Osvetnička pornografija popularni je naziv za objavljivanje seksualno eksplicitnih sadržaja, najčešće fotografija i snimaka, bez pristanka osobe koja se na njima nalazi.
Jedna takva afera nedavno je uzdrmala crnogorsko društvo i pokrenula brojna pitanja i dileme. Dok tužilaštvo i policija utvrđuju okolnosti slučaja u kojem su eksplicitni snimci bivše funkcionerke u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava Mirjane Pajković procurili u javnost, te da li iza njihove distribucije stoji bivši direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i savjetnik predsjednika države Dejan Vukšić, društvo je oštro polarizovano na one koji brane pravo žene na privatnost i one koji su skloni osudi.
Sagovornici Analitike ističu da takav odnos samo pogoršava situaciju te otkriva svo licemjerje patrijarhata.
Nove zloupotrebe na bazi starih načina razmišljanja
Suština je da nova vremena i nove tehnologije nude nove zloupotrebe na bazi starih načina razmišljanja, kazao je u razgovoru za Portal Analitika Radoje Cerović, klinički psiholog, stručnjak za psihologiju komunikacije.
„Riječ je o razmišljanju patrijarhalne svijesti, u evolucionoj psihologiji dobro poznatom strahu stočara nomada, prestravljenih od ženske seksualnosti. Jer po 6 mjeseci idu na planinu sa stokom i preferiraju žene koje su aseksualne, duboko užasnute od svoje seksualnosti, posramljene od sopstvenog pola. One za niih predstavljaju kakvu-takvu garanciju njihovog očinstva nad potomstvom i zato ih bjesomučno glorifikuju nazivajući njihovu frigidnost “čašću” i “poštenjem”. A sopstveni strah pred ženama skrivaju uvredama i poniženjima, ako već ne mogu da se iskale pesnicama, šamarima i pištoljima“, pojašnjava Cerović.
Sa njim je saglasna osnivačica i direktorica NVO Sistem, Neda Radović.
„Ono što primjećujemo jeste da dostupnost tehnologije i društvena normalizacija patrijarhalnih obrazaca povećavaju rizik od zloupotrebe intimnih sadržaja, dok žene često snose društvenu osudu umjesto podrške. Ova pojava nije nova, ali postaje vidljivija jer se u posljednje vrijeme sve više govori o slučajevima u kojima su akteri javni ili poznati, dok mnogi svakodnevni slučajevi ostaju nevidljivi i neregistrovani“, kaže Radović za Analitiku.
Zabrinjavajuća nezrelost društva
Kada je riječ o aktuelnom slučaju koji dijeli javnost, Cerović ukazuje koliko je „srednjovjekovnih mozgova isplivalo da se zgražava“.
„Samo se pitam nad čim? Ja bih rekao da u današnje vrijeme treba da bude sramota one koji nemaju neki takav snimak. Ako se neko zgražava nad tim, ili laže (i onda je i lažov i licemjer) ili ima pretužan seksualni život, pa svoju frustraciju liječi napadajući one koji ljepše žive i više uživaju u životu“, ocjenjuje Cerović.
Zabrinjava ga, kako navodi, nezrelost društva, njegov moralistički karakter.
„Oni isti mehanizmi koji su dovodili do masakra vještica u Salemu, sufražetkinja u Londonu, koji dovode do “zločina iz časti”… Te tzv. “kulture časti” tipične su za države u kojima se društvo razvijalo kroz istoriju bez institucija i bez zakona, regulišući odnose među ljudima na bazi opsesivnih upiranja u tzv. moralne kodekse“, kaže sagovornik Analitike.
Radović, pak, izražava zabrinutost u odnosu na to ko stoji iza plasiranja sadržaja u javni prostor.
„Izuzetno nas brine mogućnost da je neko koristio javnu funkciju kako bi pribavio ili zloupotrijebio lične i kompromitujuće podatke nad ženom. Ukoliko se takve sumnje potvrde, riječ je o ozbiljnoj sistemskoj prijetnji bezbjednosti građana, a posebno žena“, navodi naša sagovornica.
Aktuelni slučaj podsjetio je na ranjivost savremenog čovjeka koji živi u dvije realnosti – onoj svakodnevnoj i onoj na društvenim mrežama. U virtuelnom prostoru sadržaji se dijele nezamislivom brzinom i probijaju granice jednog društva što je potvrdila i zainteresovanost regionalnih i svjetskih medija za slučaj osvetničke pornografije u Crnoj Gori.
Za razliku od drugih vrsta nasilja, ističe Radović, digitalno nasilje ne prestaje kada se isključi telefon ili zatvore društvene mreže.
„Sadržaji mogu ponovo biti dijeljeni, a strah i osjećaj ugroženosti prate žrtvu dugo vremena. Žene se često povlače iz profesionalnog i društvenog života, gube povjerenje u okolinu i institucije, i suočavaju se sa sekundarnom viktimizacijom kroz stigmu ili osudu društva“, ističe Radović.
Cerović u tom smislu upozorava da je fenomen tzv. “kulture časti” poznatkao izvor najvećeg stepena agresije.
„I to ne samo prema ženama nego agresivnosti uopšte. Prema svakome ko dovodi u pitanje ustaljene načine razmišljanja, etablirane hijerarhije i moralne imperative. Ja ne kažem da je jedino crnogorsko društvo to koje morališe nad osvetničkom pornografijom i kršenjima privatnosti (jer to ne spada u kodeks časti, u srednjem vijeku valjda nije postojao problem slanja seksi slika na društvene mreže!), ali je stepen agresivnog naboja kod velikog broja ljudi sasvim spektakularan, tipičan za retrogradna i moralistička društva…“, precizira Cerović.
Digitalno nasilje sve prisutnije, posljedice ozbiljne
U Crnoj Gori digitalno nasilje nad ženama i djecom postaje sve prisutnije, iako mnogi slučajevi ostaju nevidljivi javnosti, kaže Radović. Iz iskustva rada sa žrtvama nasilja, kako dodaje, vidi da žene godinama trpe prijetnje, ucjene i dijeljenje intimnih sadržaja putem digitalnih kanala.
„Posljedice ovakvog nasilja nisu samo emocionalne – one duboko utiču na mentalno i fizičko zdravlje žena, dovodeći do anksioznosti, depresije, napada panike, posttraumatskog stresa, poremećaja sna, pa čak i suicidalnih misli. Dugotrajna trauma utiče i na fizičko zdravlje, stvarajući hronične tegobe, smanjen imunitet i psihosomatske probleme“, pojašnjava ona.
ODT formiralo dva predmeta, policija podnijela krivičnu protiv Pajković
Sagovornica Analitike naglašava da u Crnoj Gori još uvijek ne postoji jasno zakonsko prepoznavanje osvetničke pornografije kao posebnog krivičnog djela, što, kaže, otežava adekvatnu zaštitu i procesuiranje počinilaca.
„Zakon se oslanja na druga krivična djela, koja ne reflektuju punu težinu psihološke i društvene štete koju ovakvi činovi stvaraju“, ukazuje Radović.
A šta Zakon tačno kaže?
Krajem 2023. godine, nakon intenzivnog zalaganja crnogorskih ženskih organizacija, djelo je ušlo u Krivični zakonik pod imenom - zloupotreba tuđih intimnih snimaka, fotografija, portreta, audio-zapisa ili spisa sa seksualno eksplicitnim sadržajem. Djelo se, nakon dopune Krivičnog zakonika, goni po službenoj dužnosti, što za žrtve značajno olakšava proces. Čak i u slučaju da žrtva izgubi na sudu, troškove u potpunosti preuzima država. Za počinioce su predviđene zatvorske kazne do 10 godina.
0U aktuelnom slučaju, bivša direktorica u Ministarstvu ljudskih i manjinskih prava, po struci pravnica, podnijela je prijavu, a, kako kažu u policiji, službenici Odjeljenja bezbjednosti Podgorica preduzeli su aktivnosti iz svoje nadležnosti.
„Prikupljena su potrebna obavještenja na zapisnik i sa cjelokupnim spisima predmeta upoznata je tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici kojoj su isti dostavljeni na ocjenu i odlučivanje“, kazali su iz Uprave policije u odgovorima na naša pitanja.
Osnovno državno tužilaštvo je saopštilo da su formirali dva predmeta u ovom slučaju.
“Predmet se nalazi u postupku izviđaja. Radi zaštite interesa postupka, za sada nije moguće dati više podataka”, odgovoreno nam je iz ODT-a.
U međuvremenu, policija je, po nalogu državnog tužioca u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, podnijela krivičnu prijavu protiv Pajković zbog sumnje da je bez saglasnosti Vukšića sa njegovog telefona slala fotografije i poruke uvredljive sadržine.
Izostanak podrške produbljuje traumu, mnogi se sklonili da ne „poginu od rikošeta“
Slučaj osvetničke pornografije u Crnoj Gori izazvao je burnu rekaciju civilnog sektora koji je promptno reagovao tražeći od nadležnih da zaštite pravo žene na privatnost. Nije izostala ni prodrška korisnika društvenih mreža, dijela poslanica i poslanika u Skupštini Crne Gore, ministra ljudskih i manjinskih prava, Ombudsmana...
Ipak, izostala je reakcija Vlade i Kabineta predsjednika države, koji su, svako za sebe, u jednom periodu bila poslodavaci licima uključenim u aktuelni slučaj.
Govoreći o izostanku njihove reakcije, Cerović iznosi mišljenje da semnogi ne usuđuju da stanu pred „stampedo bivola (i bivolica!)“.
„Da ih kakvo kopito ili kakav rog ne zakače. Da ne poginu od rikošeta. Ako bismo svi objavili po neku svoju sliku (da je sexy makar u pokušaju) uz hashtag #NeDajBozeDaSlikuNemam, vakcinisali bismo javnost i učinili besmislenim svaki pokušaj zloupotrebe takvih slika, ko god iza toga stajao“, poručuje Cerović.
Radović dodaje da je institucionalna i društvena reakcija od ključnog značaja te da izostanak jasne i odlučne zaštite šalje poruku žrtvama da su same u borbi, produbljuje traumu i otežava oporavak.
„Važno je prepoznati digitalno nasilje nad ženama kao ozbiljan problem javnog zdravlja i ljudskih prava, jer njegove posljedice utiču ne samo na pojedince, već na cijelo društvo. Kao NVO koja se bavi zaštitom žena i djece od svih oblika nasilja, apelujemo na jačanje edukacije, podrške žrtvama i unapređenje zakonodavnog okvira, ali i na širu javnost da se suzdrži od komentara koji nanose štetu žrtvama i istragama, te na taj način ne učestvuju u ometanju pravde, širenju govora mržnje i traženju senzacionalizma kroz medije, kako bi svaka žena koja se suoči sa ovakvim oblikom nasilja imala sigurnost, zaštitu i put ka oporavku“, poručuje Radović.
