Šta kada roditelj ne može da se izbori sa djetetom?
Tragajući za odbjeglom djevojčicom, porodica je tri dana prolazila kroz očaj, strah i nemir. Iako je dvanaestogodišnjakinja srećom pronađena živa i zdrava, ovaj slučaj je uznemirio javnost i naveo na razmišljanje.
Nakon pronalaska, maloljetnica je kazala da samo želi da uživa u životu.
“Ona ne vidi ništa loše u tome da ide i vraća se kada hoće kući , jer misli da to svi rade u današnje vrijeme. Djevojčica je odmalena bila svoja, upadljivo je lijepa što je okolina primjećivala i komentarisala. Rano je željela da se šminka, što majka nije odobravala. Ona se bunila govoreći da to rade njene drugarice i da je ona dijete 21. vijeka. Nije željela da ispunjava obaveze u kući, a u školi je lošije učila. Željela je da izlazi često i stalno je produžavala vrijeme ostajanja vani”, objašnjava nam Marina Medojević iz Banke hrane.
Ta organizacija je na zahtjev majke djevojčice i obavijestila javnost da je nestala i tražila pomoć.
Ovo nije prvi put da djevojčica bježi iz kuće, ali ni da se majka obraća institucijama. Ljetos se nakon bježanja djevojčice i krađe slatkiša u marketu obratila Centru za socijalni rad. No, nije imala pretjeranu pomoć
“Još tada je priznala da ne može sama da se izbori sa njenim ponašanjem, da je probala na sve načine i da moli za stručnu pomoć. Oni su tada dijete uputili u jednu nevladinu organizaciju, psiholozi su radili sa njom. Nažalost, smatram da se nije reagovalo pravovremeno. Takođe, I tada sam se obraćala Centru za socijalni rad, ministarstvu, kao i Ombudsmanu. Samo smo od Ombudsmana dobili odgovor”, istakla je Medojević.
Institucije su tek nakon javnog apela majke počele intenzivnije da pomažu porodici.
“Centar za socijalni rad je preduzeo sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti i u skladu sa svojim nadležnostima nastavlja da radi sa porodicom”, navode iz Centra za socijalni rad Podgorica za naš portal, dodajući da su sve informacije povjerljive.
Potrebna institucionalna pomoć:
Medojević smatra da su neki od uzroka ovakvog ponašanja tinejdžerke napuštanje porodice od strane oca, ali i loša materijalna situacija.
“Nemoguće je da se djeca uključe u vannastavne aktivnosti, Nije problem samo plaćanje članarine, već i prevoz do određenog mjesta, oprema, putovanja. Takođe, otac je napustio bračnu zajednicu prije deset godina i nažalost ne učestvuje ni emotivno ni fizički u odgoju i vaspitanju troje djece. Oni su tokom svih ovih godina podstanari i jako teško žive. Majka je uprkos zdravstvenim problemima morala da radi bilo koji posao kako bi plaćala račune, kupovala hranu, školovala djecu...Činjenica je da su djeca s vremena na vrijeme ostajali sami kući bez nadzora odraslih” objašnjava Medojević.
Psihološkinja Radmila Stupar - Đurišić je kazala da je ovom djetetu potrebna institucionalna pomoć, jer se majka ne može sama izboriti sa problemom.
„Jako često škola, umjesto da pomogne, optuži roditelja da je on kriv i tu se završava čitava priča. Oni pokušavaju savjetima da pomognu, a roditeljima ne treba savjet, nego im treba jasno vođstvo, novi obrasci ponašanja, neko drugi mora da vaspitava to dijete. Postoje slučajevi gdje ljubav nije dovoljna i kakvu god kaznu ili nagradu da primjenite, to nije djelotvorno. Potrebno je stručno lice. Veliki je problem i taj što u Crnoj Gori nema dovoljno dječjih psihijatara“, objašnjava Stupar Đurišić.
Koji je prvi znak da dijete ima problem?
Prvi znak da nije u pitanju običan pubertet, već da dijete ima ozbiljan problem jeste potpuna nezainteresovanost za školu, kaže psihološkinja Stupar Đurišić
„Mora se razlikovati obična dosada od potpune nezainteresovanosti za školu. Ozbiljna nezainteresovanost je prvi signal da nešto nije u redu i da dijete može da pravi probleme, da odbjegne. Kada on prestane da uči, to je prvi signal da on prestaje da se bori za sebe, za svoje znanje i vrijednost, te da znanje stiče na nekom drugom mjestu. Zbog toga, trebamo i da mu pomažemo“, kaže naša sagovornica.
Ovo je samo jedan od mnogih slučajeva u kojima roditelji ne mogu da kontrolišu ponašanje tinejdžera.
„Ovdje je slučaj da je jedna hrabra majka javno progovorila o tome, jako se često dešava da majke od straha i stida neće da kažu ništa, već ćute i čekaju da dijete napuni 16, 17 godina i postane ozbiljan delinkvent. U Crnoj Gori imamo ljude koji su postali roditelji, a nijesu svjesni svoje bolesti ili nezrelosti. Kada takva osoba ima dijete, nije iznenađujuće što ono nije sposobno da se adekvatno socijalizuje. “, navodi naša sagovornica.
Psihološkinja objašnjava da dijete tada mora da se nauči novim obrascima ponašanja.
„Dijete mora prekinuti sve kontakte sa djecom i ljudima koji su učestvovali u socijalizaciji i život početi na nekom novom mjestu, najčešće uz adekvatne medikamente, jer najčešće ovakva djeca nemaju kontrolu impulsa“, zaključuje naša sagovornica za Portal Analitika.
Bjekstvu su najviše skloni maloljetnici, ali u većini slučajeva njih policija pronađe i vrati kući.
foto:ilustracija/arhiva
