„Iako se nakon objave izbornih rezultata moglo činiti kako je suverenistički blok, blok političkih opcija koje su zainteresovane za evropski i euroatlantski identitet Crne Gore nešto oslabio, pokazalo se da je onaj drugi blok danas ipak bitno raslojeniji, nego što je to bio čak i u avgustu 2020, kad su stranke koje su se suprotstavljale crnogorskom suverenizmu i euroatlantizmu osvojile tijesnu političku većinu“, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika hrvatski politički analitičar Davor Đenero.
Osvrnuvši se na nedavnu izjavu lidera HGI Adrijana Vuksanovića da su pregovori o formiranju Vlade ušli u drugo poluvrijeme, Đenero kaže da je on vjerovatno mislio na to da je do sada u Crnoj Gori bilo uobičajeno da se nakon objave izbornih rezultata jasno ocrta linija između dva politička bloka, onog većinskog i onog manjinskog, pa da je proces sastavljanja političke većine relativno jednostavan i brz.
Drugo poluvrijeme zanimljivije od predizborne kampanje
“Ovog puta, doista, nije tako. U tom smislu gospodin Vuksanović je u pravu, to što on naziva drugim poluvremenom je možda i zanimljivije od predizborne kampanje, dakle od procesa koji bi trebao biti komunikacija između političke klase i biračkog tijela”, navodi Đenero.
Ukazuje da bi se u toj komunikaciji sve političke pozicije morale razjasniti, jasno definisati i osigurati biračima da mogu racionalno glasati i očekivati predvidljivost ponašanja svojih odabranih predstavnika u političkom procesu koji će se odvijati u toku mandata.
28
“Međutim, kao što znamo, to bistrenje, ta klarifikacija, to precizno definisanje političkih vrijednosti, barem kad je riječ o bloku stranaka koje se smatraju pobjednicima izbora iz avgusta 2020, a koje nakon toga tri godine nisu uspjele definisati nikakvu racionalnu politiku, nije se dogodilo. Unutar tog bloka nastupao je Spajićev i Milatovićev populistički pokret, pod egidom stare krilatice slovenskih socijaldemokrata iz 1990, Evropa sad, ali i koalicija stranaka proizašlih iz Demokratskog fronta. U toj kampanji PES je nespecifično govorio o evropeizmu i euroatlantizmu, a bivši DF, ovoga puta ZBCG, o povlačenju priznanja Kosova, odustajanju od članstva u NATO savezu i o povezivanju s euroazijatskim, a ne evroatlantskim strukturama i evropskom integracijom”, objašnjava sagovornik Analitike.
Paradoksalno je, smatra Đenero, da nakon toga, Mandić i Knežević, koji su, kako kaže, cijeli svoj politički identitet izgradili na antiatlantizmu, protivljenju crnogorskom suverenitetu i oslanjanju na Rusiju i takozvani „srpski svijet“, nude potpis ispod projekta evropeizacije Crne Gore, naivan i nedefinisan, kojeg je mandatar Spajić ponudio kao program svoje vlade.
“U normalnim okolnostima Kneževićevi i Mandićevi glasači, tih 15 posto protivnika crnogorskog suvereniteta i euroatlantskih struktura, bi im postavili pitanje o otvorenoj političkoj izdaji. Ili možda ti birači bolje znaju što je stvarno taj okvir evropeizacije, koji se nudi. Možda je iz odabira savjetnika za nacionalnu bezbjednost kopredsjednika PES-a, predsjednika države Milatovića, jasnije o čemu se radi, nego iz programskih fraza”, ukazuje Đenero.
Unutar PES-a dolazi do raslojavanja
Ipak, dodaje, očito je da unutar PES-a sada dolazi do raslojavanja, da je dio njihovog članstva iskreno prihvatio taj projekt evropeizacije, koliko god on nedorečen i naivan bio, te da se taj dio agregira oko Spajića, dok drugi dio prihvaća političku igru koju u Crnoj Gori vode tri strukture: agentura Srbije i Rusije, crkvena mreža kontrolisana od strane Vučićevog patrijarha Prvoslava Perića i struktura medija u Crnoj Gori pod kontrolom Beograda.
“Proces nastajanja i konsolidacije stranaka uvijek je spor i tegoban, a krize uvijek bitno utiču na taj proces konsolidacije ili dovode do raspada političkih stranaka. Mandatar Spajić i oni koji su unutar PES-a na njegovoj strani sada prolaze tu krizu, koja za njih može završiti kao katarza, dakle proces u kojem će se riješiti onih koji ne dijele njihovu političku paradigmu, a može okončati i kolapsom političke organizacije”, ističe Đenero.
Ishod takvih procesa vrlo je, kaže on, teško predvidjeti, jer zavisi od mnoštva varijabli, od iskustva vođa, od kapaciteta stranačkog članstva, političkih okolnosti, okruženja…
“I konačno, uvijek se postavlja pitanje smatraju li birači, odnosno relevantan dio biračkog tijela te stranke, da uopšte postoji potreba za očuvanjem takve političke opcije na političkoj sceni. U tom smislu, drugo poluvrijeme će, zbog nekonsolidovanosti stranke koja je iz izborne procedure izašla kao najveća parlamentarna opcija, biti izrazito zanimljivo. O ishodu tog, ne poluvremena, nego sad već sage, zavisiće buduće konsolidovanje parlamentarne arene”, smatra Đenero.
Rizik za Spajića veći nego za Milatovića
Sagovornik Analitike smatra da je za Spajića ovo igra na sve ili ništa, dok je, dodaje, Milatović relativno siguran na poziciji narednih pet godina.
“Naravno, ne nastavi li raditi gafove kakve je do sada radio i ne stvori li se u Crnoj Gori ambijent u kojem bi opoziv takvog predsjednika bio moguć”, naglašava Đenero.
Očito je, ocjenjuje naš sagovornik, da je Milatović osoba od daleko većeg povjerenja u Beogradu nego što je to Spajić, ali to, kako dodaje, ne znači da ga Vučić u svakoj prilici neće nastaviti ponižavati, kao što ga je ponizio prilikom prve, poklonstvene posjete Beogradu.
“Ipak, Milatović je nervozan, jer zna da mora „isporučiti“ ono što od njega Beograd očekuje, a to je politički uticaj koji bio doveo do toga da ključna oruđa Beograda i Moskve, nekadašnji Demokratski front, odnosno Knežević i Mandić, budu ugrađeni u strukturu buduće vlade, i to i u kabinetu, i još više „po dubini“”, napominje Đenero.
Stava je i da je Spajić svjestan da, ako popusti i pristane na ugradnju ovog elementa u administraciju, prestaće da bude premijer i postaće tek figura bez naklonosti euroatlantskih partnera, a primoran će biti da ispuni svaki hir Beograda, ali i Moskve.
“Rizik u ovoj igri za Spajića je veći nego za Milatovića. Jasno je da, ako ne dođe do formiranja Spajićeve vlade, mora doći do raspisivanja novih izbora, a na njima bi se karte ponovno promiješale. Ishod takvog izbornog procesa bio bi krajnje neizvjestan, a jedino što je izvjesno je da bi PES nestao s političke scene. Birači, budimo toga svjesni, ne žele prijevremene izbore, oni uvijek kažnjavaju onoga koga smatraju odgovornim za to što su ponovno morali izaći na izbore”, naglašava Đenero.
U političkom sukobu pobjeđuje spremniji na radikalne poteze
Sagovornik Analitike napominje i da nije slučajno da je odaziv na paralmentarne izbore ove godine bio najniži u crnogorskoj parlamentarnoj istoriji.
“Naravno da „kažnjavanje“ odgovornih zasto što nisu bili sposobni održati koaliciju stvorenu 2020. nije jedini razlog za to, ali je i to doprinijelo niskom odazivu. PES je ušao u krizu odnosa s biračima već prije parlamentarnih izbora, a relevantan dio onih koji su bili njihovi glasači na predsjedničkim izborima, na parlamentarnima je završio u rezignaciji, odnosno apstinenciji. Milatović se, čini se, pomirio s pozicijom Vučićevog zatvorenika, a Spajić za sada pokušava održati nekakav koliko-toliko autonomni status od vladara iz Beograda”, kaže Đenero.
Bez stranačke strukture iza sebe, Milatović će, smatra naš sagovornik, ostati tek protokolarni akter što, kako danas izgleda, znači da će polako odumirati njegov uticaj i posve nestati do kraja petogodišnjeg mandata.
“Spajićeva je pozicija drukčija: pobijedi li i od mandatara postane premijer, raspolagaće relevantnim resursima i moći će stvarati svoju strukturu moći. Ako ne uspije steći većinu za svoj kabinet, njegova je karijera okončana. U racionalnim uslovima, ako bi pretpostavili da su u igri akteri koji razumiju političke odnose, to znači da bi Spajić mogao biti spreman na odlučnije i radikalnije poteze, a u političkom sukobu obično pobjeđuje onaj ko pokaže da je spreman i sposoban radikalnije djelovati”, napominje Đenero.
Prema njegovim riječima, ako racionalno sagledava svoju poziciju Spajić bi se morao odlučiti za inovativno djelovanje i pokušati da proširi političko polje unutar kojeg želi koalirati.
“Činjenica da je uspostavio saglasnost s predstavnicima manjinskih opcija, oni mu mogu biti most prema suverenističkom bloku (kojem manjinski zastupnici i sami pripadaju). Nakon izbora se politička dinamika u Crnoj Gori ubrzala, u tom što je Vuksanović nazvao drugim poluvremeno, dogodile su se promjene koje nisu bile očekivane. Možda dobrohotni savjet sjajnog američkog politologa Januša Bugajskog, o formiranju velikog proevropskog i euroatlantističkog bloka, danas izgleda realnije nego na početku procesa sastavljanja vlade“, ističe Đenero.
Kako dodaje, danas je, međutim, teže pitanje isplati li se crnogorskim suverenističkim političarima ulazak u rizik sa Spajićem.
„Otvoreno je i pitanje odnosa snaga unutar takvog proširenog proeuropskog bloka. Pitanje je, zapravo, ko je sada snažniji u parlametu: DPS koji je ostvario pristojan izborni rezultat ili PES, koji je nakon izbora izgubio dio osvojenih mandata”, ukazuje sagovornik Analitike.
Od stabilne, veći izazov formirati evropski fokusiranu vladu
Đenero smatra da su Vlade s minimalnom parlamentarnom većinom obično stabilnije nego one s velikom marginom te većine.
“Kad imate minimalnu većinu, morate brinuti o stavovima svakog člana parlamentarne većine, a kad je ta većina uvjerljiva, često se događaju pobune „zadnjih klupa“, jer se takozvani parlamentarni „backbencheri”, zastupnici iz zadnjih klupa, s najmanje moći, često osjete zapostavljenima i misle da ih koaliciono vođstvo neopravdano zapostavlja, pa pokreću pobune i postaju nedisciplinovani pri glasanju i odlučivanju”, objašnjava Đenero.
Kako dodaje, ako uspije sastaviti vladu, Spajić će raspolagati resursima koji mu omogućavaju da disciplinuje svoj zastupnički klub pod uslovom da, kako ističe, to zna raditi.
“Ne čini mi se posebno važnim da ta koalicija nužno bude bitno veća od minimalne, jer ozbiljnom politikom, jasnim zagovaranjem svojih prioriteta u javnosti i vještim komuniciranjem sa strankama koje dijele evropske vrijednosti, Spajić bi mogao osigurati većinu za svoje projekte, pod uslovom da su oni zaista proevropski. Osim toga, izgradi li vladu koja će biti „vodonepropusna” prema patogenom uticaju Rusije i prema širenju „srpskog sveta” u Crnu Goru, Spajić bi stekao povjerenje evropskih i euroatlantskih partnera, a to je uvijek važna karta u situacijama političke krize i u uslovima kad prijeti raspad parlamentarne većine. Čini se da je veći izazov formirati evropski fokusiranu vladu, nego nakon njenog formiranja osigurati njenu stabilnost ”, ocjenjuje Đenero.
Moć u ovom trenutku na strani DPS-a, a ne Spajića i PES-a
Đenero se osvrnuo i na izjavu jednog od funkcionera Demokratske partije socijalista koji je kazao da „ne isključuje mogućnost da DPS bude dio nove Vlade“.
“Složene su dileme koje u tom smislu stoje pred DPS-om: pitanje je isplati li im se rizik ulaska u politički aranžman s nekonsolidovanom političkom opcijom, ili im više odgovara status lidera opozicije. Isto tako, dilema je vrijedi li prihvatiti status druge stranke u takvoj koaliciji, iako je njihova realna politička moć veća od mandatarove”, poručuje sagovornik Analitike.
To su, smatra, pitanja na koja DPS mora odgovoriti dobije li racionalnu ponudu da učestvuje u novoj vlasti.
“Oba odabira povezana su s rizikom, a oba je moguće braniti argumentom odgovornosti za državu i suverenitet Crne Gore. Moć je u ovom trenutku na strani DPS-a, a ne Spajića i PES-a. Vrlo je malo uslova koje PES može postavljati DPS-u, a priča o tome da oni ne mogu učestvovati u proevropskoj vladi je deplasirana”, smatra Đenero.
Od 2020. do danas niko se nije dezavuisao kao Abazović
Komentarišući aferu “Tunel”, Đenero kaže da se niko u crnogorskoj političkoj areni nije u razdoblju od 2020. do danas dezavuisao kao Dritan Abazović.
“Vjerovatno čak niti onaj nesretnik iz Demokratskog fronta koji sjedi u zatvoru zbog učestvovanja u narkokartelu, pa ni njegov stranački šef, koji ga brani kao žrtvu sistema, valjda „duboke države“”, dodaje Đenero.
Kako naglašava, najgore što su Crnoj Gori napravili Zdravko Krivokapić i Dritan Abazović jeste razaranje sistema nacionalne bezbjednosti, a “vidimo da im je selekcijom svog najpovjerljivijeg čovjeka za nacionalnu bezbjednost i Jakov Milatović odlučio dati ruku”.
“Kao politikolog, Abazović ne bi trebalo da je nevješt, ne tvrdim da nije, jer ničim nije pokazao da ima neka sistemska znanja. Međutim, razaranje sistema diobe vlasti i međusobne kontrole različitih nosilaca vlasti, kao i izlaganje sistema nacionalne bezbjednosti uticaju korupcije i agentura stranih država, nešto je zbog čega bi on dugoročno morao snositi ozbiljnu političku odgovornost”, izričit je Đenero.
Proces napretka prema članstvu u EU zamrznut
Pitali smo ga i kako se afera “Tunel” može odraziti na izvještaj Evropske komisije u oktobru, posebno u svijetlu (ne)napretka u poglavljima 23 i 24.
“Potpuno jednako kao slučaj Dejana Vukšića, i to i onda kad je kao Krivokapićev direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost podijelio bezbjednosne protokole NATO saveza, nesertifikovanim osobama davao klasifikovane informacije i, još gore, izvještavao ih o tome ko su kontakt osobe crnogorskog bezbjednosnog sistema u euroatlantskim partnerskim državama, pa su ti podaci iscurili u BIA i ruski GRU, i sada kad Milatović uz pomoć njega nastoji osujetiti eventualno preuzimanje kontrole nad bezbjednosnim sistemom od strane evropske i euroatlantske opcije”, navodi Đenero.
Posljedica toga je, dodaje, da Crna Gora danas ne funkcioniše niti kao članica NATO u pravom smislu riječi, s njom se ne dijele povjerljive informacije, a proces napretka prema članstvu u EU duboko je zamrznut, „jednako kao i u slučaju Vučićeve Srbije koja, međutim, za taj napredak nije ni zainteresovana“.
“Milatović, međutim, koji čini sve da bi osigurao kontrolu obavještajnog sistema Srbije i Rusije nad sistemom nacionalne bezbjednosti Crne Gore, a istovremeno govori o evropskim ambicijama, ostavlja jednostavno groteskan utisak. Crna Gora može imati groteskog predsjednika, to se događa i u drugim evropskim državama, ali ne smije voditi groteskne javne politike”, zaključuje Đenero.
Komentari (20)
Svaka cast Gospodine! Respekt!
Što su se ovi iz Hrvatske ovoliko uskopistili, kao da je njima stani pani u Crnu Goru. Milatović je izabran glasovima većine glasača, Spajić još nije ništa. Ako ne može da sastavi Vladu, ponovo izbori, nema ništa sporno, to je demokratija.
@Kotor_neregistrovani A sto su su se ovi tvoji cetnici toliko uskoprcili pa svaki dan napadaju na sto mijesta i plaše narod sa nemirima a to i rade gdje god mogu i gdje god stignu Marsirajte van Jedina razlika Hrvatska voli CG 🇲🇪
@Pravo_neregistrovani Što god ti smatrao „četnicima“ u dvadeset i prvom stoljeću a trećem milenijumu, oni su više tvoji no moji. Valjda time plašite neobrazovani narod. Što se protesta ma kojih tiče, jednako mislim o svima. Demokratska pravila imaju svoje procedure, mada ih ovdašnji političari u proteklih trideset ljeta često izigravaju nekim volšebnim rješenjima. Sada ništa nije nejasno, Spajić može ili ne može da sastavi Vladu, sa kim god!? Mržnja koju pokazujete prema pošteno izabranom predsjedniku Crne Gore izraz je vaše jezive nemoći. Ako baš hoćeš, ja glasam za Bečića i Lekića, a ni Dritan mi nije daleko. Mora ovdje neko biti i pristojan. Neka tebe vole Hrvati, mene ne trebaju, gdje god su bili ta zajednica se raspala, redovno u krvi: i Austro-Ugarska, i Kraljevina SHS (Jugoslavija), i SFRJ, a to će se dogoditi i EU.
@Kotor_neregistrovani Što su se ovi iz Hrvatske ovoliko uskopistili Evo tvoj komentar sto pokazuje da ne čitaš hrvatske novine Tamo u komentarima imaju statistiku da 70% komentara su iz Srbije Tamo pišu svoje teorije zavjere protiv Rusije Znaci vi nemate svoj život nego se petljate u sve druge države a skačete na sve 4 kad netko od njih napise nešto sto ne odgovara vašem EGU
To ti je kad čovek smije da kaže ono što zna i vidi-istinu. Čovjek prijatelj,skida mrenu sa oči i uma mnogim u CG koji su se prodali za srpske mekinje...
Izvrsna / iskrena analiza stanja u CG!
Vucko je mala maca. U pozadini stoji organizovana ekipa koja vuce poteze i pravce djelovanja na sahovskoj tabli Crne Gore. Koliko bude mudrosti i snage, i naravno sastava nove vlade, toliko ce biti zaustavljeno njihovo djelovanje, jer je ovo prilika koju su stvarali od referenduma. Zbog toga su i vodonose na pozicijama, ali mudrost i srce treba da budu dorasli da se zaustavi nestanak drzave. Spajic treba da okupi Crnogorski blok, formira stabilnu Vladu, povrati mir i red u drzavi. Vodonose, neka nose vodu...
Đenero,što se miješaš u život CG. Nemožeš spavat a da Vučka ne gibaš kroz komentare. Što bi rekli braća Crnogorci,zastiđe.
@SusjedCRO_neregistrovani Tko ti je izmješao tipke na tastaturi SRB se nepise sa CRO
@Amater_neregistrovani Hrvoje, nemate nikakvih šansi u CG, a nakon popisa ćemo videti koliko vas ima.
@Komšo_neregistrovani cedo otkud tebi da sam ja Hrvoje Na tvoju žališ ja i moji smo Srbi vec 800 god sli volimo CG a ti prestani brojiti Hrvate bedo
bez obzira na stvarne kvalitete covjek je u poziciji da nesto napravi , ako to uspije da iskoristi
Ipak tu nema pre velike filozofije. U CG postoje dva tvrda i ideloski suprostavljena bloka. Jedan je bivsi DF sa par manjih partija koje su se za mandate greble od njih i blok oko DPS. On ima sve iz Srbije. Ovaj drugi je 30 godina na meti srbijanske politike i propagande jer im je glavna brana izlaska na more. Ostalo su dominanto sicardzije koji imaju inklinacije ka jednom ili drugom bloku ali im je sopstveni interes dominatna ideologija. Mladi ljude se kupe oko partija nebi li nasli sebi dobar uhljeb. Dolaze bez ikakvog iskustva, totalni amateri i pocetnici. Znaju da galame, da se prave vazni, da vrijedjaju i ispaljuju parole. PES je pestokupljavina interesdzija na celu sa Milatovicem i Spajicem. Milatovic paradira nekakvom Oksfordskom diplomom ali ako je neki kadar sto nesto nije postigao tamo nego ovdje dosao. Kada ga cujete jasno je zasto. isto i Spajic, salabajzer koji je svuda bio, sve cuo i vidio i dosao ovdje da nas prosvijetli. Naravno ne uspio nista jer bi ostao tamo.
@Lidija_neregistrovani Totalno u pravu naročito ovaj kraj Mladi školovani ljudi koji su ubijedili narod da sa visokim školama mogu biti najbogatija država Sjetimo se samo švedske gdje je metalski radnik bio na vlasti 8 god država cvijetala išla napred punom parom i onda stigli mladi školovani desničari i sad država tone u bezvlašće ekonomija losa kruna nikad slabija prema euru Ne zaboravimo i nas i vas sretni period pod vodstvom strugara Tita
@Lidija_neregistrovani , tačno TAKO! obojicu je dovela SS/tzv.SPC-u CG/ Jakov je u nekim rodbinskim vezama sa “Rukoljubom” a Spajic je aktivan bio i u SAD oko onog “ nedavanja svetinja “ /cgorskih/ u jednom takvom lobiranju bio je i Nebojsa Medojevic ,koji je interesantno ,bezobrazno,govorio da je Milo komunista i hoce da osniva neku novu crkvu …Zamislite lažova ,izdajnika ,klevetnika koji je nekad bio u časnom LSCG a sada što poriče slavnu CPC -što je spreman da radi i služi … Spajic je javno na CG medijima izjavio da je dosao da pomogne crkvi /tzv.SPC/ i što očekivati od takvog /vidjelo se kasnije mangupa ,lažova i štetočine…/koji nepoznaje i negira istoriju CG orsku…To što bačaju “dimnu zavjesu” o zavrsenim školama i znanju jezika …vidjeli smo sposobnosti obojice …CG ima mnogo bolje mladosti od obojice zajedno i to na desetine …
@Lidija_neregistrovani DPS nije 30 godina na meti Srbije, nego malo više od 20 godina, jer se tokom 90-ih DPS nudio Srbiji više nego bilo ko i napravio najbližeg saveznika Srbije od Crne Gore, saveznika u svim zločinima. Hajde da ne glumiš profesionalnog perača biografije.
