Vlast u izbornu godinu ulazi s novim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, ali i podignutom optužbom protiv bivšeg gradonačelnika Podgorice, Slavoljuba Stijepovića, i još šest osoba u slučaju poznatom kao „Koverta“.
OČUVATI MIR I STABILNOST: Najveći izazov vlastima biće da očuvaju mir i stabilnosti nakon što je zakon usvojen glasovima vladajuće koalicije i Socijaldemokratske partije (SDP) u noći teških incidenata, pozivanja na ratne godine, uvreda i prijetnji koje su izrekli poslanici DF-a. Zakon je usvojen u 2.32 ujutru, nakon što je cijeli poslanički klub DF-a bio priveden u policiju.
Sve je tokom čitavog dana tog ukazivalo da će doći do incidenta. Tokom skupštinske rasprave pozivalo se na oružje, prijetilo se, a pristalice DF-a su blokirale neke od glavnih saobraćajnica pokušavajući da izazovu haos kako zakon ne bi bio usvojen.
Vlast je ostala dosljednja i zakon usvojila u cik zore i pored poziva mitropolita crnogorsko-primorskog, Amfilohija, koji je u razgovoru s premijerom Duškom Markovićem tražio da se glasanje odgodi do poslije Božića.
Nakon usvajanja, uslijedili su svakodnevni protesti. U incidentima su povrijeđena četiri policajca – jedan teže, a trojica lakše. Policija je procesuirala 14 osoba, a direktor Uprave policije, Veselin Veljović, upozorio je da prolivena krv policijskih službenika neće ostati nekažnjena.
Policija je saopštila da odgovornost moraju nositi i oni koji pozivaju na nasilje i vandalizam pod plaštom odbrane svetinja. S druge strane, Mitropolija crnogorsko-primorska SPC je odgovorila da im je žao povrijeđenih policajaca, ali da ne preuzimaju odgovornost za incidente.
Zanimljivo je da je mitropolit Amfilohije tog dana zauzeo mirotvorački stav, što dodatno ukazuje da je jedan dio aktivnosti DF-a, posebno nakon susreta s patrijarhom Irinejem, koordiniran s nekih adresa u Beogradu.
U Srbiji je došlo do fizičkog obračuna u tamošnjem parlamentu zbog Zakona – dio radikalne opozicije smatra da Vučićeva vlast blago gleda na „otimanje hramova”, huligani su pokušali da pale crnogorsku zastavu – što niko od srpskih zvaničnika nije osudio – ali je srpski ministar odbrane Aleksandar Vulin tražio da Srbija prekine diplomatske odnose sa Crnom Gorom. Srpski šef diplomatije, Ivica Dačić, ustvrdio je da odnosi dvije države nikada nijesu bili gori.
Pitanje crkve dodatno je polarilozovalo ionako podijeljeno crnogorsko društvo; društvene mreže i komentari na portalima usijani su od govora mržnje.
Dan nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u parlamentu je usvojeno i nekoliko izbornih zakona koje su predložili članovi Odbora za reformu izbornog zakonodavstva iz redova Demokratske partije socijalista (DPS), za koje nije bila potrebna dvotrećinska većina, a izabrana je i nova viceguvernerka. Malo ko je primijetio da se nešto uopšte dešavalo u Skupštini.
Demokrate su prethodno izašle iz Odbora zbog Predloga zakona o slobodi vjeroispovijesti , što je kritikovano i od strane EU, pod čijim su patronatom iz te stranke i pristali da učestvuju u radu, ali nijesu došli u parlament da ga brane. Njihova jedina politička aktivnost svodi se na plaćene tekstove u pojedinim medijima.
Posljednji dani ove godine pokazali su da nema snažnijeg otpora tzv. građanske opozicije, ali ni šire javnosti.
Pokret Odupri se, nastao početkom prošle godine na talasu ogromnog nezadovoljstva građana, prevashodno zbog afere „Koverta“, nije prerastao u ozbiljnju političku alternativu. U jednom trenutku, nakon što je na ulicama bilo hiljade građana, umislili su da su najznačajniji politički faktor u zemlji – posebno nakon što je cijela opozicija došla na njihovo kanabe i potpisala Sporazum o budućnosti. Pokazali da ne znaju da aktikulišu nezadovoljnstvo ljudi i nakon nekoliko mjeseci otišli su u prošlost. Doduše, tome je uveliko kumovala i opozicija.
Izbornu godinu tako opozicija čeka razjedinjenja, s dijelom usvojenih izbornih zakona u režiji DPS-a, Odborom koji više ne postoji i tehničkom vladom koju niko ne pominje. Vlast je pred izazovom da sačuva mir, smiri tenzije i pokuša da zakon – za koji ozbiljnji pravnici kažu da je evropski i liberalan i da nudi nekoliko nivoa pravne zaštite, ali koji nijesu uspjeli da dovoljno dobro predstave javnosti – sprovede u djelo bez prolivene kapi krvi.
Godinu na izmaku obilježila je i prvostepena presuda podgoričkog Višeg suda u slučaju „državni udar“. Svi optuženi proglašeni su krivima i osuđeni na skoro 70 godina zatvora. Ruski državljani, agenti GRU-a Eduard Šišmakov (Širokov) i Vladimir Moisejev (Popov), osuđeni su na 15 i 12 godina, dok su lideri DF-a, Andrija Mandić i Milan Knežević, dobili po pet godina zatvora. Predmet je sada u rukama Apelacionog suda i u 2020. se očekuje njegova odluka.
DPS I DF NA TALASU PRIČE O CRKVAMA I MANASTIRIMA: Očigledno je da će glavni igrači na političkoj sceni biti DPS i DF i crkva, i da će se glasavi skupljati na talasu priče o manastirima, moštima i kletvama. I tako će u drugi plan ostati priča o aferi „Koverta“ iako je uoči same nove godine, skoro godinu dana od kada je objelodanjen snimak na kojem odbjegli biznismen Duško Knežević daje 97.000 eura Stijepoviću, protiv savjetnika predsjednika drževe i još šest osoba podignuta optužnica.
Knežević je nesumnjivo obilježio godinu za nama snimcima kojima potkupljuje visoke funkcionere, ali i istragom Tužilaštva na osnovu koje je ojadio državu i građane za stotine miliona eura.
RAST BDP-A, PLATE STAGNIRAJU, SOCIJALNO RASLOJAVANJE SVE IZRAŽENIJE: Vlada je tokom tri godine svog mandata u ekonomskoj sferi ostvarila makroekonomsku stabilnost praćenu visokim stopama rasta, uglavnom iznad solidnih četiri odsto, ali rast ekonomije nije se odrazio na povećanje plata i penzija.
Tako je u trećem kvartalu ove godine rast BDP-a iznosio respektabilnih 4,7 odsto.
BDP su gurali infrastrukturni projekti koji se od juga do sjevera realizuju u Crnoj Gori, naročito prioritetna dionica auto-puta, na čijoj je izgradnji tokom ove godine utrošeno 200 miliona eura.
No visoke stope rasta BDP-a nije su pratili rast životnog stadarda i plata. Naprotiv.
NAJVEĆI IZAZOV POVEĆANJE PLATA: Najveći izazov sa kojim će se suočiti Vlada u četvrtoj izbornoj godini svog mandata je povećanje zarada i penzija koje stagniraju već desetak godina, a aktuelna izvršna vlast, u tri godine svog mandata, nije uspjela da zaustavi trend posrtanja plata.
Na početku mandata, u novembru 2016. godine prosječna zarada u Crnoj Gori je iznosila 503 eura, dok je u oktobru ove godine iznosila 517 eura. Prosječna penzija u Crnoj Gori je oko 289,26 eura, dok je 2016. godine iznosila oko 275,99 eura.
Tih nevelikih 14 eura razlike je djelimično pojela inflacija, a sve najave o boljem životu i povećanju zarada su pale u vodu, uprkos nekim administrativnim potezima Vlade koji su govorili u prilog rastu.
RAST MINIMALCA NIJE POGURAO PLATE: Naime, Vlada je nakon trogodišnjih fingiranih pregovora sa socijalnim partnerima dogovorila od jula povećanje najmanjeg regionalnog minimalca na 222 eura, ali se to nije odrazilo na rast neto plata koje su porasle u prosjeku tek nekoliko eura.
To znači da su se značajan broj poslodavaca, koji decenijama nazad potkradaju radnike i državu, prilagodili od ranije osiguravajući zaposlene na iznos iznad minimalca.
Očigledno je da je za povećanje prosječne zarade osim povećanja minimalca na 250 eura, potrebne i poreske mjere u vidu uvođenja neoporezivog dijela zarade, koje je Vlada jesenas glatko odbila.
Vlada je od Nove godine povećala medicinarima i prosvjeti plate za devet odsto, ali na duži rok to neće pogurati rast zarada u Crnoj Gori, koje će prema projekcijama Ministarstva finansija, u naredne tri godine realno opasti za pola procenta.
SOCIJALNO RASLOJAVANJE: Ukoliko Vlada ne pripremi program povećanja zarada neminovno će se produbiti socijalno raslojavanje koja su vidljiva golim okom u Crnoj Gori.
Iako nema ozbiljnih istraživanja na ovu temu, jer su rejtinzi partija zanimljiviji za istraživače, u prilog sve izraženijem socijalnom raslojavanju govori distribucija zarada u Crnoj Gori.
Zaradu do 250 eura u Crnoj Gori prima čak 59.753 zaposlena, a od 251 do 400 33.920 radnika. To praktično znači da u Crnoj Gori zaradu ispod 400 eura ima čak polovinu zaposlenih.
Plate od 401 do 500 eura prima 19.254 radnika, a od 501 do 700 prima 27.285 radnika. Platu od 701 do 1.000 eura prima 13.557 radnika, zaradu preko 1.000 prima desetak hiljada građana.
Takođe, u prilog velikom socijalnom raslojavanju u Crnoj Gori govore i rekordni depoziti privrede i stanovništva 3,5 milijardi, ali i broj stanova koji zvrje prazni u Crnoj Gori u broju od čak 60.000.
