Čestita vojvoda Mandić Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, takozvani Vučićev praznik nastao u želji da se na još jedan način Srbija predstavi kao matica svih Srba, a da se njen predsjednik vaspostavi za vrhovnog vožda vaskolikog srpstva!
Sa druge strane, Vučićev kolonijalni namjesnik za Crnu Goru vlastitim građanima, kako se gođ oni deklarisali, nije čestitao ni Dan nezavisnosti ni Dan državnosti. Možda zato što nisu kompatibilni sa ovim Vučićevim izmišljenim praznikom.
35Bio izmišljen ili ne, svakako nije nešto što bi Srbi u Crnoj Gori trebalo da slave. Ne priliči im, ni moralno ni istorijski ni po pravu. Recimo, za datum tog praznika izabran je dan proboja Solunskog fronta. U tome preci današnjih Crnogoraca, a i onih koji se nacionalno deklarišu kao Srbi, nisu učestvovali.
Crnogorski bataljon na Solunskom frontu razbijen je, a njegovi borci pohapšeni i internirani od strane saveznika, samo zato što nisu željeli da se bore pod tuđim barjakom, nego samo pod crnogorskim, niti da se kunu drugom gospodaru, osim crnogorskom kojem su već bili zakleti.
Odatle i priča oko nacionalne zastave. Očigledno je da naši preci tu tamošnju nisu gledali kao svoju. Njima je njihov barjak bio dvoglavi krunisani orao na crvenom polju, kakav je i današnji crnogorski. Tako da i priča oko nacionalne zastave pada u vodu, zajedno sa jedinstvom i slobodom koja se kao želi plasirati, a u suštini je fiktivna i ne postoji.
Sloboda nije došla Crnoj Gori nakon Solunskog fronta. Crnoj Gori je jedna okupacija zamijenjena drugom. Austrougarski jaram je zamijenjen srpskim. Na kraju, i sam Živojin Mišić je u svojim naredbama navodio da se na okupiranoj teritoriji postupa bez milosti. Znači, ipak, nije bilo slobode, ako komandujući vojske koja je po nekima ''oslobodila'' Crnu Goru, istu smatra okupiranom teritorijom. I još naređuje da se žari, pali i proganja ko neće sa njima.
Bio praznik izmišljen ili ne, svakako nije nešto što bi Srbi u Crnoj Gori trebalo da slave. Ne priliči im, ni moralno ni istorijski ni po pravu
Nažalost, mnogo naših sugrađana koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi palo je na ovu propagandističku priču Vučićevih izvođača radova zaduženih za Crnu Goru. Još jednom srpski narod svjesno pristaje na to da ga nedostojni uvlače u svoje prljave rabote, koje vazda završe stradanjem nedužnog naroda. Na kraju, đe su gođ radikali branili srpsku nejač, nje tamo više nema.
Odavno je vrijeme da Srbi u Crnoj Gori skinu sa sebe jaram onih koji ih nude drugome kao oval popeka ili gajbu pipuna. Ja smatram da nisu to, iako se nacionalno izjašnjavaju drugačije od mene. Mislim da Srbi u Crnoj Gori nemaju druge domovine do Crne Gore, druge zastave do dvoglavog orla na crvenom polju i druge istorije do one naše, zajedničke. A ona je kristalno jasna.
Ne treba im tuđa izmišljena, pored slavne prađedovske. I ne treba im drugog praznika do ovih koje već imaju. Zbog toga im trebaju nova lica, neuprljana, koja nisu pala na jeftinu nacionalističku priču koja o jadu zabavi cio region već puni vijek.
