„Država Crna Gora će imati mogućnost da permanentno i adekvatno tretira i štiti objekte koji su kulturna baština svih građana Crne Gore. A to, nadalje, znači kako nećemo više imati slučajeve kao do sada, kada su pojedini držaoci sakralnih objekata na njima vršili raznorodne intervencije, ne konsultujući pritom struku niti bilo koga nadležnog za ta pitanja. A upravo to, primjer je kako ne treba postupati sa kulturnom baštinom“, kazao je on u intervju za naš portal.
ANALITIKA: Gospodine Bogdanoviću, da počnemo od onoga što najviše zanima laičku javnost a što je vaša direktna nadležnost – mnogi od crkava i manastira koji su prepisani na Mitropoliju su dio kulturne baštine. Ima li Crna Gora dokaz da su oni bili u vlasništvu države prije 1918. godine?
BOGDANOVIĆ: Najprije, želim podsjetiti da Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica tretira sve vjerske zajednice na ravnopravan način, samim tim i odnos prema njihovom nasljeđu i imovini je ujednačen i nesporno transparentan i nediskriminatorski. Naše kulturno nasljeđe najbolje svjedoči o tekovinama multikonfesionalnosti i multikulturalizmu koje Crna Gora baštini. Imajući u vidu taj značaj, država ima obavezu i posebnu odgovornost da čuva naslijeđene kulturne vrijednosti, ali i da obezbijedi njihovo prenošenje budućim generacijama u što autentičnijem obliku.
Svakako da će država u skladu sa pozitivno pravnim propisima i u predviđenim postupcima sprovoditi postupke u pravcu apsolutne primjene Zakona, posebno odredbi koje stvaraju uslove za rješavanje pitanja vlasništva, sve sa ciljem odgovornog odnosa prema nasljeđu i baštini.
Kako god, ovo je prilika da još jednom ponovim stav kako ovo nije zakon protiv bilo koga – te da nijednom vjerniku ili posjetiocu tih sakralnih objekata neće biti uskraćena prava koja ima danas.
ANALITIKA: Imate li u ovom trenutku procjenu o kojem se broju manastira i crkava radi, a koji imaju status kulturnog dobra?Najviši državni zvaničnici tvrde, a to kažu i pojedini pravnici da su mnogi vjerski objekti prepisani nezakonito na SPC, odnosno bez valjanog pravnog osnova. Kako je to moguće i da li onda prvo trebaju da odgovaraju službenici u katastru?
BOGDANOVIĆ: Državni zvaničnici, i pojedini pravnici koji su javno nastupali, a čije sam nastupe imao prilike da vidim, nijesu iznijeli nekakve „tvrdnje“ već činjenice. Ministarstvo kulture, naravno, posjeduje spisak sakralnih objekata koji pripadaju materijalnom segmentu kulturne baštine, odnosno koji, sa pripadajućim predmetima, imaju status kulturnog dobra. Riječ je o 270 kulturnih dobara. Ipak, nije zahvalno govoriti o eventualnom broju onog dijela kulturne baštine za koji još uvijek nijesu utvrđene kulturne vrijednosti, a koji će biti tretirani Zakonom, jer postupci tek predstoje.
Nijesam pozvan da govorim o eventualnoj krivičnoj ili disciplinskoj odgovornosti službenika drugih organa – posebno ako je u pitanju razdoblje od prije 20 ili 30 godina.
ANALITIKA: Molim vas i da nam zarad javnosti objasnite – ako se pravosnažno dokaže da je neki vjerski objekat vlasništvo države, što to onda znači? Čuli smo premijera da to ne podrazumijeva da će ti objekti pripasti CPC, takođe i pravnike koji kažu da nema toga stručnjaka ko može predvijeti ko će njima upravljati, a i zakon je jasan po pitanju držalaca imovine. Međutim, što to sa aspekta kulturne baštine znači?
BOGDANOVIĆ: Najvažnije je ponoviti da novim zakonom niko nikome ništa ne oduzima i da crkve i manastire niko neće nigdje ponijeti. Država Crna Gora će imati mogućnost da permanentno i adekvatno tretira i štiti objekte koji su kulturna baština svih građana Crne Gore. A to, nadalje, znači kako nećemo više imati slučajeve kao do sada, kada su pojedini držaoci sakralnih objekata na njima vršili raznorodne intervencije, ne konsultujući pritom struku niti bilo koga nadležnog za ta pitanja. A upravo to, primjer je kako ne treba postupati sa kulturnom baštinom. Država Crna Gora je najviša vrijednost, ona je zajednička kuća svih nas i svih vjerskih zajednica u kojoj ima dovoljno mjesta za ravnopravan život svih. Država ima odgovornost da štiti najznačajnije vjerske objekte kao kulturno dobro građana, jer je naša kulturna baština ogledalo i potvrda građanske i evropske Crne Gore.
ANALITIKA: SPC je godinama, kako oni tvrde obnavljala crkve i manastire, pojedini stručnjaci pak da je nekima potpuno promijenjen autentičan izgled. Nadležni državni organi su uglavnom ćutali, posebno Zavod za zaštitu spomenika kulture? Što ovaj Zakon u tom smislu donosi? Mislite li da treba tražiti odgovornost onih koji su sve to dozvolili?
BOGDANOVIĆ: U periodu otkad obavljam aktuelnu dužnost, Uprava za zaštitu kulturnih dobara jako je posvećena toj problematici i meni je drago što mogu reći da su aktivnosti na izmjeni izgleda objekata bez saglasnosti nadležnih organa značajno smanjene. Na žalost, zabrinjava činjenica da se i dalje mogu registrovati određene devastacije na sakralnim objektima. Svakako, ukoliko postupci i procedure predviđene zakonom pokažu da su neki sakralni objekti u vlasništvu države, a mi uočimo da je na njima bilo intervencija kojima je narušen njihov integritet i autentičnost, reagovaćemo onako kako nam to nalaže zakon, odnosno propisi kojima se bliže definiše oblast zaštite kulturnih dobara.
ANALITIKA: Da li će usvajanjem ovog Zakona biti većih finansijskih izdavanja za očuvanje autentičnosti i integriteta sakralnih objekata koji imaju status kulturnog dobra?
BOGDANOVIĆ: Naravno da hoće i to će biti moj prijedlog prilikom koncipiranja budžeta za sljedeću godinu. Jer naše sakralno nasljeđe ima jedinstveni trag naše multikulturalnosti, i jedinsveno je blago svih naših građana, koje moramo štititi i čuvati kao osnov našeg identiteta i zalog za budućnost.
ANALITIKA: Vi ste i Cetinjanin, bili ste godinama gradonačelnik. Vidjeli smo da je to jedini grad u kome su se građani okupili protiv litija koje organizuje Mitropolija, koja je opet na sugestiju policije, otkazala protestnu šetnju. Kako ste doživjeli to okupljanje?
BOGDANOVIĆ: To okupljanje doživio sam kao i cjelokupna javnost - kao građansku reakciju, za mene očekivanu, čin kojim su moji sugrađani izrazili stav u vezi sa najavljenim događajem koji je na Cetinju mogao stvoriti neželjene tenzije. A dizanje tenzija u ovom trenutku je najmanje potrebno – kako na Cetinju, tako i u svakom drugom dijelu Crne Gore. Zato mislim da je dobro i odgovorno što je najavljena litija otkazana, tim prije jer su i državni organi donijeli jasnu procjenu kako je u pitanju visokorizičan događaj. Najvažnije za sve u Crnoj Gori je očuvanje mira i stabilnosti.
ANALITIKA: Jesu li za vas litije Mitropolije politički skupovi?
BOGDANOVIĆ: Kako sam kazao, mene raduje što ti skupovi protiču mirno. Istina je da su pojedini politički subjekti pokušali da steknu političke poene zahvaljujući litijama. No, želim da vjerujem da se Mitropolija otrgla iz zagrljaja destruktuvnih političkih struktura koje su se, u nedostatku kvalitetne političke platforme, pokušale sakriti pod plašt vjere. Vjerske zajednice ne bi trebalo da se bave politikom.
ANALITIKA: Vjerujete li u dogovor sa Mitropolijom imajući u vidu najavljeni poziv za razgovor ali i jasan odgovor – hiljade ljudi na ulici i zahtjev za povlačenje zakona?
BOGDANOVIĆ: Ne zaboravite, najprije, da Crna Gora ima više od 600 hiljada stanovnika. Uz to, povlačenje zakona, prosto, ne kao zahtjev, već kao pravni institut, nije moguće. Što se ostalog tiče, dijalog je neprikosnoven ako govorimo o rješenju bilo kojeg pa i ovog mimoilaženja. To je, po mom mišljenju i put ka prevazilaženju razlika i u aktuelnom momentu u Crnoj Gori.
Demokratski je imati različita mišljenja, suprotne pozicije i različite interese. Ali je, jednako tako, jedino odgovorno voditi dialog o otvorenim pitanjima i snagom argumenata i činjenica rješavati probleme.
ANALITIKA: Vi ste i resorni ministar za medije. Mislite li da je država morala pribjeći hapšenju novinara zbog širenja lažnih vijesti? Mnogi su hapšenje doživjeli kao zastrašivanje i posljednje što je država trebala da uradi…
BOGDANOVIĆ: Mislim da je u momentu kada jedan medij zastrašuje dio građana netačnim i opasnim tvrdnjama kako Crna Gora angažuje kosovske bezbjednosne snage u vezi sa dešavanjima na njenoj teritoriji - apsurdno govoriti o tome kako država zastrašuje bilo koga, a pritom je sudska vlast samostalna u donošenju svojih odluka. Te odluke mogu da nam se dopadaju ili ne, ali je potpuno jasno da je za njih postojao osnov.
ANALITIKA: Svjedoci smo negiranja crnogorskog identiteta od strane srpskih zvaničnika i medija, AEM je zatražio utvrđivanje odgovornosti televizija Hepi, Pink M i RTS zbog kršenja standarda i najavio mogućnost ukidanja emitovanja programa tih televizija na teritoriji Crne Gore. Međutim imamo i brojne portale, neke koji djeluju u samoj Crnoj Gori, kojima se ne zna čak ni vlasnička struktura. I ovo nije prvi put da AEM traži od srpskog regulatora da reaguje. Imate li uopšte strategiju kako da se zaštitite, a da se sa druge strane ne ugrozi sloboda medija?
BOGDANOVIĆ: Kada je riječ o nekim, po svoj prilici portalima koji u Crnoj Gori propagiraju tuđe interese i poruke, njihov rad apsolutno nije usklađen sa onim što donosi naš novi Zakon o medijima. Stoga, po njegovom usvajanju, preduzećemo sve raspoložive, važećim pravnim normama dozvoljene mjere kako bi reagovali. Nemamo problem sa slobodom medija - ali itekako imamo sa lažnim vijestima, koje se ne emituju u javnost bez određenog povoda. No, dovoljno je znati da ni samo rukovodstvo tih ‘medija’ sopstveni rad ne doživljava ozbiljno, da prosto ne žele ni da se imena njihovog uredništva nađu u impressumu i tu je sve jasno. A kada neko takav počne unositi paniku među narod, a pritom služi kao jedini izvor većini medija iz jedne susjedne države - onda to bez sumnje nadilazi granice slobode medija.
Kada je u pitanju dio televizijskih programa iz Srbije koji emituju kablovski operateri u Crnoj Gori - oni su davno svojim sadržajima, pri čemu ne mislim na političke, postali problematični. Od raznih prizemnih reality programa, koji su davno prešli sve granice dobrog ukusa, sve do otvorenog šovinizma - nekad prema Albancima, a sada i prema Crnogorcima. Ti programi, prosto, nijesu dobri za mentalnu higijenu auditorijuma. Zato, da zakon to dozvoljava, mislim da se nijednog časa ne bismo dvoumili - no, kako bi svaka restrikcija u tom pogledu predstavljala čin gušenja slobode medija, jasna je potreba postojanja strateških dokumenata na kojima radimo sa stranim partnerima. Riječ je o izazovu sa kojim se suočavaju mnoge države svijeta, među njima i one najrazvijenije i najvišeg stepena demokratije. Dobro je da su i te države naši partneri i to je garancija da ćemo i taj izazov prevladati poštujući najviše evropske i svjetske standrde i prakse. Konačno, što se same Crne Gore tiče, u našoj zemlji je moguć dogovor o svakom pitanju. Miješanje sa strane šteti svima.
