ANALITIKA: Posljednjih dana u fokusu javnosti je izjava predstavnice Ministarstva zdravlja Vesne Miranović da treba na neki način usloviti buduće studente medicine da ostanu i rade u Crnoj Gori ako žele da besplatno studiraju. Naknadno je pojašnjena ta izjava- da nije stav Ministarstva a sama Miranovićka je precizirala da je jedna od ideja da se studenti obavežu da će ostati šest godina. Ova izjava je otvorila aktuelno pitanje – odliva ljekara i medicinskog kadra, što nije specifičnost samo Crne Gore. Dakle, za početak, imajući u vidi da su iskustva sa odlaskom medicinskih radnika imale i druge zemlje, kako je najbolje riješiti taj problem, po Vašem mišljenju?
DR PAVLIČIĆ: Ne znam zašto je dr Miranović tako nešto izjavila kad je odmah ministar naknadno ,,popravio" da to nije politika Ministarstva zdravlja. Onda to treba shvatiti kao soliranje dr Miranović, što nije dozvoljeno koliko se ja u to razumijem.
Inače, takav predlog nije za komentar jer je u suprotnosti sa Ustavom Crne Gore i mnogim evropskim dokumentima koja je Crna Gora usvojila. Što se tiče odlazaka školovanih ljudi pa i ljekara to je aktuelna tendencija i opasnost za mnoge države da ostanu bez kvalitetnog kadra, bez kojih će biti teško. Nije ova pojava karakteristika samo Crne Gore.
Svijet je odavno postao izmedju ostalog i tržište radne snage, pogotovo školovane, tako da Crna Gora mora mijenjati dosadašnju politiku, politikom zadržavanja najboljih kadrova da rade za svoju zemlju, što podrazumijeva više poštovanja za školovane ljude u smislu bolje valorizacije njihovog rada i stvaranja uslova za razvitak moderne ekonomije, koja će generisati više atraktivni radnih mjesta za najbolje.
Moramo početi konačno i u Crnoj Gori da plaćamo znanje i rad. U privatnom sektoru to odavno rade. Bio sam medicinski direktor Kliničkog centra i znao sam do u detalje ko su ključni igrači u toj ustanovi. Ako direktori to ne znaju, ko će znati?! Ova činjenica jepretpostavka dobrog rukovodjenja. Predlagao sam tada, a to je bilo prije skoro 20 godina, da platni obračuni budu tajna i da se počne voditi neka politika u tom dijelu.
Počelo se sa nekim aktivnostima u smislu nekih stimulacija ali nije bilo volje da se time pozabavimo ozbiljnije;nije bilo vrijeme!!! Danas imamo situaciju da vrhunski subspecijalisti imaju startnu platu negdje oko 700 eura, što je veoma malo ako se uzmeu obzir kolika je težina posla i odgovornost.
Moj je predlog da za najbolje, onima sa najboljim indikatorima znanja i rada, imamo jednu vrstu ugovornih plata što nije ništa novo u Crnoj Gori, kako sam već napomenuo. Naravno plate bi se morale povećati i za ostale ljekare i zdravstveno osoblje. Odgovornost je direktorazdravstvenih ustanova u dogovoru sa MZ da sprovedu takvu politiku. To ne bi budžet puno stajalo a efekti po javni zdravstveni sektor bi bili jako dobri.
Veliki broj ljekara bi se takmičio da udje u taj krug najboljih. Jakobitno je da se to ne banalizuje i da izgubi smisao, nego treba insistirati na kriterijumima. Pa i fudbalskom timu Real Madrid nijesu svi plaćeni isto. Podjimo od toga. Treba da se kao društvo oslobodimo nekih stega i da slobodno mislimo i isto tako djelujemo. Bojim se da još nijesmo spremni za to jer oni koji odlučuju, možda neće imati hrabrosti da udju u tako nešto. Kad bi o tome poveli ozbiljnu raspravu i to bi bio pomak.
ANALITIKA: Kako Vi komentarištete izjave o zadržavanju budućih ljekara šest godina, nakon završetka studija? Ovo vas pitam posebno jer i sada većina ostaju da završe pripravnički a mnogi i specijalizacije, tako da nije najasnije što bi se, recimo, dobilo tom odredbom, sve i da se usvoji?
DR PAVLIČIĆ: Takvi predlozi dolaze onda kad ne znate kako dalje. To vam je kao kadu šahu udjete u cajtnot i pokušavate da dobijete već izgubljenu partiju. To se nekad desi ali rijetko.
U sistemu zdravstva se izbjegavaju reformski potezi i vodi se pragmatična politika, računajući da ljekari ne mogu biti problem. U zdravstvenom sektoru takodje, svi žive mnogo bolje od doktora i medicinskih sestara. Ovdje mislim u prvom redu na birokratiju, dobavljače, farmaceutski sektor itd. Ne vjerujem da će predložena rješenja od strane dr Miranović zaživjeti.
ANALITIKA: Sa druge strane, istina je, da Crna Gora ulaže u svoj kadar, školuje ih na besplatnom fakultetu, koji je skup, a onda kao završene specijaliste ih pusti da odu. Osim povećanja zarada, da li mislite da treba ipak na nekin način promijeniti upisnu politiku? Da li možda treba uvesti mogućnost da se studije plaćaju, a da se stipendiraju i obavežu da će makar neko vrijeme ostati u Crnoj Gori, najbolji?
DR PAVLIČIĆ: Treba vidjeti koja su evropska iskustva i o njima prodiskutovati. Znam jedno, ako je neko vrhunski doktor ili stručnjak moraćemo dosta toga da uradimo da ga zadržimo, jer u ovako globalizovanom svijetu svi žele da ih imaju.
Naravno, ako želimo da imamo prosperitetnu zemlju sa brzim naučnim i ekonomskim razvojem. Ako su problem zakoni onda ih treba popraviti da bi buduća politika bila uskladjena sa zakonima.
Decentralizacija sistema u smislu veće uloge lokalnih zajednica kao i veća prava i odgovornost direktora zdravstvenih ustanova za kadrovski izbor i monitoring pa i finansijski aspekt koji ih prati, su teme koje treba ozbiljno analizirati koristeći najboljaiskustva drugih. Modreno zdravstveno osiguranje, svakako.
ANALITIKA: Znaju li u Ministarstvu, po vašem misljenju, koliko Crna Gora gubi kada je napusti vrhunski kardiohirurg? Je li država svjesna što je tome izgubila, posebno imajući u vidu da smo mala zemlja, sa ograničenim resursima, posebno ljuskim?
DR PAVLIČIĆ: Pretpostavljam da znaju, bilo bi neoprostivo da ne znaju. Više sam puta u svojim javnim obraćanjima govorio da moramo nešto preduzeti pa i okviru moje partije (URA) gdje smo javnosti predstavili jedan analitičan dokument ,,ZDRVSTVO ZA SVE" gdje smo rekli šta mislimo i dali veliki broj predloga, ali bez refleksija od strane nadležnih. Uvijek ću biti spreman kao i predstavnici URA-e da damo doprinos.
Kritike ne treba shvatiti emotivno i odgovarati u ličnoj ravni. Važno je da kao zajednica nadjemo najbolja rješenja za gradjane, ljekare i zdravstvene radnike. Ako budemo poštovali najbolja iskustva evropskih zemalja i budemo strpljivo i dugo radili na implementaciji donesenih i dokumenata koja treba donijeti ili popraviti, za par godina ćemo osjetiti benefite takve politike.
