Ovih dana imamo jedinstvenu priliku, poput one kad se pojavi kometa jednom u 70 godina, da vidimo crnogorski narod (ili se ovih dana kaže narod Crne Gore) u opresivnom društvenom stanju. Svakodnevni novinski naslovi djeluju toliko egzotično da je čovjeku nevjerovatno da se to dešava ovdje, a ne u nekoj latino državi.
Umjesto puča vojnih hunti, Crnogorce (narod Crne Gore) svako jutro bude novinarsko tužilačko policijski blokbaster naslovi, koji svjedoče o ratu interesno političkih centara moći. Ratovi na svim nivoima - jedan narkokartel protiv drugog (jedan je pošteđen), mediji jedne vizije Crne Gore protiv medija druge - vazalne (drugi su privilegovani), biznis giganti lojalni Crnoj Gori i oni koji su lojalni vlasti (drugi su poželjni, prvi su anatemisani).
Dok se sve crnogorsko hapsi, sa druge strane cvjeta “prosvjetiteljski” konkvistadorski politički talas – velikosrpski hegemonizam
Blokbaster, kažem, jer samo u njima postoji plot u kome se plasiraju lažne dojave o bombama - sa bezbjednosnih adresa! Zatim, u tom metežu kreću “spektakularni” upadi specijalaca. Otkriveni “plijen biva prezentovan javnosti! E tu se dramaturški kiksalo i zalutalo u komediju. Prvo se pogriješilo sa lokacijom. A na pogrešnoj lokaciji su nađene majice, baklje, jedan signalni pištolj (sa računom od 105 eura) i pancir koji je poklon od policije Mađarske. U finišu blokbastera nedostaje inspektor Kluzo koji zaključuje da je nađena oprema zapravo “oprema za razbijanje demonstracija”. Kluzo ili Džoni Ingliš, zavisi koja generacija čita.
Svima je odavno jasno da je u Crnoj Gori državni aparat na usluzi političkoj borbi onog koji je na vlasti, samo što aktuelna vlada to čini na “najpošteniji” način – bez foliranja, bez ustezanja, iskreno, otvoreno i bahato! Samo bahato!
9
“Svi ste na spisku! Lezi dolje! Da nijesam riječ čuo! Bez komentara, je l' jasno? Je l' jasno?? I ti si na spisku! Ruka pravde stiže do svih”!
Ali, “ruka pravde” ne stiže do svih. U tome je poenta! Samo do onih koji smetaju! Onih koji smetaju na putu da se sačuva vlast! Mediji koji kritikuju – Smijeni, zatvori, postupi po naređenju! Novinari koji pitaju previše – smijeni, daj otkaz, “nađi mu nešto”, “izmisli mu nešto”, postupi po naređenju!
High profile NVO koja se usudi da sve ovo primijeti i reaguje (konačno), jer je većina njih već ućutkana ili su se sami ućutali bez ičije intervencije – “Optuži, etiketiraj, oblati, kriminalizuj”! “Ali, šefe, ovo je uticajna organizacija sa besprekornim međunarodnim ugledom”?! “Ma, postupi po naređenju!”.
Umjesto puča vojnih hunti, Crnogorce svako jutro bude novinarsko tužilačko policijski blokbaster naslovi
I dok je ovaj metod diktature postao dio naših svakodnevnih navika, hapšenja su izgubila svrhu i smisao. Hapsi se (koja slučajnost!) samo onaj ko je na liniji otpora, ZIKS je pun takvih, što ne bi bio problem da hapšenja rezultiraju odgovarajućim ritmom presuda. Bez presuda, toliko hapšenja djeluje kao onaj dekadentni komunistički period iz Nikolićevog “U ime naroda”, kada ljudi u kožnim mantilima usred noći odvedu nekog kukavca, ideološki nepodobnog. Stisni zube, majstore, istrpi! A ovi mu posle “posjećuju” ženu. Toliko je dekadentna i 43. Vlada.
Dok se sve crnogorsko hapsi, sa druge strane cvjeta “prosvjetiteljski” konkvistadorski politički talas – velikosrpski hegemonizam. Nema optužnica, privođenja, “nedajbože” zatvorskih kaznih za gazitelje Ustava. Za one koji formiraju, za sada nezvanične, srpske autonomne pokrajine kojima se vijore trobojke ili zastave koje nisu državna crnogorska. Pokrajine u kojima nepravoslavno stanovništvo živi u strahu od odmazde, maltretiranja i ponižavanja, jer su došli isti oni ljudi koji su im to i radili devedesetih!
Biblioteka u Podgorici promijeniće svoj statut. “Crnogorski autori” postaće autori iz Crne Gore. Djelić po djelić mozaika, za sistemsko, pažljivo planirano i legalno sprovođenje procesa stvaranja Srpske države na Balkanu.
I dok sam nakon propaganda Vijesti ja komita i nacionalista samo zato jer sam primijetio ovakve stvari, njihovi novinari u direktnom, intimnom, prijateljsko-poslovnom odnosu, kako vidimo u prepiskama, svakodnevno komuniciraju sa najnotornijim, krvavim kartelom globalnog ranga. U posljednjoj prepisci, novinarka traži snimak egzekucije, direktno od vođe klana. Zamislite te etičke standarde. Zamislite takvu Crnu Goru.
“Ruka pravde” sa laktom u krvi! Crna Gora bez prava na “crnogorsko”! Kartel kao saveznik “nezavisnog novinarstva”! Moraju li da dođu baš po Vas, da Vas bace na pod, stave čizmu na glavu i kažu da UĆUTIŠ, da bi “ono” CRNOGORSKO počelo da gori u Vama? Ovo je diktatura. A mi smo Crnogorci! Ne zadugo, ako ne uradimo nešto.
