Dramaturg Obrad Nenezić rođen je 18. avgusta 1971. godine u Bijeloj. Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Siniše Kovačevića, a danas je doktorand na Fakultetu dramskih umetnosti u istom gradu, na smjeru Teorija dramskih umjetnosti, kulture i medija.
Njegov rad u pozorištu prepoznat je kroz djela koja su ostavila snažan trag na crnogorskoj sceni – tragediju u stihu “Sveti i prokleti”, inspirisanu legendom o Vladimiru i Kosari, zatim dramu u stihu “Gorska drama”, kao i predstave “Ždera iz kontejnera”, “Meta” i “Persone non grate”. Napisao je i dramske tekstove “Ja, Nikola I”, “Nobelovci” i “Taštinarije”, izvođene u produkcijama značajnih festivala i pozorišta.
Filmskoj umjetnosti dao je doprinos scenarijima za dugometražne filmove “Balkanska braća” i “As pik”, pri čemu je potonji bio prvi crnogorski kandidat za nagradu Oskar. Autor je i niza kratkih igranih filmova – “Sonja”, “Pajac”, “Moba”, “Polaznici”, “Do đavola” – u kojima pokazuje prepoznatljiv stil i izražajnu snagu.
Na televiziji se istakao scenarijem za satiričnu seriju “Dođi juče”, a njegov rad nagrađen je i na konkursu Televizije Crne Gore za seriju “Šetači po mjesecu”. Paralelno sa tim, kontinuirano je prisutan i u književnosti – autor je romana “Ljetopisje zaboravljenog grada”, “Osmijeh za Mariju Mihailović”, inspirisanog likom narodnog heroja Ljuba Čupića, te “Šetači po mjesecu – crna hronika jedne mladosti”.
Njegova poetska ostvarenja, od ranih zbirki “Nesanica” i “Pisma gospođici M.” do kasnijih naslova “Poezija” i “Centar mog svijeta”, potvrđuju kontinuitet i dosljednost u izrazu. Poezija i drame prevedene su mu na više jezika, zastupljene u antologijama i prepoznate izvan granica regiona. Za knjigu “Drame” 2006. godine nagrađen je priznanjem „Zaloga“.
Pored umjetničkog rada, Nenezić se bavi i naučnim istraživanjima – objavljuje radove u stručnim časopisima i zbornicima u zemlji i inostranstvu, gradeći tako most između teorije i prakse.
Živi i stvara kao slobodni umjetnik u Nikšiću.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Maštanje. Kad sam odrastao to mi je postao posao.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Onaj dio kad ne zavisim od drugih.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Nijesam imao izražene druge talente.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nestrpljenje.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Strpljenje.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Kao i drugi, imao sam ponekad teške prepreke u životu, ali nikad dramatične (i nadam se da neću), a drama i sukob stvaraju knjige i filmove. Jedan veliki reditelj je rekao da je film život bez njegovih dosadnih djelova. Moj film se nikog ne bi ticao, tako da neće biti nikad snimljen.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- “…Došao sam da ostavim trag”.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Pošto nijesam gurman – preživljavanje. Na što prvo naiđem.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Ne, ne želim ni na što da utičem...
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Nekim strip junacima - Marti Misterija ili Dilan Dog. Živio bih u misteriji – mašti,
svejedno.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Uglavnom gledam serije i filmove. Sa kišama će mi doći faza čitanja.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nešto od domaćih i stranih pjesnika – kantautora.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji
utisak?
- Upravo gledam “The Sinner”. Spremam se da ponovo iščitavam Bernharda, mislim da ću ga dramatizovati, ali nekoliko djela, ujedno. Ronkaljolom sam se bavio. Španski film i kniževnost posljednjih decenija su mi interesantni. Takođe, savremeno američko i hispano američko stvaralaštvo.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Volio bih da idem putevima nekog od koga mogu da učim, ili da pišem o njemu. Recimo – putevima Pitera Bruka ili Servantesa. Možda i nekog pjesnika ili revolucionara.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Valjda autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Porodici. Živim decenijama između nekoliko gradova, iz poslovnih i privatnih razloga,
tako da se uželim porodice i kuće u Nikšiću.
Da li za nečim žalite?
- Da. Za godinama koje sam.potrošio na pogešne ljude i sisteme. Recimo bačenu godinu dana vojske nikad ne mogu oprostiti tadašnjoj državi.
Bez čega ne možete?
- Mogu bez svega. Nijesam zahtjevan čovjek.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Nemam pojma. Možda nekom na ulici ako sam mu prepriječio put…
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da se ljudi osvijeste, opamete i shvate da rat nije igra, već pošast.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- U privatnom životu nemam teških odluka, u poslovnom je sve mnogo teže, jer sam individualac, pa je u produkcijskom smislu sve mnogo zahtjevnije.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kako bih morao…
Kako biste voljeli da umrete?
- Da ne znam.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “I ovo je bilo previše.”
