Patriotizam i nacionalizam obrnuto su proporcionalni. I dok je prvo mjera tvoje volje da žrtvuješ sebe, drugo je tvoja spremnost da žrtvuješ druge. Prilično jednostavno, a u državi koja nam trenutno najviše liči na lošu satiru nema potrebe za dubljom elaboracijom.
O nacionalizmu ne želim da pišem, jer je prežvakana tema koje se trenutno klone i najveći nacionalisti. Naprosto, demode je, makar do izbora!
Pisaću o nečemu što bi se, kako kažu pojedini političari, moglo definisati na sljedeći način: patriotizam jednako veće plate, patriotizam jednako potrošačka korpa, patriotizam jednako Indonežanka ili Kineskinja komunistkinja, patriotizam jednako pobjede, a ne podjele itd, i tome slično…
Činjenica je da je od svih mantri posebno opasna ova o relativizaciji patriotizma, kao skoro pa nepotrebnoj kategoriji, koju treba upodobitizahtjevima vremena iliti tekovinama tridesetog avgusta. Dakle, ona nije samo sjajan alat u rukama najglupljeg populizma kojeg je svijet ikada vidio već i dio ozbiljne strategije u cilju zatupljivanja građana čiji je inače, kako nas često podsjeća premijer, IQ tupav i nikakav.
Nego, što bi rekli moji Bokelji „ljubav nije krtola“, ali ta sintagma izgleda „ovima“, što se tiče ljubavi prema domovini, ne pije vodu. Naprotiv, može da se vaga na kantaru taman kao i ostala roba na tržnici.
Noć na Belvederu nije ni crnogorska ni pravoslavna već građanska noć
Ako mislite da je svaka, pa i ova relativizacija oko patriotizma naivna grdno se varate. Sjetite se samo one kako, zaboga, niko ništa neće ponijeti odavde, pa ćete onda razumjeti koliko stvari nijesu ni najmanje bezazlene.
Dakle, u Crnoj Gori nema ništa naivno. Pogotovo nije takav politički determinizam „onih“ što su u potonje vrijeme skontali da je nacionalizam demode, pa se sada bore da objasne zabluđelim Crnogorcima da je mjera patriotizma u tome koliko su im debeli buđelari. Nijesu manje naivni ni oni bez stava, u broj manjim odijelima, koji, aman za aman, nikada nijesu ustali u odbranu građanske Crne Gore, a i što bi kada za to nemaju blagoslov.
Svi oni skupa dijele istu strast iz VAR sobe uoči Belvedera prije dvije godine. Svi do jednoga, a znate kako - strast definitivno nije krtola.
Kada već pomenuh Belveder, važno je reći da noć na Belvederu nije ni crnogorska ni pravoslavna, već građanska noć u kojoj je zasijala Crna Gora, što se tiče ovog pokoljenja - „noć skuplja vijeka“.
A potom, kako je iz kuhinje „onih“ propala ideja lansiranja opasnosti od nazovi crnogorskog nacionalizma, te kako im ni tuce najeminentnijih intelektualaca i NVO profesionalaca nije moglo pomoći, nastavilo se onamo đe se stalo, dakle na obesmišljavanju crnogorskog patriotizma koji je po njima, zamislite, zaglavio neđe oko Adžića krivine.
Suštinski, potrebno je kroz dobro osmišljene parole i prijemčive floskule biračima uvaliti kukavičja jaja pa ako se šta iz njih izleže to zasigurno neće biti orlovi. Ako mislite da to nije moguće samo se sjetite 30. avgusta i đe su završili glasovi mnogih suverenističkih birača.
Drugim riječima: Dragi građani, džaba „pomirenje“, „čast“, „ekonomski eldorado“ i „Indonežanka budistkinja“, toga vam se već dan nakon izbora neće niko sjećati.
Zato se u pamet, građani! Mjera slobodne, antifašističke, civilizovane Crne Gore onamo je đe je uvijek bila - visoko pod nebeskim svodom đe orlovi klikću, a vrane ne lete – tamo đe je mjesto predśedniku Crne Gore.
