SPC popovi su ovih dana spremni: Ovi dani proslavljanja krsnog imena su idealna prilika za sveštenstvo SPC da osrbljeni identitet pravoslavnog stanovništva ojačaju isfantaziranim pričama: o precima, njihovim tradicijama i običajima.
Bataljon srpskih popova u C. Gori je spreman i dani slavâ su ono zbog čega je bataljon i formiran, popovi će da kolaju od kuće do kuće i u hiljadama crnogorskih domova oriće se popovske lažibajke: Izgubili smo carstvo na Kosovu 1389. godine (niko od Zećana/Crnogoraca nije bio na Kosovu 1389); tvoji su sa Kosova došli poslije 1389. (nijedno crnogorsko bratstvo ne vodi porijeklo sa Kosova); "car" Lazar je Grbljanović iz Grblja (isto koliko je i Ivo Andrić iz Andrijevice, a Ivan Stambolić iz Istanbula); Skenderbeg je Srbin (kula koju je Skenderbegov otac otkupio u Hilandaru, nazvana je od strane hilandarskih monaha - Arbanaški pirg).
Zatim, na popisu u CG početkom 20. vijeka 95% stanovnika su se izjasnili kao Srbi (niko se nije izjasnio kao Srbin, jer svojevoljnog izjašnjavanja nije bilo); crnogorska nošnja ima boje kao srpska trobojka (srpsku trobojku nacrtao i Milošu Obrenoviću darivao turski sultan Mahmud II, u decembru 1835. godine, postoje slike iz 18. vijeka na kojima se vidi raspored boja na crnogorskoj nošnji istovjetan kao danas); Karađorđe je iz Vasojevića (dokumenta iz vremena kad je Karađorđe bio živ, pokazuju da je porijeklom Kliment, to je francuskim oficirima saopštio Karađorđev izaslanik Rado Vučinić); Nikolaj Velimirović je iz Zagarača (sami Nikolaj Velimirović je rekao da nije porijeklom Crnogorac) ITD, ITD...
Predstavnici nekanonske crkve koja ima śedište u drugoj državi, što je u pravoslavlju nezakonito, će uz čašicu loze domaćinima, od kojih veliki broj nije pročitao nikada nijednu knjigu, da ispredaju skaske koje imaju samo jedan cilj - mijenjanje identiteta Crnogorcima i naravno, omalovažavanje crnogorske državnosti, njenih simbola, istorije, kulture, crnogorskog jezika...Ono što je zanimljivo i bizarno, mnogi predstavnici vlasti koji se izjašnjavaju kao Crnogorci, sadomazohistički ugošćavaju i finansijski podržavaju popove SPC, takvi ljudi iz vlasti sami sebi kopaju jamu, snažeći organizaciju kojoj je jedini cilj posrbljavanje Crnogoraca, samim tim i rušenje ljudi koji ih ugošćavaju.
No, s druge strane, i to je razumljivo, propaganda je čudo nad čudima, pa tako i Crnogorci iz vlasti koji ugošćavaju SPC popove, stvarno misle da u njihovim ispredanijama postoji neka istina i stvarno misle da jedna nekanonska crkva ima Božju blagodat!
Dr Žarko Leković u Živoj istini: Mislio sam da nikada neću pisati o kafanskoj floskuli "samo Srbi slave slavu", mislio sam da niko iz naučnog svijeta to ne uzima za ozbiljno, mislio sam da svi naučni radnici kod nas čitaju knjige, bar one knjige koje su vezane za teme o kojima pričaju. Naravno, Crnogorci (ma kako se izjašnjavali), većinom mrze čitanje i knjige, i smatraju da je to veliko gubljenje vremena, tako je IN4S, glavni politički portal crnogorskih Srba, blateći me prije godinu dana ("Crnogorski guru publicista Miroslav Ćosović: Nema diplomu i polupismen", 17 XII 2018), za neke knjige kojih ima u svakoj biblioteci, javno pitao - đe ih nalazim?!
U emisiji "Živa istina" na RTCG, urednika i voditelja Darka Šukovića, gostovao je 27. IX 2019. doktor istorijskih nauka Žarko Leković, o njegovom nastupu sam već prije nešto više od mjesec dana pisao u tekstu "Bajka o knezu Lazaru Grbljanoviću", Leković se u emisiji, uprkos tome što je istoričar, neprestano pozivao na predanja iako o temama o kojima je govorio ima dovoljan broj istorijskih izvora i mnogi znameniti naučnici su dali svoje sudove o tim temama na osnovu istorijskih izvora. Još nije bilo prošlo ni 8 minuta od početka emisije, Leković je prozborio rečenicu koja je očigledno imala za cilj da u Crnoj Gori homogenizuje srpsku naciju, naciju koja u našoj državi buja od raspada DPS-a, 1997. godine, kazao je: "Danas je interesantno, da samo Srbi slave slavu".
Ovu floskulu možete često čuti na ulici i u kafanama, od ljudi koji nikada u životu nijednu knjigu nijesu pročitali, ali eto, čujemo je i od doktora istorijskih nauka. Ova tvrdnja dr Lekovića je u potpunosti neistinita.
O slavama je već pisano na Analitici: U maju prošle godine na Analitici je objavljen tekst "Sve slave i običaje naslijedili smo od starośedilaca Balkana" u kom je pokazano da je slavljenje krsnog imena kod nas na zapadnom Balkanu nastalo kao zamjena za slavljenje antičkih bogova, i to su davno, još prije II svjetskog rata ustvrdili mnogi znameniti naučnici - kao što su: otac srpske arheologije Miloje Vasić, pa akademik Vladislav Skarić, profesor Ćiro Truhelka, dr Aleksandar Mitrović i drugi. Slavljenje krsnog imena je još jedan izvanredan dokaz da nijesmo Sloveni, nego da smo starośedioci Ilirika koji su primili slovenski jezik u vrijeme srednjeg vijeka - u vrijeme demografske, vojne, političke i kulturne nadmoći Slovena na ovim prostorima.
U knjizi "Malesija" prije skoro 100 godina, lijepo je opisano: Ceklinjanin Andrija Jovićević bio je pedagog, publicista i pripovjedač, rođen je 1870. a umro je 1939. godine. U Beogradu je 1923. godine objavljena njegova etnološka studija "Malesija" koju je radio prema uputstvima koja mu je dao Jovan Cvijić. Knjigu je napisao na osnovu istraživanja koja je vršio u Malesiji, 1920. i 1922. godine. Izdavačka kuća CID iz Podgorice je knjigu ponovo objavila, 1997. godine.
Jovićević je prije skoro 100 godina o krsnoj slavi u Malesiji, zapisao: "Svi Malisori i sva Sjeverna Arbanija imaju zimski Nikolj-dan, kao opštu narodnu slavu. Nikolj-dan praznuju u Malesiji za sedam dana. . . U potonje se vrijeme postepeno odustaje od ove slave i neka su plemena svela ovo praznovanje na tri dana. . . Svako malisorsko pleme ima posebnu krsnu slavu, pa ipak im tog dana pop ne dolazi u kuću, a na Sv. Nikolu mora doći i "blagosloviti" kuću." (Andrija Jovićević, Malesija, CID, Podgorica, 1997, str 125)
Jovićević je o slavi kod Malisora pisao na stranama 125, 126, 127 i 128.
Katolički Albanci pridaju veći značaj krsnom imenu, mnogo bogatije i pompeznije slave nego što to rade Srbi i Crnogorci, koji su istina nekada, kao i Malisori - slavili krsno ime po nekoliko dana, ali je još knjaz Danilo to sveo na jedan dan.
E sad, o čemu se radi kad dr Leković kaže da "samo Srbi slave slavu"?!! Malisore, tj katoličke Albance smatra Srbima koji govore albanskim jezikom i ne znaju da su Srbi ili - nije čitao Jovićevićevu knjigu "Malesija", pa nije ni znao da Malisori imaju slave? Da li se dr Žarko Leković uopšte pripremio za iskaz koji je dao - "samo Srbi slave slavu"?
Vasilj Siništaj, predstavljen tada kao poslanik Albanske alternatine, je za slušaoce Radio Slobodna Evropa 2008. godine pisao dnevnik. Za četvrtak 14. avgusta 2008. je naveo:
"Za naše bratstvo Siništaj krsna slava - Velika gospa. Pošto je Albanska alternativa organizovala u čast gradonačelnika Ročester Hila jedno izletište - Putem bitke kod Skadarskog jezera - ručak u Moričanu uz prisustvo ambasadora Republike Albanije."
A za petak 15. avgust 2008. ovo: "Svetac Velika gospa. Nastavlja se sa slavljem. Danas je i vašar i biti će organizovana misa. Današnji dan je popunjen." (Pitka voda i krsna slava, Radio Slobodna Evropa, 16. avgust 2008)
Katolički Albanci i danas proslavljaju krsnu slavu.
Proslavljanje krsnog imena kod katolika u primorju: Folklorista i pisac Stjepan Banović je u jednom radu 1912. godine, objavio: "U današnjem Primorju Makarskomu - nekadanjoj Krajini - nema ni jednog sjedioca vjere pravoslavne. Ni u Zagorju, naime u općini Vrgorac - ih nema. Sljedbenika te vjere u onom kraju valjda nikada ni ne bijaše, a za ime srpsko, izim u kakovoj pjesmarici, nije narod nikada ni čuo. Nu, uza sve to, što se u Primorju o pravoslavlju i srpstvu ne može ni govorit, svi primorci slave krsno ime i danas, uprav onako kako se ono slavi u Bosni ili zapadnoj Srbiji. Svetkovanje, puškaranje, uzajamno gošćenje i paljenje svijeće - dakle baš pravo krsno ime." (O porijeklu slave krsnog imena, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XXIV, Sarajevo, 1912, str 268)
Srbin dr Aleksandar Mitrović je u istom broju istog časopisa, objavio rad sa apodiktičnim naslovom "Krsno ime nije ni patarenskog ni srpskog ni pravoslavnog postanka", između ostaloga u radu i ovo: "Uz ovo, što sam gore letimice napomenuo, spominjem nešto i o krsnoj slavi u Konavlima. U Konavlima nema ni jednog pravoslavnoga.
Svi su katolici, a sva konavoska sela, - ima ih mnogo, - slave svoje krsno ime. Karakteristika toga slavlja sastoji se u tome, da mal' da ne sva sela, cijela, slave jednoga sveca, kao svoje krsno ime. Cijelo selo slavi jednoga sveca. Toga dana po svim kućama pale se svijeće. Prijatelji dolaze na krsno ime iz drugih sela, ako i tamo nije krsno ime. Nije običaj da sveštenik ide po kućama i blagosivlja." (Krsno ime nije ni patarenskog ni srpskog ni pravoslavnog postanka, Glasnik zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, XXIV, Sarajevo, 1912, str 394)
Svi katolici koje su naveli Banović i Mitrović u svojim radovima danas se izjašnjavaju kao Hrvati, a Banović kaže da u Makarskom primorju za srpsko narodno ime 1912. ni čuli nijesu, tako da sudeći po logici onih koji kažu da samo Srbi slave slavu, neki među njima koji su slavili slavu - nijesu ni znali da su Srbi.
Srpska etnoistorija je bajka: Srbi su mlad narod koji je star 2 vijeka, to je konglomerat etničkih grupa koji je uzeo ime Srbi po nekim Slovenima iz srednjeg vijeka, 90% predaka današnjih Srba do prije dva vijeka se nijesu u narodnosnom smislu izjašnjavali kao Srbi, nego su se deklarisali kao Bugari ili Makedonci, Crnogorci, Vlasi, Romi...
Srbi su formirani kao vjerska grupa sastavljena od različitih etnija - objedinjena u Srpskoj crkvi, jezik je napravio Vuk Karadžić, a etnobajke koje su predstavljene kao istorija je uglavnom nakitio Vukov najbolji drug Simeon Milutinović Sarajlija.
Krsno ime proslavljaju i Crnogorci i katolički Albanci i Hrvati primorja... Etnoskaska kako samo Srbi slave krsno ime, nije istinita, čitava etnoistorija savremenih Srba je zapravo jedna kolekcija bajki.
