To se može pročitati na strani 18 Izvještaja o radu Državne komisije za nadzor nad postupkom revizije muzejskog materijala i muzejske dokumentacije javne ustanove Narodni muzej Crne Gore objavljenog u junu ove godine.
Nakon objavljivanja izvještaja bilo je u javnosti puno informacija o načinu rada, o pronalaženju materijala metodom „slučajnog uzorkovanja“, usaglašavanja što je trebalo a što nije moralo ući u izvještaj. Pokrenulo se bilo i pitanje koliko je verzija izvještaja izašlo u javnost a podatak da nedostaje kapitalno crnogorsko dobro nije zavrijedilo toliko pažnje.
ĆUTANJE INSTITUCIJA
Zašto nije bilo primarno da se objavi na konferenciji za štampu predsjednika i članova komisije nestanak ovog za Crnu Goru kapitalnog kulturnog dobra možda treba tražiti u tim važnijim informacijama koje su se pojavile.
U Izvještaju se može pročitati da Biblioteka Bibliotečko-arhivskog odjeljenja od knjiga sa signaturom B-III (od B-IIl-1160 do B-IlI-5516) - sadrži 4652 naslova, odnosno 5654 bibliotečke jedinice. Sedamdesetšest jedinica nije na mjestu (56 jedinica je izdato korisnicima, 6 jedinica je izloženo a 14 jedinica nedostaje). Za konzervaciju i restauraciju je određeno 55 jedinica. Prilikom sravnjivanja bibliotečke građe sa inventarskom knjigom, tehnički je obrađeno 5654 jedinice.
Jedinice koje nedostaju:1. B-lll-1292 inventarski broj 18437; Batovski, Henrik: Jedan nepoznati izvor Mickjevičevih predavanja o jugoslaviji. - Beograd, 1934; Isti naslov, godina izdanja i mjesto izdanja nalazi se na signature 11 1404, sa inv. Brojem 18437.
2. B-Ill-1371 inventarski broj 15886, Etnološka građa i rasprave. Knj. XVI.-Beograd, 1910
3. B-Ill- 1538 inventarski broj 17868, Balok, Alan: Hitler.- Beograd, 1954
4. B-Ill-2062 inventarrski broj 19189, Petrović Njegoš, Petar II: Gorski vijenac.- Beč, 1847
5. B-lll-2087/III inventarski broj 18903, Faure, Elie: Povijest umjetnosti. Knj.: Moderna umjetnost.- Zagreb, 1956
6. B-Ill-2265 inventarski broj 20045, Dvorniković, Vladimir: Karakterologija Jugoslovena.- 1939
7. B-Ill-2378/V inventarski broj 20772, Ostrovski, Georgije: O verovanjima i shvatanjima Vrantinaca.- Beograd, 1970
8. B-Ill-2420 inventarni broj 30756, Karadzić-Stefanović, Vuk: Crna Gora i Boka Kotorska.- Beograd, 1972
9. B-Ill-2721 inventarski broj 21271, Zmajić, Bartol: Heraldika, sfragistika, genealogija.-Zagreb, 1971
10. B-III-3992/2 inventarski broj 27318, Sazdanje Cetinja / priredio Radoslav Rotković.-Titograd, 1984
11. B-IIl-4348/2 inventarski broj 30936, Pavicević, Branko: Knjaz Danilo.-Beograd, 1990
12. B-Ill-4351/2_ inventarski broj 27677, Vukmanović, Savo: Petar II Petrović Njegoš.- Cetinje, 1972
13. B-IIl-4652 inventarski broj 27972, Rotković, Radoslav : Kratka ilustrovana istorija crnogorskog naroda.-Cetinje, 1996
14. B-IIl-5100/2 inventarski broj 30219, Pejovic, Srdan: Zaboravljeno Cetinje: katalog.- Cetinje, 2003
Tako da je po svoj prilici Crna Gora ostala bez jednog od rijetkih sačuvanih originalnih izdanja Gorskog vijenca iz 1847. godine.
BROJ PRIMJERAKA
Koliko ima sačuvanih primjeraka prvog izdanja Gorskog vijenca po riječima stručnjaka teško se izjasniti jer se dosta primjeraka nalazi u privatnim kolekcijama. Na izložbi u Beogradu 2013. prvih i rijetkih izdanja knjiga Petra II Petrovića Njegoša u postavci "Vladika i pjesnik, vladar i mislilac" bila su izložena, osim originalnog prvog izdanja "Gorskog vijenca" iz 1847. godine, i prva izdanja djela "Luča mikrokozma" iz 1845, "Lažni car Šćepan Mali" iz 1851. i "Svobodijada" iz 1854. godine.
Iz Nenadovićevog zapisa u "Svobodijadi" saznajemo da je prvi tiraž "Gorskog vijenca" bio 600 primjeraka.
Tada je predsjednik Srpskog bibliofilskog društva Srđan Stojančev iznio podatak da je do tada "popisao" petnaestak primjeraka.
Da nijesu samo knjige upisane u manjak, već da fale i dokumenta vezana za članove dinastije Petrović, takođe možemo pročitati u izvještaju.
U izjašnjenju Revizione komisije arhivskoga fonda ABO NMCG (izveštaj br. 01/862/6 od 12.02.2019, stanje na dan 31.01.2019.) se kaže da je zbirno, do sada popisano 168 fascikli iz sređenoga dijela kompletnoga fonda, sa 30 088 dokumenata, odnosno 58 620.65 listova.
Tu možemo pročitati da su dokumenti iz vremena Petrovića “izloženi, ali bez oznake đe se nalaze”, što god to značilo ili “nije u kutiji, kao ni zabilješka đe se nalazi” što je već svima jasno :
VII Mitropolit Petar I Petrović Njegoš
2. Dokumenti 1 i 2 iz 1832.; 48 iz 1836.; 41 i 45 iz 1837.; 23 iz 1839.; 15 iz 1844.; 9 iz 1851. su izloženi, ali bez oznake đe se nalaze.
VIII Knjaz Danilo I Petrovic Njegoš
2. Dokument br. 44 iz 1852. nije u kutiji, kao ni zabilješka đe se nalazi.
3. Dokument br. 172 iz 1852. godine je izložen, ali bez zabilješke đe se nalazi.
IX Knjaz/kralj Nikola I Petrović Njegoš (1860-1915.)
2. Dokumenti br.: 59 i 60 iz 1860. god; su izloženi, ali ne postoji zabilješka đe se nalaze.
3. Dokumenata br.: 658 iz 1863. god; 99 iz 1904. god; nema u kutiji, kao ni zabilješke đe se nalaze.
MANJAK ISTORIJSKE GRAĐE
U Arhivsko-bibliotečkom odjeljenju Narodnog muzeja čuvaju se i izvori koji govore o ranije utvrđenim manjkovima originalne istorijske građe, koja se nalazila u drugim muzejskim jedinicama.
Dosije bivšeg direktora Stanislava Raka Vujoševića iz 1967. godine, naslovljen „Muzejski materjal koji je otuđen“, sadrži popis inventarnih brojeva za preko 3700 originalnih dokumenata muzeja NOB, koji su nezakonito otuđeni u tri navrata. Akt njegovog kolege Aleksandra Prijića takođe svjedoči o odnošenju „3 registra“ sa još 1.400 originalnih dokumenata.
Ovim povodom Državna komisija je dobila izjašjenje i potvrdu predsjednika revizione komisije Istorijskog muzeja, međutim, sliku o ukupnom manjku originala daje i Izjašnjenje odgovornih iz Arhivsko-bibliotečkog odjeljenja, koji su potvrdili da nedostaje cjelokupna registraturna građa za 1986, zajedno sa djelovodnim protokolima, odnosno, kako se u Izvještaju DK navodi, „po fascikli 500-800 dokumenata, u zavisnosti koliko je bilo fascikli (1, 2 ili vise)“.
NJEGOŠEV SATU izvještaju se takođe može pročitati i Obrazloženje Tanje Jović i Isidore Kovačević u vezi Njegoševog sata koje je dostavljeno DK 03.06.2019. godine, u kome navode da su nakon fotografije sata iz knjige Njegoš u slici i riječi, koju je napisao Jevto Milović, preispitale dokumentaciju koja im je bila na raspolaganju i zaključile da “Njegošev sat optočen brilijantima” nije zaveden u inventarske knjige nekadašnjeg Državnog muzeja, kao ni u knjige inventara Njegoševog muzeja.
Pregledom Manastirske riznice utvrdile su da se navedeni sat nalazi izložen u riznici, decenijama unazad. Takođe, navode da se jedini pomen navedenog sata nalazi u dopisu Stanislava Vujoševića Josipu Jaukoviću, guverneru Narodne banke Crne Gore, br.01-1639/1 od 10. XI 1975. godine.
Tako da status Njegoševog sata iz spiska trezorskih vrijednosti je da uopšte nije prepoznat kao kulturno dobro. Nije valorizovan 1962. ni kasnije, pa tako nije mogao biti ni revalorizovan.
Po prvi put je upisan u neku evidenciju 1975. godine, u spiskove za inventar muzejskog trezora, za koji je urađen čitav elaborat. Do danas nije zaveden u inventarske knjige nekadašnjeg Državnog muzeja.
A, kao prilog o saznanjima za njegovo prepoznavanje, dajemo još jednu ilustraciju. Ovoga puta iz II Toma Istorije crnogorske književnosti gdje autor Radoslav Rotković, donosi pregled književnih i kulturnih tokova od početaka pismenosti do sredine XIX vijeka u Crnoj Gori. Rotković kao što možete vidjeti na strani 485 pišući o Njegoševom književnom djelu tekst ilustruje fotografijom Njegoševe mastionice i satom sa legendom „Sve nek krače svojijem vremenom“.
I zbilja, „Sve nek krače svojijem vremenom“.
Ivan KERN
