Crnogorski atletičar u disciplini bacanja kugle Tomaš Đurović rođen je 14. februara 1994. godine. Na prvu loptu, statistika i rezultati govore sve – brojevi, metri i medalje. Ali iza njih stoji priča o istrajnosti, radu i tihoj, ali snažnoj ambiciji.
Tomaš Đurović je 2016. godine u Tunisu započeo svoj međunarodni put osvajanjem bronzane medalje na U23 Mediteranskim prvenstvima, hicem od 18,07 metara. Već naredne godine, na Igrama malih zemalja Evrope u Serravalleu, otišao je korak dalje i stigao do srebra, bacivši kuglu na gotovo 18,80 metara.
Ta nit uspona nastavila se i 2019, kada je pred domaćom publikom u Baru ponovo zasijao srebrnim sjajem – ovog puta sa 19,40 metara, potvrđujući da je njegova disciplina više od sporta, da je to njegova životna misija. Ipak, ono što će ostati upisano kao njegov najveći nacionalni trijumf dogodilo se u maju 2021. Kada je na državnom prvenstvu Crne Gore ne samo osvojio zlato, već i postavio državni rekord od nevjerovatnih 20,60 metara.
Niz uspjeha nastavio se i 2023, kada je na Igrama malih zemalja Evrope u Marsi osvojio još jedno srebro, sa hicem od 18,36 metara, da bi godinu kasnije u Gibraltaru ponosno podigao zlatnu medalju, bacivši kuglu na 18,61 metar.
Uz sve međunarodne medalje i priznanja, Tomaš je i višestruki državni prvak Crne Gore – šesterostruki šampion.
Svaka od tih medalja donosi potvrdu da uspjeh ne dolazi preko noći, već se gradi iz dana u dan, iz treninga u trening, iz snova koji ne posustaju.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Ima puno stvari koje mi nedostaju iz djetinstva, a rado ih se prisjećam i svaki put probude u meni onog malog, srećnog i bezbrižnog dječaka. Između ostalog, najviše mi nedostaje druženje. Toliko smo imali slobodnog vremena, nijesmo bili opterećeni poslovima i drugim obavezama pa smo se stalno družili i izmišljali razne igre za zabavu.
Pošto sam rođen 90-ih godina, u tom periodu djetinstva rijetkost je bila da neko ima kompjuter, telefon ili slična pomagala za zabavu. Imali smo samo jedni druge, par igračaka i neograničenu maštu, što je bilo sasvim dovoljno za srećno djetinjstvo puno nezaboravnih uspomena.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Samostalnost.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pa možda talenat za zanatskim poslovima. Otac mi je imao "zlatne ruke", većinu poslova ili stvari je umio da uradi. Moj brat je te vještine i talenat naslijedio i znatno unaprijedio.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Do skoro je to bila tvrdoglavost. I dalje je prisutna, ali je dosta rjeđe.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Požrtvovanost, dobrotu i iskrenost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Atleta”, Mel Gibson.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Častan, pošten, dobar, odan i tačan.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Biftek sa pekarskim krompirom.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Supermoć Gokua, da pozovem pitomog Oblaka.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Nil Armstrong. Volio bih da tih 24 časa posmatram našu planetu i ostala nebeska tijela mjesečevim očima. A ako bih bio neka izmišljena ličnost, to bi definitivno bio bilo koji čovjek iz budućnosti koji će se roditi za nekih 1.000 godina.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom sam na selu sa porodicom. Poslijepodne vrijeme provodim obično u prirodi, pored rijeke.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Kada pomenem ovog umjetnika ne bih mogao da izdvojim samo jednu pjesmu, jer svaka njegova pjesma je za mene u samom vrhu omiljenih pjesama, tako da ovoga puta moram izdvojiti barem dvije. Miladin Šobić - “Prvi jutarnji” i “Prolazi život”.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Tajna”, Ronda Bern.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na Maldive.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Pa obično dosta toga podijelim sa majkom uz jutarnju kafu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Poslije napornih treninga tokom nedjelje, uvijek se obradujem odlasku na selo.
Da li za nečim žalite?
- Žalim samo za vremenom provedenim na telefonu, a trudim se da što manje žalim.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez ciljeva i planova. U nekim periodima života nijesam imao jasan cilj i želju, i u tim trenucima sam se osjećao beskorisno, kao da lutam. Osjećaš prazninu, osjećaš kako vrijeme bespovratno odmiče, a ti stojiš u mjestu i gubiš vrijeme. Bez tog nekog entuzijazma za mene život ne bi imao smisla.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Saobraćaj.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje mojih bližnjih i mene. Kada mi je to postalo najbitnije, shvatio sam da sam zreo, doduše to nije bilo davno. Jedna od želja mi je da se ostvarim u ulozi srećnog i zadovoljnog supruga i roditelja, a treća želja bi bila plasman na Olimpijske igre.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteže do sada što sam uradio - bacio kuglu 20m i 60cm.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Vjerovatno bih to vrijeme proveo sa svojima uz neku pozitivnu atmosferu i priču koja bi meni olakšala i uljepšala ta tri mjeseca, a njima ostatak života bez mene.
Kako biste voljeli da umrete?
- U dubokoj starosti, ali pod uslovom da ide redom, što bi naš narod rekao. A kad dođe vrijeme za to - da bude brzo.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Vidimo se u snu.
