnija u parlamentu. 

„A još češće se gubi iz vida da je njen lider Milo Đukanović, kao predsjednik Crne Gore, u posljednjih 15 mjeseci bio faktor koji je održavao kontinuitet građanske i proevropski orijentisane Crne Gore i važan podsjetnik na to šta je Crna Gora doskora bila i šta može da bude, a što je bila u stvarnosti“, podvukao je Dragaš.

SPC da koriguje ambicije u Crnoj Gori

Naš sagovornik je mišljenja da nakon smjene Vlade Zdravka Krivokapića Crna Gora ima priliku da uredi odnose sa SPC na način koji će biti dobar i za njenu građansku suštinu, ali i za SPC kao dio crnogorskog društva. 

I, što je najvažnije, dodaje, na način koji je neće destabilizovati i proizvesti probleme. 

Čak ni kao iznuđeno rješenje manjinska vlada nema naročitu perspektivu

„To očigledno nije moglo da se uradi pod pritiskom ulice i pod neuobičajenim aktivizmom crkve u političkom životu, čega smo bili svjedoci unazad godinu i po. Kriza oko statusa SPC nastala je zbog odbijanja DPS-ove vlade da prihvati zahtjeve SPC. To je bio okidač i za litije i za, u krajnjoj liniji, dolazak na vlast Krivokapićeve koalicije. Ali ni ta Vlada za godinu dana nije potpisala Temeljni ugovor sa SPC, jer su neki djelovi bili suprotni Ustavu i zakonima Crne Gore, o čemu je govorio i sam Krivokapić“, podsjeća Dragaš. 

Dakle, napominje, i ta vlada je došla na one pozicije DPS-a, koje je zbog istog razloga ne tako davno rušila litijama i kasnije na izborima. 

„Zato sam ubijeđen da je i SPC izvukla važne pouke iz svega što se dešavalo u Crnoj Gori u proteklom periodu i da će i ona korigovati neke svoje ranije poteze, pa i ambicije“, ocijenio je Dragaš. 

Ističe kako SPC neće nestati iz Crne Gore niti bi to, kako kaže, bilo očekivano. 

„Ostaće važan dio društvenog života, ali svoju poziciju treba da dogovori sa civilnom Crnom Gorom, onom koju zastupaju predstavnici građana u parlamentu, u Vladi i na mjestu predsjednika države. Nadam da će se ići tim putem“, poručio je Dragaš.

Portal Analitika