Ljepotama Prokletija teško je odoljeti. Ova planina krije brojne čarobne predjele koji ne ostavljaju ravnodušnim ni najizbirljivije posjetioce. Masiv Trojan dugo je bio “zabranjena zona” koja je bila dostupna samo vojsci dvije države. Sada, ovaj predio privlači brojne turiste.
Planinski masiv Trojan čine i tri vrha. A pred uspon na najvisočiji vrh Trojana krije se još jedno čudo prirode zvano – Trojanska vrata.
O ljepotama ovog planinskog masiva, ali i endemskim vrstama biljaka koje se mogu ovdje naći za Portal Analitika priča saradnik u NP Prokletije Boban Redžepagić.
“Trojan je planinski masiv koji pripada zapadnom bloku Prokletija. Masiv Trojana je dug oko pet kilometara. U potezu Trojana ističu se tri vrha: Maja Gurikul (2.080 m), Veliki Trojan (2.190 m) i Mali Trojan (1.922 m)”, objašnjava Redžepagić.
"Zabranjena zona"
Podsjeća da je ovaj prostor dugo bio, kako kaže, “zabranjena zona” za turiste i građane.
“S obzirom na to da je smješten uz granicu sa Albanijom i ovaj dio Prokletija je jedan duži vremenski period bio gotovo “zabranjena zona“, nakon političkog sukoba nastalog Rezolucijom Informbiroa 1948. godine. Tada je na ovom visokoplaninskom području državna granica SFR Jugoslavije i Republike Albanije bila strogo nadzirana od vojske dvije susjedne države do 1998”, podsjeća Redžepagić.
Ime "Trojan", prema njegovim riječima, vjerovatno vodi porijeklo od stanovnika koji su u davna vremena naseljavali ove krajeve.
“Ono što je zanimljivo jeste da je naziv Prokletija kod nekadašnjih najpoznatijih geografskih mapa evropskih naroda i država, štampanih u Veneciji 1690. godine bio – Trojanske planine – ‘Monti Troiana’. Priča kaže da je ovaj predio zadržao upravo originalno ime Trojanske planine, te otuda nosi naziv Trojan. Zbog nečeg je stari iskonski naziv Prokletija potisnut. Kakva god bila istina, ime Trojan implicira na starost istorije ovog prostora počev od praantičkog perioda”, smatra Redžepagić.
Sa vrhova Trojana pruža se i impozantan pogled. Sa ovog dijela Prokletija moguće je vidjeti i - Skadarsko jezero.
“Trojan je tako smješten da u svim pravcima omogućava izvanredan vidik. Plavsko-gusinjska kotlina, albanske doline i sela - Budač, Predeljec, Ljepuša i skoro svi vrhovi Prokletija. Čak, postoji mogućnost ako je baš vedar dan i rano jutro da ugledate i Skadarsko jezero”, ističe Redžepagić.
Preko živopisne doline Grebaje do masiva
Vrleti Prokletija, često strme i divlje, znatan dio svoje ljepote sačuvale su samo za one najiskusnije i najupornije. Ipak, ćudi ove planine ne treba da obeshrabre, jer uz planinskog vodiča, i ovaj kraj moguće je upoznati, a onda će vas mamiti da mu se iznova vraćate.
Pješačka tura do Trojana spada u srednje teške, ali duže ture jer uspon traje oko pet sati. Ipak, vrijedi hodati tih nekoliko sati, jer će prirodne ljepote koje slijede nakon uspona biti dovoljna nagrada za trud.
“Jedna od početnih tačaka za jednu od najposebnijih planinarskih tura na prostoru Nacionalnog parka Prokletije je živopisna dolina Grebaje. Odatle se potom ide do katuna Popadija, šumskom vijugavom stazom. Katun Popadija je nekad bio jedan od najpoznatijih i najživljih katuna. To je mjesto za odmor, uz pogled na vrhove”, priča Redžepagić.
Tu se, kaže sagovornik Analitike, nalazi i izvor pitke vode, odakle se nazire prva markacija za Trojan.
“Popadija je zapravo prostrano glacijalno udubljenje (cirk), između vrhova Karaule, Volušnice i Trojana. Tu je izvorište rječice Bistračice, koja se zajedno sa Crnom Doljom uliva u Vruju, dok obje sa Grnčarom formiraju Ljuču, glavnu dotoku Plavskog jezera. Masiv Trojana od Popadije dijeli prevoj Gurikul (Pobodeni kamen, 1960m)”, priča nam Redžepagić.
Trojanska vrata
Ljepote masiva Trojan nijesu jedino što posjetioce ovog kraja fascinira. U tom dijelu Prokletija smještena su i - Trojanska vrata.
“Trojanska vrata su najveća posebnost ovog masiva. Čudo prirode! Radi se o džinovskom procjepu na visini od 1.950 m. To su vrata u drugi svijet. Kroz njih se, kao kroz prozor, vidi brdo sa rijetkim borovim stablima. Osjećate kao da ste u nekoj od mitoloških priča stare Grčke”, ističe Redžepagić.
Upravo tu, kod Trojanskih vrata, kako kaže, počinje i završni uspon na Veliki Trojan (2.190 m).
“Trojan je bogat i drugim prirodnim fenomenima. Specifičnost je i prevoj Žuta Prla - prevoj koji ima izrazito žutosmeđu boju zemlje i prepoznatljiv je i sa velike daljine”, kaže Redžepagić.
Od viševjekovnih munika do endemskih vrsta
Malo je gdje priroda bila darovita kao na Prokletijama. Osim strmih vrhova, prekrasnih prevoja, planinskih masiva koji oduzimaju dah, ovaj kraj priroda je darivala i brojnim endemskim vrstama biljaka.
“Trojan je poznat po munikama, koje su tercijarno reliktna i subendemična vrsta Balkanskog i Apeninskog poluostrva. Munika se i na Trojanu može poznati po tome što je obučena u “pancir’’, odnosno kod starijih stabala kora je ispucala tako da gradi mnogougaone pločice koje imaju izgled pancira. Stablo može dostići visinu od 30 metara, može biti jedan metar debljine u prečniku, dok je pri dnu često sabljasto savijeno”, napominje Redžapagić.
Munike na Prokletijama, kako dodaje, posebne su i po tome što su to viševjekovna stabla.
“Ozbiljnija istraživanja nikada nisu sprovedena i u tome je najveći problem, a radi o evropskim rijetkostima, koja bi privukla pažnju nauke i javnosti i mnogo bi značila za cijelu Crnu Goru”, smatra Redžapagić.
Ovo nije jedina vrsta rijetkih biljaka koje je moguće sresti na ovom području.
“Pored munike može se naići i na endemična stabla bora molike i vjerne pratioce molike, rijetke biljke vulfenije i druge poznate stručnjacima za biljke”, navodi Redžepagić.
Na padinama Prokletija moguće je sresti i brojne divlje životinje.
“Što se tiče životinja, Prokletije su inače stanište mrkog medvjeda, srna, divljih svinja, divokoza, vukova, zečeva...”, kaže Redžepagić.
Posjetite Trojan ljeti
Sagovornik Analitike podsjeća da su o ljepotama Prokletija pisali i brojni akademici.
“Valja pomenuti da je o Trojanu pisao hrvatski akademik Branimir Gušić, a i njegov sin Ivan Gušić ostavio je zapis o svojem putu prema vrhu Trojana (članak: Jedan dan u zapadnim Prokletijama, objavljen u časopisu Naše planine 1957, broj 3). A postoje i zapisi Radonje Šekularca i našeg čuvenog botaničara Daniela Vinceka o njihovom usponu na Trojan”, priča Redžapagić.
Prokletije, a time i masiv Trojan, lijep je tokom svih godišnjih doba. Naš sagovornik, ipak, ističe da je ljeto najbolje vrijeme za upoznavanje prirodnih ljepota tog kraja.
“Najbolji period za posjetu Trojanu je ljeto, zbog dužine dana, kako bi se najbolje doživio i bez žurbe uživalo u svemu. Posjeta ovom planinskom masivu i upoznavanje sa njim svakako znači novo poštovanje prema prirodi oko nas, i dobijanje je iskustva za cijeli život. Ono koje nas mijenja nabolje i čini boljim osobama”, zaključuje Redžepagić.
