Ekonomistkinja po obrazovanju, ali kreativka po srcu, Sandra Manojlović je svoj put pronašla u marketingu i kulinarstvu, svjetovima u kojima spaja kreativnost i strast.
Osnovno i srednje obrazovanje završila je u Podgorici, a akademsko putovanje nastavila na Ekonomskom fakultetu, gdje je ubrzo shvatila da računovodstvo nije njen pravi poziv. Kroz vannastavne aktivnosti, praktičan rad i profesionalna usmjerenja, Sandra je otkrila svoj prostor u svijetu marketinga, komunikacija, strategije i pisane riječi – svijet u kojem kreativnost i promišljen pristup idu ruku pod ruku.
Već gotovo deset godina gradi karijeru u marketingu, prolazeći kroz agencijski PR, digitalni marketing, freelance projekte i različite izazove komunikacije i strategije. Danas obavlja poziciju direktorice marketinga i PR-a u kompaniji ENTEXT d.o.o.
Njena strast ne staje samo u profesionalnom svijetu - Sandra je i osnivačica popularnog food bloga „Cook on the Bright Side“, gdje dijeli recepte, kulinarske ideje i savjete za kuvanje. Iako njen stil kuvanja često uključuje vizuelno lijepa i ukusna jela, Sandra ističe da za nju kuvanje nije sadržaj, već, kako kaže, ljubav iz zagrljaja, način da pokaže pažnju, radost i kreativnost.
Sandra marketing vidi kao spoj strategije, emocije i dosljednosti, a sebe kao osobu koja vjeruje da se najbolji rezultati prave tiho, ali sa jasnim ciljem.
Od svih uloga koje nosi, kako kaže, najvažnija joj je ona koja se ne vidi: žena koja je pobijedila sopstvene obrasce i odlučila da se bavi uzrocima, a ne posljedicama.
Rođena je 14. februara 1995. u Beogradu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost. Osjećaj da ima vremena za sve. Za zagrljaje, đedovo: „Ajmo, Mićo, akcija“ i ono „Sad ću da te izvučem iz vrtića prije vremena“, za njegovu poparu, babine voćne užine „za gorivo“, kontrolu domaćih zadataka i rada na času, tetkine palačinke i rođendanske torte, koje su značile sve. Spremne odjevne kombinacije za školu na stolici, Mumijeve, dnevnik, Vuka i sedam jarića, Porodično blagoi osjećaj da je sve na svom mjestu.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Slobodu izbora i hrabrost da kažem „ne“ bez objašnjenja.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pjevanje. Znam, imam to u sebi, ali mi niko ne vjeruje.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Perfekcionizam koji me ponekad zadrži duže nego što treba. Pa ne uradim ništa. Odlaganje.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i autentičnost, kad je neko ono što jeste, čak i kad nije najlakše.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Cvijet iz kamena“. Glumila bi me Monika Beluči. Priča o tihoj snazi koja se gradi radom, strpljenjem i istrajnošću, a ne bukom.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Znatiželjna. Brzopleta. Topla. Intuitivna. Svoja. A možda i samo… Zdravo, Sandra Manojlović pored telefona.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Nešto jednostavno na prvi zalogaj, a slojevito kad se zagrize. Burek sa mesom, voli se, ali teško pada. Lazanja. Naizgled jednostavna, ali hmmm...slojevita. I jaka.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da mogu da se vratim kroz vrijeme, u najljepše uspomene sa onima koji više nijesu uz mene.
Sa kojom ličnošću biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa svojom teki, Danijelom, da na jedan dan razumijem odakle dolaze njena dobrota, strpljenje i osmijeh za sve nas, jer mi to i dalje djeluje kao tiha, nedostižna magija.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Spremam meal prep za narednu sedmicu i završavam sve ono što sam odlagala – očigledno lekcija koju još učim.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Noć mi te duguje“, Zdravko Čolić, „Moj cvijet iz kamena“, Makadam.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Predstava „Princeza Ksenija od Crne Gore“, jer je priča o ženi ispred svog vremena, rastrzanoj između dužnosti, lične snage i svijeta koji nije bio spreman za nju.
Murakamijeva knjiga „Kafka na obali mora“. Njega baš volim… Zato što Murakami piše o unutrašnjim svjetovima koji ne traže logiku, već iskrenost. Njegove priče ne objašnjavaju stvarnost, nego pokazuju koliko je složena, i koliko često odgovore nalazimo tek kad prestanemo da ih forsiramo. Velika lekcija za mene.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Ove godine bih voljela da se vratim u Rim, da osjetim neku tropsku destinaciju bez plana, i da na jesen odem u Njujork, zbog energije koja obećava.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
- Psihoterapeutu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Cvijeću, balonima, rođendanima i jednoj stolici više za stolom.
Da li za nečim žalite?
- Što nisam češće bila u trenutku. I zbog jezika koji je ponekad brži od pameti.
Bez čega ne možete?
- Bez ljubavi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Danas, ženi za kasom, jer sam ušla pet minuta pred kraj radnog vremena, a znam da i ona jedva čeka kući da pođe.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Mir u glavi, ljubav bez kalkulacije i zdravlje.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Pobijedila sebe. Prekinula obrasce ponašanja i shvatila da se moram baviti uzrocima, a ne posljedicama. Sama.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Bez ijedne to-do liste, plana ili protokola.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kao srećna baka, sa punom kućom, mirno i bez drame, dovoljno stara da me unučad pamte kao THE baku: po ljubavi, smijehu i receptima koji se prenose dalje.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Dijete ljubavi. Cvijet iz kamena.
