Veliki antički filozof Platon govorio je da ne vjeruje u demokratiju jer tri čobana mogu da nadglasaju njega i slavnog Sokrata. Međutim, istorija je nekoliko hiljada godina nakon njihove smrti utvrdila demokratiju kao jedini ispravni sistem. Volja jednakih građana iskazana na izborima je svetinja, koliko god ona bila racionalna ili iracionalna.
Crnogorci i ostali građani Crne Gore nikad nisu bili pripremljeni za demokratiju. Diktatura proleterijata zamijenjena je diktaturom većine nad manjinom. Kada se '89. godine ''dogodio narod'' svi su mislili da promjena ide sa gorega na bolje. Da se miču oni ogrezli na funkcijama, a dovode mladi, neukaljani i neistrošeni. Ispostavilo se da su ti novi bili manje najedeni od onih starih. Slijed događaja je poznat. Isto se ponavlja 30 i kusur godina kasnije.
Izreka kaže da svaki narod zaslužuje vlast koja njime vlada. Vlast je slika stanja u društvu, a naše je haotično
Dominacija bilo koje partije je loša. Za demokratske tokove nije dobro da postoji ona koja ima 30-40 procenata ili više. Jednostavno, svaka vlast kvari, a apsolutna kvari apsolutno. To smo mogli da vidimo sa prošlom vlašću, koliko god imala velikih zasluga za obnovu crnogorske nezavisnosti i njen euroatlantski put. Koliko god vlast bila dobra, poslije mnogo godina vladanja dolazi do ''odnarođenja'' i kvarenja. Tu se infiltriraju i razni kojima je jedini cilj da ostvare materijalnu korist, a u našem narodu takvi uglavnom najbolje prolaze. Danas takvi prelijeću iz DPS-a u PES.
Šta nam govore rezultati neđeljnjih izbora? Naši građani ne razmišljaju dugoročno. Nekadašnja opozicija decenijama je prozivala građane da se prodaju za džak brašna ili pedeset eura. Danas, oni čine to isto. Nije desnocentraški populizam zahvatio samo Crnu Goru, već je odavno problem širom svijeta. Problem sa crnogorskom verzijom je taj što nije održiv ni u teoriji.
113
Kaže mi prijatelj: „Neka kradu ovi novi, ali barem nek daju i nama malo kao što su već povećali plate. Stari nisu davali ništa“. Legitimno shvatanje jednog birača, ali nimalo promišljeno. Stav je donešen bez postavljanja onog čuvenog crnogorskog pitanja – OKLE?
Jednostavno, to nikoga ne interesuje. Na primjer, činjenica je da će Crna Gora morati sljedeće godine da se zaduži više od milijardu eura samo da podmiri plate i penzije. Iskreno, veoma sam srećan što nijedan član moje porodice ne radi u javnom sektoru, tj. ne zavisi od državne kase. Kase koja će uskoro biti prazna. Ne zna moj prijatelj, a ni hiljade drugih, da kada se uđe u dil sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) slijede otkazi, rezanje budžeta, smanjenje plata, penzija, svega ostalog... Ne znaju, ali bojim se da će brzo saznati. Nažalost, kasno ali to je cijena demokratije. Ceh tog ustavom zagarantovanog slobodnog izbora jednakih građana.
Druga karakteristika izbora je činjenica da građani žele nova lica. Tome u prilog govore i lošik rezultati Mandića i Bečića, koliko god tvrdili svaki put da su napravili istorijski rezultat. Ovo je za njih veliki poraz.
Crnogorci i ostali građani Crne Gore nikad nisu bili pripremljeni za demokratiju
Još jedna karakteristika izbora jeste mala izlaznost. Očigledno je da ono što nazivamo suverenističko biračko tijelo nije dovoljno motivisano da izađe na izbore. Na Cetinju je recimo izlaznost bila oko 61%. Slično je i u ostalim gradovima koji veže za centre slobodarske crnogorske misli. Jasno je da trenutna politička ponuda ne motiviše birače da izađu i glasaju. Prošla su vremena kada su tadašnji opozicioni birači bili demotivisani i kada je mala izlaznost značila i pobjedu DPS-a.
Potrebna su nam nova lica. Kad kažem nova lica ne mislim na ona koja su na juniorske ili srednje partijske pozicije dovedena na osnovu kumovskih, rođačkih ili bilo kakvih odnosa. Trebaju nam oni koji to zaslužuju obrazovanjem, energijom i čistotom biografije. Pisao sam mjesecima o tome, nego stare navike se teško mijenjaju.
Što se tiče drugog kruga moguće je sve. Ako Đukanovićeve pristalice žele da on pobijedi treba dobro da se pomuče i već danas krenu u akciju. Motivisati apstinente je teško, ali ne i nemoguće, ali za to treba rad. Naravno, ništa nije moguće bez dijaspore koja će sigurno i ovaj put masovno doći da brani otadžbinu kako je radila 1912, 1914. i 2006.
Bilo kako bilo, sve je volja građana. Izreka kaže da svaki narod zaslužuje vlast koja njime vlada. Vlast je slika stanja u društvu, a naše je veoma haotično. Nažalost, cijenu toga ispaštamo kao kolektivitet.
Ceh će platiti svi, zahvaljujući onima koji nisu viđeli ili nisu htjeli da vide realnost.
