Istorija se nije ponovila. Politička kriza (da je odgovorno nazovemo, iako je čaršijska Kurta-Murta sapunica) u toku pregovora za sastav nove vlasti nije rezultirala katarzičnim sukobom vizija u Pokretu Evropa Sad. Sukobom iz kojeg bi se „rodio“ novi crnogorski lider. „The player“ koji bi nam vratio optimizam, lupio šakom o sto, i sa „ovo je Crna Gora, i o njoj će se odlučivati iz Podgorice“ stavom, započeo novu epohu, ne samo političku već opštu, mentalne higijene i normalnosti u javnom prostoru. Epohu u kojoj lojalnost svojoj zemlji neće biti ekskluzivna vrlina pojedinaca i zbog koje te mediji elita neće proganjati i na silu zaključavati u torove nacionalista. Ne, nije ovo Milo-Momo scenario, nije ovo istorijski zaokret državnog kursa, kako smo naivno i potajno priželjkivali. Naprotiv.
Već drugi put zaredom, za kratko vrijeme, igrači nove političke generacije, gube priliku da steknu istorijski status svojim djelima. Da li je trebalo malo hrabrosti? Trebalo je. Hrabrosti je izostalo.
„Građansko“ je od par ekselans tekovine, ostala tek puka, izlizana uspomena na bolje vrijeme
Prvo je Abazović 50 hiljada ljudi koji su ga na podgoričkom Trgu nezavisnosti iskreno i emotivno bodrili da kaže istorijsko DA opstanku gradjanske suverene države, koja se tada već držala jednom rukom za vrata od EU, nazvao lelekačima. Umjesto da bude lider nove Crne Gore, koja će se sa korupcijom boriti na toj vrjednosnoj platformi, on je odabrao „leleču Turci, kukaju bule“ političku ideju kao glavnog saveznika na svom karijernom vrhuncu. Između pravoslavnih pan-rusofilskih bratstava kao jedne, i svakog mogućeg modela podrške, koji po želji sam odabere, prograđanske i prozapadne provinijencije, on je odabrao ove prve. Rezultat je stopiran EU put, Vučićevo pozicionarinje kao regionalnog apsolutiste i prokopani tuneli do dokaznih materijala.
Danas, sličan nedostatak kuraži, samopoštovanja i osnovnog patriotizma ako hoćete, rezultira da OPET, uprkos naučenim lekcijama, potencijalni lider za budućnost, pristane da bude Vučićev pion.
Koliko su moćne te „slasti vlasti“?
Dobrodošli u klub Jovane Jeremić, Aleksandra Rakovića, i Dragoslava Bokana, dobro došli u Srpski svet kojim se ori muzički hit „Veseli se Srpski rode“
Nova vlada će se formirati uz podršku „nepoželjnih“ partnera Zapada - jasan i 100 puta ponovljeni stav US diplomata. To je ishod ove obavještajno diplomatske igre. Ako vam neko bude „pakovao“ - a hoće - taj savez kao istorijsko „pomirenje“, dovoljno je samo da se sjetite izjava da su „muslimani lažna vjera“, a „Crnogorci izmišljena nacija“.
Dobrodošli u klub Jovane Jeremić, Aleksandra Rakovića, i Dragoslava Bokana, dobro došli u Srpski svet kojim se ori muzički hit „Veseli se Srpski rode“, jer se rašta veseliti ima, kad se stihovi ove tužbalice pretvaraju u našu političku realnost. „Srpski se barjak vije“ do Rumije svakako, a ko zna - dogodine možda i od Prizrena. Ovog puta stvarno, tenkovi su podmazani, i puni i goriva i municije, a „parizer“ ludilo sprskog Kim Dzong-Una na istorijskom maksimumu. „Građansko“ je od par ekselans tekovine, ostala tek puka, izlizana uspomena na bolje vrijeme. Vrijeme koje je ustupilo scenu za nacionalne barjake i srednjevjekovne bliskoistočne melose.
Bez cinizma i parodije kao odbrambenog mehanizma, kako bi građanima jasnije objasnili kako će izgledati naredna verzija Crne Gore, najslikovitije govori TO da će vojvoda Andrija Mandić - čovjek kome se sudi za terorizam (pokušaj državnog udara) - kojeg su organizovale i finansirale ruske obavještajne adrese - obratite pažnju na ovaj nivo opasnog ludila (bravo Spajki) - biti član nacionalnog Savjeta za odbranu i bezbjednost. U NATO državi, četnički vojvoda 21. vijeka će donositi ključne odluke kada je u pitanju bezbjednost države, uključujući one o uvodjenju vanrednog stanja, kao i proglašenju ratnog stanja.
30Dok Vučić kredom upisuje još jedan bod, sa druge strane gotovo svaki organizovani gest otpora crnogorskog bića biva tako bolno pogrešan, da ga ni Beba Popović ne bi bolje osmislio kao kontradiverzionu medijsku spin akciju.
Crnogorski romantičari na ovaj nivo ataka na državu odgovaraju siromašnom idejom crnogorskog političkog konzervativizma, tradicionalizma, nacionalnog romantičarskog razmišljanja i generalno – anahronog, mrtvačkog političkog djelovanja, sa cenzusom van vidika.
Jedina šansa za spas ovog društva je upravo u njegovom potpunom obesmišljavanju, destrukciji i opštem krahu
Neko zbog malo interesa, nego zbog malo patriotizma, ali je malo svega. Crnogorska društvena rezurekcija je uvjek, ali UVIJEK bila konektovana sa progresivnim vjetrom promjena, modernih ideja, izuzetnih ljudi i izražene društvene inovativnosti. Novonastale, a i one dugovječne političke partije na braniku Crne Gore, nažalost, u ovom trenutku u sebi to nemaju.
Jedina šansa za spas ovog društva je upravo u njegovom potpunom obesmišljavanju, destrukciji i opštem krahu. Samo na zgarištu ovako poraženog smisla, razuma i pravde, može se na feniksovski način izgraditi nova Crna Gora. Ne sa istorijskim trendovima i politikama 19. vijeka, već talentima, inovatorima, i onima koji imaju više hrabrosti, a manje srebroljublja. Onima koji imaju srca!
No, uvjek može gore, a to „dno dna“ nikako da dotaknemo. Ne zaboravite da je Zdravko Krivokapić odbio da potpiše Temeljni ugovor. Danas, koju godinu kasnije, internacionalni kripto loverboy ključeve ove zemlje predaje ravnogorskim vojvodama.
Moderni, sposobni, „dečko koji obećava“, na koncu ipak, samo obećava.
