Jusein Bolt, Nejmar, Kristijano Ronaldo, Zlatan Ibrahimović, Majk Tajson samo su neka od poznatih imena iz svijeta sporta koji su ujedno i zaštitna lica onlajn kockarnica. Zahvaljujući svojoj popularnosti i slavi, sportske zvijezde obično prate armije navijača širom planete. To ih čini savršenim metama za ogromne brendove za kockanje koji žele da angažuju poznatog sportistu za promociju svojih usluga ili proizvoda. Neke od najpopularnijih svjetskih onlajn kockarnica nude ugovore o sponzorstvu vrijedne milione dolara slavnim sportistima spremnim da ih reklamiraju.
Sličan trend pojavio se i u Crnoj Gori tokom posljednjeg svjetskog prvenstva u košarci. Više puta tokom prenosa mečeva u reklamama za kladionice mogli smo vidjeti prvog kapitena crnogorske košarkaške reprezentacije, Vladimira Šćepanovića i košarkaša Vladimira Dašića.
Važno je samo dobro zaraditi
Socilog Andrija Đukanović kaže za Portal Analitika da je uticaj kampanja u kojima se pojavljuju sportisti ogroman. ”Ne samo kad reklamiraju kladionice već bilo koji drugi proizvod. Lično mislim da to nije dobro jer se sport pretvara u biznis u kojem su samo pare važne, dok se istovremeno veliki broj ljudi uvlači u svijet kockanja“, kaže Đukanović.
Na pitanje da li ima ironije u tome da istaknuti sportisti koji su svoj uspjeh ostvarili zahvaljujući napornom radu i velikim odricanjima promovišu brzu i laku zaradu odgovara potvrdno, ali napominje – sve se vrti oko novca.
„Za reklame su sportisti dobro plaćeni. Niko ne gleda širu sliku, važno je samo dobro zaraditi. Živimo u kapitalizmu i ne treba se čuditi što smo sve podredili novcu. Takav je sistem. Okreće sve ljude, pa tako i sportiste, da razmišljaju samo o zaradi. Pogledajte samo cifre koje se vrte za transfere u fudbalu ili košarci. Nehumano je do kojih granica je to otišlo. I onda treba da očekujemo da neki sportista ima svijest o štetnosti kockanja, a za reklamu dobije pet ili šest prosječnih plata“, ističe Đukanović.
Dodaje da je skroman životni standard razlog što su kladionice našle plodno tlo u našoj zemlji.
„Ljudi trče za svakom prilikom za zaradu. Igre na sreću im se čine kao način na koji mogu nadomjestiti loša primanja. Putujući i gledajući situaciji u drugim zemljama primjetno je da nigdje nema ovoliko kladionica i da toliko ljudi igra igre na sreću. Vjerovatno zato što ljudi imaju dovoljno za život, a i druge preokupacije pa ih igranje na sreću toliko ne interesuje. Mentalitet je takođe presudan - laka zarada uvijek je kod nas bila san velikog broja ljudi. Nije dobro da ljudi toliko igraju i da se ogroman novac troši na te stvari. Stvara se i zavisnost i život može da pođe u sasvim pogrešnom pravcu zbog nečega što nikako nije održiv način zarade“, naglasio je Đukanović.
Zavisnost od kocke izražen problem među sportistima
On istiće da je zavisnost od kocke postala izražen problem.
Ima dosta ljudi koji ne mogu ni dan bez kocke. Pojedinci, porodice i društvo pogođeni su zavisnošću koja uzima sve više maha. Statistike pokazuju da su u krugu zavisnika svi od najranijeg uzrasta pa do najstarijih“, navodi Đukanović.
U Crnoj Gori se trenutno ovim problemom bavi Savjetovalište Entera-Podgorica koje radi u sklopu NVO ADP-Zid i JU Kakaricka gora.
„U savjetovalištu se sprovodi savjetodavno-psihoterapijski tretman koji traje minimum jednu godinu. Jedan od važnih faktora za uspješnost tretmana jeste motivacija klijenta. Ukoliko osoba koja se nalazi u procesu tretmana ispoštuje pogram do kraja, uspješnost je preko 85 odsto“, kazala nam je koordinatorka savjetovališta, Maja Lješnjak.
Ona navodi da se Savjetovalištu Entera-Podgorica zbog problema sa kockanjem godišnje obrati za pomoć oko 70 osoba, što prema njenim riječima govori da je ovaj problem prisutan u Crnoj Gori. Među njima je i veliki broj aktivnih sportista.
„Savjetovalištu se zbog problema sa kockanjem do sada javio veliki broj osoba koje se aktivno bave sportom, a među njima je bilo i profesionalnih sportista kojima su zbog ovog problema narušene sportske karijere“, ističe Lješnjak.
Takođe, naglasila je da su kao grupa koja je u riziku od nastanka problema sa kockanjem prepoznati i mladi ljudi koji se aktivno bave sportom, jer je, kako kaže, sportsko klađenje postalo sastavni dio interesovanja za sport i upravo kroz sportsko klađenje mladi nerijetko ulaze u svijet kockanja.
Zanimljivo, kod nas brojni marketinški stručnjaci koje je Portal Analitika kontaktirao, nijesu željeli da pričaju na ovu temu?!
Kako promovisati igre na sreću?
Način promocije igara na sreću koje nerijetko mogu odvesti u zavisnost od kocke osjetljiva je tema kojom su se bavili mnogi marketing stručnjaci.
Međunarodno udruženje propagandista (International Advertising Association), jedna od najuticajnih asocijacija marketing stručnjaka i komunikologa u svijetu, u svom Kodeksu marketinških komunikacija ima posebno poglavlje posvećeno promociji igara na sreću.
U njemu se navedena Načela marketinških komunikacija i oglašavanja igara na sreću:
- Marketinške komunikacije i oglašavanje igara na sreću treba odgovorno da prikazuju učestvovanje u igrama na sreću.
- Marketinške komunikacije i oglašavanje ne treba da ohrabruju prekomjerno učestvovanje u igrama na sreću, niti bi prekomjerno učestvovanje u igrama na sreću smjelo biti prikazano kao pozitivan primjer ili biti predstavljeno kao uobičajen dio svakodnevnih aktivnosti.
- Marketinške komunikacije i oglašavanje ne bi trebalo da podržavaju težnju za sticanjem novca naglašavajući mogućnost dobijanja velike sume novca kao riješenje za finansijske ili socijalne probleme.
- Marketinške komunikacije i oglašavanje igara na sreću ne bi trebalo da nagovještavaju da će dobitnici nagrada biti u obavezi da sarađuju u reklamnim kampanjama, radio ili tv programima.
- Sa druge strane, dobitnici nagrada mogu dati dozvolu za to, što će se konstatovati sporazumom sa priređivačem igre na sreću. Dozvola se može povući do momenta predviđenog tim sporazumom.
- Ne treba reklamirati igre na sreću u štampanim medijima i programima u elektronskim medijima koji su namijenjeni maloljetnim licima
- Ne treba reklamirati klasične i posebne igre na sreću bez obavještenja o zabrani učestvovanja maloljetnih lica.
- Nije preporučljivo maloljetnike ili lica koja izgledaju kao maloljetnici, i to prije svega djecu, prikazivati u marketinškim komunikacijama i oglasnim porukama vezanim za klasične i posebne igre na sreću.
- Reklamne poruke vezane za igre na sreću na bilbordima, posterima, autobuskim stajalištima i slično, ne bi trebalo postavljati u okruženju obrazovnih ustanova koje pohađaju prije svega maloljetna lica.
- Preporučuje se da svaka marketinška komunikacija, odnosno oglasna poruka vezana za igre na sreću sadrži kontakt nadležne institucije (prema propisima, odnosno preporukama Ministarstva zdravlja ili Uprave za igre na sreću) koja pruža usluge savjetovanja ili liječenja zavisnosti od kockanja.
