Društvo
  • Portal Analitika/
  • Društvo /
  • Prvo registracija, pa tek onda ugovor, zašto SPC diže toliku hajku ako je sigurna da ima vlasništvo

Prvo registracija, pa tek onda ugovor, zašto SPC diže toliku hajku ako je sigurna da ima vlasništvo

Vlada ne može zaključiti temeljnji ugovor sa Mitropolijom crnogorsko primorskom i ostalim eparhijama u Crnoj Gori dok se ne registruju, jer  nemaju pravni subjektivite, nijesu pravna lica, kaže u intervjuu za Portal Analitika Nikola Belada, advokat, doskorašnji koordinator Pravnog tima CPC.
Prvo registracija, pa tek onda ugovor, zašto SPC diže toliku hajku ako je sigurna da ima vlasništvo
Vesna Rajković Nenadić
Vesna Rajković NenadićAutor
Portal AnalitikaIzvor

„Zašto je tolika hajka podignuta ako su oni sigurni da su registrovani i da postoje valjani dokazi da je to njihova imovina. Zašto tolika hajka protiv države, protiv institucija, i protiv svih koji misle drugačije u odnosu na SPC?“, kaže Belada koji najavljuje osnivanje organizacije Crnogorski zbor.

On dodaje da Zakon o slobodi i vjeroispovijesti ne sadrži nijednu normu koja upućuje da imovina SPC biti oteta kao i da oni koji javno tvrde da će „bezbožnici da otmu naše svetinje“ krše Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Ističe i da sve ako se pravosnažno utvrdi da neki vjerski objekat pripada državi, danas danas, koliko god da je iskusan pravnik, ne može odgovoriti na pitanje ko će upravljati tim objektom.

ANALITIKA: Gospodine Belada, da počnemo od onoga što je javnoj laičkoj sferi najbitnije. Da li Zakon o slobodi vjeroispovijesti predvidja da država sada SPC otme imovinu? 

BELADA: Tu odredbu ja nijesam vidio ni u jednom članu ovoga zakona. Ne samo da nijesam to vidio, nego se svaki dan upotreblja termin bezbožnici koji će da otmnu naše svetinje. Ja ne znam ko su ti bezbožnici. Država, dakle ne vlast, hoće da preispita da li ima svojinska prava prvenstveno nad spomenicima kulture i vjerskim objektima. Dakle, ovdje se ne radi o bezbožnicima, nego o državi koja legitimno ostvaruje svoje funkcije. Da li neko vjeruje u Boga ili je ateista, to je individualno pravo, odnosno pravo svakog čovjeka na samoopredjeljenje i takve prozivke o krštenima i nekrštenima odnosno bezbožnicima prestavljaju kršenje člana 9 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Nadjite mi vi odredbu da bezbožnici hoće da otmu svetinje i koje su to norme koje upućuju na to. Ovo samo predstavlja nastavak manipulacije i prevlast duhovnog nad svjetovnim. Podsjetiću vas, prije 30 godina je objavljena knjiga Etnogenezofobija Sava Brkovića, narodnog heroja, Titovog saborca, časnog Crnogorca i tu knjigu niko nije pročitao i nije bila još u štampi kada je on stradao zbog nje u do tada nezapamćenom propagandnom ratu. To je samo bio povod. Isto se dešava i dan danas, samo je sada povod Zakon o slobodi vjeroispovijesti sa mnogo jačim intezitetom napada na državu i biće crnogorskog naroda. Ja vjerujem da niko od ovih koji kritikuju nije pročitao ovaj zakon niti razumiju što propisuje, niti shvataju da su to norme koje donosi država i da te norme nijesu sinonim za crkveno i kanonsko pravo.

ANALITIKA: Da pokušamo da na primjeru Cetinjskog i manastira Ostrog objasnimo čitaocima. Koje pravne posljedice taj Zakon ima na recimo ta dva svetilišta?

BELADA: Poslužiću se riječima gospođe Biljane Srbljanović „ nije u pitanju Ostrog već hotel Podostrog. Ja  znam što piše u Zakonu i što su smjernice Venecijanske komisije iz 2004 i 2015 godine,  dokumenti OEBS-a i što je propisano evropskim i američkim propisima u oblasti vjerskih sloboda.

Pravo svojine po Zakonu svojinsko pravnim odnosima može steći na osnovu četiri načina- po zakonu, na osnovu pravnog posla, nasljedjivanjem i odlukom nadležnog državnog organa. Upis u katastru se može izvšriti samo ako je ispunjen jedan od ova četiri osnova. Osnov za upis u katastru je zakon, izvršne odluke nadležnog organa, pravosnažne sudske odluke i isprave o pravnom poslu. Petog načina nema.

Na osnovu iskustva koji imam kod nas postoji i peti način koji je nepoznat crnogorskoj i evropskoj pravnoj misli a to je sticanje svojine po modelu SPC. Ja to mogu da vam dokumentujem. U jednom predmetu koji sam ja imao pred Upravom za nekretnine prvo sam tražio hronilogiju upisa od 50-ih godina prošlog vijeka do danas. Iz navedene hronologije upisa se utvrđuje da je prilikom prelaska na kompjutersku obradu podataka vršeno tzv.  uparivanje matičnih brojeva na osnovu čega je SPC postala vlasnik tog vjerskog objekta.  Takođe je utvrđeno da u bazi podataka nije naznačeno na osnovu čega i kojeg akta je izvršen upis na SPC.

belada-2

ANALITIKA: Dobro, ali su upisani. Dakle, imaju pravo svojine. Vi pokušavate da kažete da su upisani nezakonito. Medjutim, oni su upisani od strane državnog nadležnog organa.

BELADA: To ste vi potpuno u pravu. Sigurno je da SPC i eparhije u Crnoj Gori na pojedinim objetima mogu dokazati pravo svojine. Ali je ogroman broj objekata koje su stekli suprotno Zakonu o državnom premjeru i katastru nepokretnosti i bez isprava podobnih za upis.

Jedno od načela katastra na koje se mnogi pozivaju je načelo pouzdanosti podataka što znači da se podaci upisani u katastar smatraju tačnim. I onda time opravdavaju svoj nezakoniti rad i upućuju na ostvarivanje prava u parničnom postupku. Ali sa druge strane, osim toga načela postoji i načelo formalnosti , što znači da organ može da odluči samo na osnovu isprava podobnih za upis. Gdje su te isprave?

Da se vratim na vaše pitanje što je sa recimo Cetinjskim manastirom. Po zakonu državni organ za poslove imovine u roku od godinu dana mora da utvrdi sve vjerske objekte, da izvrši njihov popis i podnese zahtjev za upis prava državne svojine. Nadležni organ je dužan da o tome obavijesti vjersku zajednicu koja koristi te objekte i da joj omogući ravnopravno učešće u postupku radi dokazivanja svog prava na objektu. Osnov svega je hronologija upisa i poštovanje pravila dokazivanja.

ANALITIKA: Jeste, ali pojedini pravnici ističu da osim četiri primorske opštine (Herceg Novi, Tivat, Kotor i Budva), gdje je postojao austrijski zemljišno-knjižni sistem, u ostalim djelovima Crne Gore važio je turski tapijski sistem, gdje nije postojao organ koji je vodio evidenciju o nekretninama i vlasnicima po službenoj dužnosti, već su tapije posjedovali samo vlasnici nepokretnosti u gradu, i to takođe vrlo rijetko, opet radi ustaljenih navika, kada bi se pozvao opštinski službenik i neposredne komšije, na osnovu čega im je izdavana tapija. Kako onda bilo ko – crkva ili držva može dokazati porijeklo imovine?

BELADA: Može. Tačno je da postoje dva sistema. Ali polazna osnova je hronologija upisa  - hronološki prikaz promjena vlasništva na nepokretnostima, a koju dostavlja nadležni organ, a potom se u  upravnom ili parničnom postupku koriste dokazna sredstva, koja su ista i u jednom i drugom postupku, a to su: uvidjaj, isprave, svejdoci, vještaci i saslušanje stranaka.

ANALITIKA: Jesu li osnovane primjedbe SPC što se cijeli postupak vodi u upravnom postupku -  jer treba dokaze da dostavljaju vladinim organima -Upravi za nekretninu i Ministarstvu finansija, pa tek onda pred Upravnim sudom. Oni su u jednom od amandmana koji su odbijeni na Zakon tražili da se imovina dokazuje u parničnom postupku?

BELADA: Ja sam saglasan sa mišljenjem Venecijanske komisije koja je u svojim preporukama, posebno u tačkama 64 i 66 i zaključno u tački 78 dala obrazloženje o primjeni upravnog postupka u odlučivanju o svojinskim pravima na vjerskim objektima. Naime, Venecijanska komisija ističe da je potrebno obezbijediti zaštitu ekvivalentu onoj u redovnom postupku i u pogledu materijalnih pravila i u pogledu procesnih zaštitnih mjera i garancija. Bitno je i to što je Venecijanska komisija navela da vjerska zajednica odmah mora biti obaviještena i da učestvuje u upravnom postupku čim organ za imovinu podnese zahtjev za promjenu vlasništva nad vjerskom imovinom, te da se upis prava državne svojine može sprovesti u katastar po pravosnažnosti odluke. Bitno je i to da promjena vlasništva neće automatski uticati na pravo korišćenja imovine. I sve to je ugradjeno u Zakon.

ANALITIKA: Uprava za imovinu a to je pokazao i nalaz Državne revizorskke institucije nema tačan popis imovine koja je u vlasništvu države. Da li onda može doći do problema prilikom upisa, prepisa i slično?

BELADA: Sada se pokazalo je da je propust države da od dana obnove nezavisnosti nije uradila ništa da pošalje 20-ak mladih ljudi na prestižnim univerzitetima Evrope i SAD-a kako bi izučili državno crkveno i spomeničko pravo.

Ja sam predlagao da se formira nezavisni ekspertski tim koji će sačiniti hronilogiju svih upisa vjerskih objekata, zatim provjeriti sve ugovore koje je SPC zaključila sa fizičkim i pravnim licima i sve sporazume koje je zaključila sa jedinicama lokalne uprave. I bez pravnog subjektiviteta SPC je u Crnoj Gori zaključila mnogobrojne ugovore.  Postoji osnovana sumnja da je ugovor na osnovu kojeg je SPC 2002 dobila milionski vrijednu imovinu na Prevlaci Mihljskoj u Tivtu ništavan. Zašto to neko ne provjeri? To je nepokretnost koja predstavlja bogatsvo. Ovo nije  hajka protiv nikoga nego obaveza države.

belada-3

ANALITIKA: Očekujete li da nakon što Zakon počne da se primjenjuje CPC dobije na korišćenje neku od crkava ili manastira imajući u vidu odredbe zakona koje se odnose na držalaca imovine? Ima mišljenja da ako se u manastirima zadrži ova garnitura sveštenika onda nije ni trebalo donositi zakon..

BELADA: Po članu 64 Zakona ako se utvrdi da je vjerski objekat državna svojina onda će nadležni organ države odlučiti o korišćenju i raspolaganju. Moraju se dakle donijeti podzakonski akti. Niko vam danas, koliko god da je iskusan pravnik, ne može odgovoriti na pitanje upravljanja vjerskim objektima. Ja znam da država mora da utvrdi kriterijume, kako će pod kojim uslovima, kome i kada dati na korišćenje vjerski objekat.

Ne treba zaboraviti da država ima mogućnost da zaštiti vjerske objekte koji su spomenici kulture primjenom i drugih zakona, kao što je  Zakon o kulturnim dobrima. I da neko ne bi bio u zabludi ukazujem da u spomeničkom pravu ne postoji medjunarodno pravna zaštita, nema toga medjunarodog subjekta kojiodlučuje o zaštiti spomenika kulture, već o tome meritorno odlučuje nacionalno zakonodavstvo. I drugo ne manje važno pitanje je pitanje registracije...

ANALITIKA: Zašto SPC odbija da se registruje? I sa kim Vlada treba da potpiše temeljni ugovor? Sa SPC ili sa Mitropolijom crnogorsko primorskom?

BELADA: Država ima pravo da zaključi temeljni ugovor sa svim subjektima koji su u listu nepokretnosti označeni kao nosioci prava svojine na vjerskim objektima. Naravno da se treba dogovorati i pregovarati sa svim vjerskim organizacijama, ali se temeljni ugovor ne može zaključiti sa organizacijama koje nemaju pravni subjektivitet u Crnoj Gori odnosno nemaju svojstvo pravnog lica. MCP i ostale eparhije SPC u Crnoj Gori nemaju pravni subjektivite nijesu pravna lica i ne mogu zaključiti temeljni ugovor dok se ne registruju po važećem zakonu. Činom registracije i upisom kod nadležnog ministarstva vjersk a organizacija stiče svojstvo pravnog lica. Do tog trenutka SPC u Crnoj Gori ne može zaključiti nijedan Ugovor, jer imaju status nepostojećeg subjekta. Kako je SPC u Crnoj Gori uspjela do donašnjeg dana,zaključi mnogobrojne ugovore i stekne enormno bogatstvo ostaje zagonetno. Istina medjunarodni standard kaže da se ni jedna vjerska zajednica ne mora registrovati i to ne znači da ako se nije registrovala da ne uživa zaštitu i da ne može nesmetano da obavlja svoju djelatnost. Mnogi smatraju da je MCP opozicija u Crnoj Gori, ja smatram da nije opozicija ovoj vlasti nego su oni paralelna vlast u ovoj državi. Oni rade po svojim propisima i njih ne zanima ni jedan zakon Crne Gore. I medjunarodni standardi i Venecijanska komisija upozoravaju da dobrovoljnji karaker registracije ne znači da ta vjerska zajednica može djelovati izvan pravnog sistema države. Vjerska zajednica koja nije registrovana u Crnoj Gori ne može biti iznad ili izvan nacionalnog poretka.

ANALITIKA: Podsjetiću vas, zakon propisuje da se vjerska zajednica ne mora registrovati ako je već registrovana u nekoj drugoj državi...Mitropolija je dio SPC.

BELADA: SPC jeste registrovana u Srbiji, ali ovo su organizacione jedinice SPC u Crnoj Gori. SPC ima 30 i nešto eparhije. Po članu 19 Zakona o slobodi vjeroispovijesti dio vjerske zajednici čiji je vjerski centar u inostranstvu slobodno odlučuje da li će se reigistrivati ili ne u Crnoj Gori odnosno da li će zahtijevati upis u registar. Dajte mi dokaz da je bilo koja od četiri eperhije registrovana u Crnoj Gori da bi mogla obavljati pravne poslove. To što nijesu registrovane njih ne sprečava da obavljaju vjerske poslove, ali je smetnja za obavljanje pravnih poslova . Medjutim, oni su do sada obavljali pravne poslove iako nijesu registrovani i žele da se zadrži status quo što je i očekivano, jer ko bi se lako odrekao imovine koja se procjenjuje na nekoliko milijardi eura.

„Zašto je tolika hajka podignuta ako su oni sigurni da su registrovani i da postoje valjani dokazi da je to njihova imovina. Zašto tolika hajka protiv države, protiv institucija, i protiv svih koji misle drugačije u odnosu na SPC?“

Portal Analitika