Onog momenta kada su automehaničari poskidali sa zida postere obnaženih žena i zamijenili ih ikonama sve je otišlo u “pm”.
Da li je tim činom majstor pronašao put ka srcu božjem ili je bog pronašao put do srca njegovoga je teška teološka zavrzlama - činjenica je da je Jenna dobila zamjenu tamo gdje se to najmanje očekivalo.
Možete da gledate na tu činjenicu kako god hoćete, ali taj “mentalni salto mortale” oslikava Crnu Goru bolje čak i od situacije u kojoj pop strujom lovi ribu.
Kada bolje razmislim, da se neko takav kandiduje, tačno bih mu dao glas!
U svakom slučaju to nije prvi takav “salto mortale“ u Crnoj Gori koja se svojih idola okačenih na zid odricala brzinom munje, pa je tako neslavno u nekoj automehaničarskoj radnji završio Staljin ‘48, Tito ‘91, Slobo nekih desetak godina kasnije, a sada su pred snagom vjere pale i najveće zvijezde Hjua Hefnera.
To je otprilike današnja Crna Gora u kojoj se do sada skinulo sve što se moglo skinuti liše Njegoša kojem su namjerili skinuti ne sliku već Mauzolej - ali je tu neđe zapelo.
Možda je, eventualno, samo satiričniji pokazatelj parodije koju živimo pres konferencija Monstata za jado-popis uz jedno tragikomično šetanje desetak mikrofona da bismo na kraju saznali da oni u stvari sada manje znaju o rezultatima istoga negoli prije mjesec dana.
Scena me je neodoljivo podsjetila na vrijeme škole kad nespreman dođeš na čas, pa te profesor prozove, a ti se kao kroz maglu sjećaš teme, pa nešto muljaš u nadi da ćeš preživjeti do sljedećeg pitanja.
Ili je, što bi narod rekao, neđe dobro zapelo.
Nije to prvi takav "salto mortale" u Crnoj Gori koja se svojih idola okačenih na zid odricala brzinom munje
Vrhunac satire, iako svaki dan sa sobom nosi ozbiljnu opasnost da zasjeni sve već viđeno nečim toliko neočekivanim i skoro nevjerovatnim od strane glavnih zabavljača na sceni, ipak je dramski komad u UIKS-u od strane Koprivice, Kneževića i inih glumaca. Do neba se prolamao očajnički krik na društvenim mrežama da se zatvorenici spasu iprebace na nekohumanije mjesto poput Gvantanama “ad koh”.
Da ne dužim, moram da priznam da po prvi put u životu imam izuzetno poštovanje prema mehaničaru starog kova, antipodu onoga majstora sa počeka teksta, kojem i dalje na zidu stoji neki erotski poster i to kao “heroju našeg vremena” koji nije podlegao psihologiji mase.
Štaviše, imam osjećaj da ga i Bog poslije svega ovoga gleda mnogo boljim očima, sa sve Jennom zajedno, jer koliko god kačenje “automehaničarskih” postera bilo neotesano i prosto, Bog je to stvarajući svijet valjda tako bio i uredio.
Kada bolje razmislim, da se neko takav kandiduje, tačno bih mu dao glas!
