"Veoma sam raspoložen za reforme, posebno za one koje su neprijatne". To je prekjuče crnogorskoj javnosti, odgovarajući na pitanja članova jednog od parlamentarnih odbora, poručio ministar finansija, Novica Vuković.
Nije ministar ulazio u detalje, no ako ćemo o neprijatnim reformama, onda među njima prednjači optimizacija javne uprave. A to je, zapravo, eufemizam za rezove u državnoj i lokalnoj administraciji, koja je u Crnoj Gori sve glomaznija.
Kako vrijeme odmiče, ko god bio na vlasti, broj zaposlenih u javnoj upravi neprestano raste, a ove je godine na vrhuncu.
Tako makar govore podaci – i to nepotpuni. Jer, tačan broj onih koji su angažovani za stalno i na određeno vrijeme u državnoj upravi, sistemu lokalne samouprave i preduzećima čiji su osnivači i vlasnici država i opštine – i dalje je nepoznat.
Možda ih ima i do 80.000
Najnovije brojke, koje predstavlja Ministarstvo finansija, reći će kako je u septembru u državnoj upravi bilo 47.548 zaposlenih, a u lokalnoj 7.257. Međutim, u tom presjeku nema podataka o državnim i opštinskim preduzećima.
Sa druge strane, platforma Instituta Alternativa „Moj novac“ donosi podatak kako je u preduzećima prošle godine bilo 22.554 zaposlenih, od čega 14.029 u državnim, te 8.525 u lokalnim.
Jedno je, međutim, sigurno – broj zaposlenih u administraciji za pet godina veći je za najmanje 5.000.
Izdaci rastu, partneri upozoravaju
Uz sve navedeno, izdaci za zarade zaposlenima u javnom sektoru neprestano rastu – budžetom za sljedeću godinu za tu je svrhu predviđeno 10 miliona eura više nego ove.
Tim se pitanjem nedavno bavila i Evropska komisija, koja je u Informaciji o pripremi Programa ekonomskih reformi za Crnu Goru 2026 – 2028. iskazala očekivanje da će biti ograničena, odnosno smanjena potrošnja na zarade u javnom sektoru. Ponešto o tome 'između redova' se moglo pročitati i u najnovijem izvještaju MMF-a.
Na tu temu za Portal Analitika govorio je analitičar Mirza Mulešković, koji podsjeća kako reforma i optimizacija javne uprave jesu tema koja je prisutna duže od deceniju. I on ističe kako je teško govoriti o ukupnom broju u sistemu javne uprave.
“Razlog je nedostatak podataka, koji posebno uključuju javna preduzeća”, navodi Mulešković.
Broj zaposlenih jeste velik, ali među njima je mnogo kvalitetnih kadrova
Broj zaposlenih u sistemu je, napominje, velik, posebno za ekonomiju kakva je Crna Gora, koja do danas nije diversifikovala svoju ekonomiju i koja i dalje nema značajniji rast produktivnosti.
“Ono što želim da istaknem je da u sistemu javne uprave u velikom procentu rade veoma kvalitetni kadrovi. I to su kadrovi koji su davali, koji daju i koji će u budućnosti davati maksimum kako bi kompletan sistem funkcionisao. Upravo ti zaposleni jesu okosnica našeg sistema“, smatra on.
Iako i sam ističe da je javna uprava glomazna, paradoks, dodaje Mulešković, leži u činjenici da pojedini djelovi sistema nemaju dovoljno zaposlenih.
„Na primjer, činjenica je da je Poreska uprava suočena sa nedostatkom zaposlenih. I upravo u tom dijelu, a što je prepoznato i zakonom, treba tražiti mogućnost da se ne zapošljavaju nova lica već da se uradi preraspiodjela između insitucija i da se na taj način unaprijedi efikasnost kompletnog sistema“, navodi Mulešković jedno od mogućih rješenja.
Do reforme će doći, u cilju kvaliteta moramo se odreći političkog uticaja
No, ključno je pitanje – upusti li se država u reformu javne uprave, na koji je način uopšte sprovesti?
„Reforma mora biti sprovedena na pravedan način, uz jasne kriterijume koji će obuhvatitii prvenstveno evaluaciju rada sužbenika i shodno njihovom doprinosu, te na taj način rangirati njihov status. Jedino kvalitet obavljanja radnih zadataka treba da bude mjerilo koje će uticati na potencijalne reforme u javnom sektoru, a nikako neki drugi faktori“, dodaje on.
Smatra kako će do reforme doći.
„Sigurno, u narednom periodu se očekuje određena reforma javne uprave, koja definitivno predstavlja značajan teret za budžet, ali ono što treba da bude prioritet je napraviti mnogo efikasniju upravu, koja će biti servis građanima i privredi i koja će brže pružati usluge. Upravo kroz profesionalizaciju i digitalizaciju javne uprave se može povećati i njena efikasnost. Da bi to postigli, moramo da se odreknemo političkog uticaja i da upravo zaposleni kadrovi u javnoj upravi budu osobe koje ispunjavaju sve kriterijume, od iskustva do neophodnih vještina“, ocjenjuje Mulešković.
Umjesto onih sa sjajnim rezultatima dobijali smo pojedince bez iskustva
Sagovornik Analitike napominje kako na putu ka profesionalizaciji javne uprave nerijetko ključnu prepreku predstavlja – nedostatak volje.
„U prethodnom periodu bilo je pokušaja izmjena zakona koji se odnose na profesionalizaciju javne uprave. Ali, tada smo imali situaciju da su upravo predložena zakonska rješenja mijenjana u posljednjem trenutku, uz 'ublažavanje' kriterijuma, što jasno ukazuje na nepostojanje volje da se reforma uprave implementira po standardima koji bi bili usklađeni sa evropskim“, dodaje on.
Dodatan problem su, smatra Mulešković, veoma netransparentne odluke. A njih je, kako ističe, u posljednjem periodu bilo – naročito kada su u pitanju preduzeća čiji je vlasnik država.
„Tako smo, umjesto osoba koje su postizale sjajne rezultate, dobijali pojedince koji nemaju određeno iskustvo da obavljaju te poslove. Na taj način se ne gradi sistem efikasne javne uprave, već se urušava“, ističe on.
Crna Gora do članstva u EU, kako ukazuje Mulešković, treba da ima efikasnu i digitalizovanu javnu upravu, koja će biti servis građanima i privredi.
„Jer, upravo su oni taj segment društva koji kroz poreze, ali i stvaranje novih ekonomskih vrijednosti, finansiraju kompletan državni aparat. Jasno je da, zbog nedovoljno diversifikovane ekonomije, prihodna strana budžeta dominantno zavisi od indirektnih poreza, što stvara našu prihodnu stranu veoma ranjivom, i ostavlja veoma malo prostora za stvaranje dodatnih prihoda. Sa druge strane, troškovna strana je veoma fiksna i bilježiće rast iz godine u godinu. Tako da je jasno, što je potvrđeno i kroz izvještaje EK i MMF-a, da će Crna Gora u narednom periodu morati da radi na diversifikaciji prihodne strane budžeta ali i na racionalizaciji rashodne strane, kako bi se obezbijedila stabilnost javnih finansija“, ističe Mulešković.
Ključ je u novim radnim mjestima u privredi i povećanju produktivnosti
Sa druge strane, privreda Crne Gore već dugi niz godina kuburi sa radnom snagom.
„Svake godine se mora „uvoziti“ nekoliko desetina hiljada radnika, kako bi se zadovoljile potrebe naše privrede. Državni sektor danas predstavlja najvećeg konkurenta na tržištu za privredu Crne Gore, jer osim zarada, koje su u prosjeku veće u odnosu na realnu ekonomiju, nudi i stabilnost i sigurnost. Upravo iz tih razloga, ovo je još jedan od faktora koji ukazuje na potrebu reforme i kreiranja sistema i kojem će privreda biti upravo ona koja je najprivlačnija za zapošljavanje“, ističe on.
Ipak, kako smatra Mulešković, da bi se pokrenule reforme mora se mnogo više ulagati i u razvoj privrede.
„Mora se kreirati predvidljiviji poslovni ambijent, moraju se smanjivati nameti, te obezbijediti dodatna sredstva kako bi se razvijali oni sektori koji danas nijesu razvijeni. Na taj se način razvija konkurentnost naše privrede. Ukoliko bi razvili našu ekonomiju, povećali produktivnost i otvorili nova radna mjesta u privredi, čak i ovaj broj zaposlenih u javnoj upravi ne bi bio problem, ukoliko bi efikasno obavljali svoj posao“, kaže on.
Racionalizacija ne smije voditi ka rastu nezaposlenosti, već je mora pratiti niz drugih mjera
Ukoliko se razmišlja o racionalizaciji, dodaje Mulešković, onda je potrebno istovremeno kreirati i mjere kao što su programi podrške, stvaranje uslova za samozapošljavanje, ali i jačati konkurentnost privrede.
„Samo na taj način racionalizacija ne bi vodila ka povećanju broja nezaposlenih, već bismo dobili produktivniji ekosistem. Naravno, načelo transparentnosti i jednakog odnosa prema svima se mora poštovati prilikom bilo koje reforme“, navodi on.
Dođe li do reformi koje će podrazumijevati i racionalizaciju, kako ističe, taj proces ne može počivati na jednom organu ili instituciji.
„Jasno je da su pred Crnom Gorom izazovi koji se ne mogu lako riješiti, a ne mogu se rješavati ni pojedinačno, već sistemski. Zato rješavanje ovih izazova ne možemo očekivati samo od jednog ministarstva, već to mora da bude zajednički rad svih, koji će poštovati pravila i koji će umjesto pojedinačnih interesa zapošljavati upravo one najbolje. Jedino ukoliko svi poštuju ista pravila, i ako se za sve poštuje isključivo princip kvalietta rada možemo očekivati da imamo upravu koja je efikasna i servis građana i privrede“, zaključuje Mulešković.
