„Vjerovali ili ne, skoro 100 miliona eura je, kršeći zakon, naravno uz punu podršku tadašnjeg menadžmenta crnogorskog regulatora, opljačkano za usluge koje nikad nijesu pružene crnogorskim potrošačima. Pitam vas, a i PR službe mobilnih operatora, da li bi suprotno zakonu smjeli u svojim državama vršiti fakturisanje usluga“, navodi Boljević.
On je precizirao da su telekomunikacione kompanije od ulaska na crnogorsko tržište 1996. godine, kroz ugovore sa matičnim firmama „iznijele neoprezovanih novčanih sredstava koje prelaze milijardu eura“.
„Mnoga rješenja koja su korišćena u Crnoj Gori, u svojoj matičnoj zemlji isti ti operatori, odnosno njihov menadžment, nije smio ni pomisliti da uradi. No, za to smo sami krivi. Hoćemo li se probuditi ili ćemo i dalje trpjeti da nam to čine nije pitanje za njih, već za ljude koji vode ovu zemlju i kunu se da nam žele dobro, a da li nam i čine dobro, nek čitalac sam prosudi“, podvukao je Boljević.
On aktuelnu situaciju na tržištu telekomunikacija u Crnoj Gori opisuje kao „školski primjer oligopola sa svim negativnim reperkusijama koji ga prate“.
Tvrdi da su svi parametri cijena usluga kod tri postojeća operatera u proteklom periodu povećani više od 100 odsto, te da sličnog primjera rasta cijena u segmentu elektronskih komunikacija i informacionih usluga nema zabilježenog u međunarodnoj ekonomiji.
ANALITIKA: Kako komentarišete aktuelnu situaciju na tržištu telekomunikacija u Crnoj Gori?
BOLJEVIĆ: Kao školski primjer oligopola sa svim negativnim reperkusijama koji ga prate. Skok cijena, izostanak novih usluga, nezainteresovanost za korisnika, izvlačenje nesrazmjerne dobiti u odnosu na uloženo, smanjenje zaposlenosti...
ANALITIKA: Koliko su telekomunikacione kompanije iznijele novca od ulaska na tržište Crne Gore kroz ugovore sa matičnim firmama?
BOLJEVIĆ: Gruba procjena je da od 1996. godine, kad se na crnogorskom tržištu elektronskih komunikacija pojavio prvi strani operator, norveški Telenor, po osnovu povlašćene trgovine sa matičnim kućama, crnogorske kćerke-firme su iz Crne Gore iznijele neoprezovanih novčanih sredstava koje prelaze milijardu eura.
I jedan pikantni detalj: klasičnom krađom, od crnogorskih potrošača je, u periodu od 2008. do 2013. godine, pokradeno, ukradeno, oteto, nezakonito uzeto, blizu 100 miliona eura. Vjerovali ili ne, 100 miliona eura je, kršeći zakon, naravno uz punu podršku tadašnjeg menadžmenta crnogorskog regulatora, opljačkano, oteto, pokradeno, ili nazovite ga kako god, skoro 100 miliona eura za usluge koje nikad nijesu pružene crnogorskim potrošačima.
Pitam vas, a i PR službe mobilnih operatora, da li bi suprotno zakonu smjeli u svojim državama vršiti fakturisanje usluga?
Strani operator nije u Crnu Goru došao jer nam je želio pomoći i unaprijediti našu ekonomiju, već isključivo i jedino iz sopstvenog interesa, zvanog profit. Kao što smo svjedoci, nije se libio koristiti i vrlo problematična i neetična rješenja, samo da bi koji euro više izvukao iz Crne Gore.
Maksimalno su znali koristiti ili podsticati krajnje problematična poslovna rješenja, kao i maksimizirati uticaj kroz politički pritisak na crnogorsku elitu, sve u cilju izvlačenja i poslednjih mrvica kapitala u svoju matičnu zemlju.
Mnoga rješenja koja su korišćena u Crnoj Gori, u svojoj matičnoj zemlji isti ti operatori, odnosno njihov menadžment, nije smio ni pomisliti da uradi. No, za to smo sami krivi. Hoćemo li se probuditi ili ćemo i dalje trpjeti da nam to čine nije pitanje za njih, već za ljude koji vode ovu zemlju i kunu se da nam dobro žele, a da li nam i čine dobro, nek čitalac sam prosudi.
ANALITIKA: Zbog čega nije zaživjela Vaša ideja o osnivanju državnog četvrtog operatera? Govorili ste o stavljanju u funkciju ljudskih i tehničkih kapaciteta države i potrebi da se sa tržišta elektronskih komunikacija nešto sačuva i ostavi u Crnoj Gori.
BOLJEVIĆ: Morate pitati Vladu đe i zašto se stalo sa daljom razradom ideje stavljanja u funkciju ogromnih tehničkih i ljudskih kapaciteta koje ima Crna Gora na tržištu elektronskih komunikacija i informacionih usluga.
Za Vašu informaciju, nijedna zemlja članica Evropske unije, osim Hrvatske, a i ona drži više od 50 odsto svog telekoma, nije kao mi, ni u primisli, dozvolila da vlada nema svog privrednog subjekta na tržištu elektronskih komunikacija i informacionih usluga i da sav prihod sa tih tržišta ide van, direktno puneći budžete drugih država.
Koliko je samo stotina miliona eura norveški budžet inkasirao sa crnogorskog tržišta, koliko njemački, a koliko srpski. Svi osim crnogorskog, koji je samo gubio i novac i radna mjesta, dok su Srbi, Njemci i Norvežani dobijali i novac i radna mjesta. Kome i zašto je to trebalo?
Je li moguće da nijedna dosadašnja crnogorska vlada, pa ni današnja, ne vidi što se čini i što se može učinjeti i koliko se može prihodovati u državni budžet s ovog tržišta!?
ANALITIKA: Da li cijenite da bi bilo racionalno povratiti državno vlasništvo u CG Telekomu, kao što je npr. bio slučaj sa EPCG? Država Srbija je od Grka otkupila akcije Telekoma Srbije, tako da je kompanija sad u vlasništvu države.
BOLJEVIĆ: Ne, ni u kom slučaju se ne smije ni cent dati za opremu i infrastrukturu Crnogorskog Telekoma, kao ni za opremu bilo kog drugog operatora prisutnog na crnogorskom tržištu.
Razvojna šansa i prava mjera je ideja stavljanja u funkciju kapaciteta koji su prepoznati i jasno definisani kao vlasništvo Vlade Crne Gore. Nabavkom nedostajuće opreme sa kineskog tržišta po izuzetno povoljnim uslovima, u roku od jedne godine, moguće je imati respektabilnog operatora, dovoljno moćnog da na tržištu elektronskih komunikacija može da ukine oligopol i sačuva finansijska sredstva i razvojnu šansu ekonomije XXI vijeka, odnosno šansu razvoja informacionih tehnologija kao okosnice ekonomije XXI vijeka.
ANALITIKA: Da li bi primarna ciljna grupa četvrtog operatera bio javni sektor, odnosno zaposleni u državnoj i lokalnoj administraciji?
BOLJEVIĆ: Ciljna grupa su svi, kako pravna tako i fizička lica na teritoriji Crne Gore. Ne vidim zašto bi se ograničili na samo jedan segment tržišta.
Druga je priča što bi bila uloga ovog operatora. Države kojim je stalo do razvoja svog tržišta i dobrobiti svoje populacije, mnoga ekonomska rješenja kreiraju na način koji obezbjeđuje razvojne benefite, ne obraćajući pažnju na prozivke i zahtjeve zasnovane na ugroženosti uskog ličnog interesa i proglašavanjem takvog ponašanja biznis barijerom od strane kako svojih, tako i stranih investitora.
Nije dozvoljeno i ne može se rješenje koje pospješuje razvoj biznisa proglasiti barijerom samo zbog toga što neki postojeći biznismen tim rješenjem gubi monopol, ili mora korijenito izmijeniti neetičko i grabežljivo ponašanje na tržištu.
ANALITIKA: Kako su se u proteklom periodu kretale cijene usluga kod tri postojeća operatera?
BOLJEVIĆ: Naopako! Umjesto da padaju svi parametri cijena, od nominalnih do realnih, povećani su preko 100 odsto. Sličnog primjera rasta cijena u segmentu elektronskih komunikacija i informacionih usluga nema zabilježenog u međunarodnoj ekonomiji. Naravno, naš regulator ćuti i gleda svoga posla, iako u zakonu ima veoma dobro razrađene mehanizme djelovanja i prepoznavanja oligopolske pozicije operatora.
Ovo nazadovanje je počelo tiho, 2013. godine, prevarnom radnjom prilikom usvajanja aktuelnog Zakona o elektronskim komunikacijama. Iako je u finalnom prijedlogu sa javne rasprave zadržano rješenje da se smije naplatiti samo usluga u obimu u kojem je pružena, Vlada je u finalnom prijedlogu koji je proslijeđen Skupštini na usvajanje i koji je usvojen, ovaj član ukinula i dozvolila da vam operator može naplatiti onoliko koliko on poželi u datom trenutku, bez obzira koliko ste vi potrošili.
Ovim rješenjem, Vlada je u zakonske okvire uvela dotadašnju pljačku crnogorskih građana, pri tome zanemarujući mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju u Zakonu o obligacionim odnosima, da sredstva nezakonito naplaćena po zakonu iz 2008 godine, od blizu 100 miliona eura, vrati u svoj budžet, recimo za kapitalne investicije. Kad je to prošlo, sljedeći potez je bio povećanje minimalne dopune prepaid računa sa jednog eura na dva, da bi prošle godine zaokružili povećanje svih vrsta usluga u mobilnoj telefoniji preko 100 odsto.
Nešto slično nije zabilježeno ni u nekim daleko nerazvijenijim ili neuređenijim tržištima, te se prosto nameće pitanje – čemu služi i što radi crnogorski regulator kad sve ovo može da prođe?
ANALITIKA: Prema Vašoj ocjeni, kakav je kvalitet interneta u Crnoj Gori i koliko ga skupo plaćamo?
BOLJEVIĆ: Kvalitet interneta sa pristupom na fiksnoj lokaciji je zadovoljavajući, s tim što bi valjalo poraditi na podizanju dostupnih brzina pristupa. Pojava Telemacha je pozitivan iskorak i već imamo vidljive efekte pada cijene interneta za pristup na fiksnoj lokaciji, uz značajno povećanje dostupnih brzina pristupa. Koliko znam, Telemach je Podgoricu opredijelio za razvoj mreže brzine 1GBps, što je za svaku pohvalu.
Pojava novog operatora, koji ima i mora da se nameće automatski, „drma“ tržište i tjera na akciju, što neminovno dovodi do buđenja iz oligopola i doprinosi podizanju kvaliteta i padu cijena mobilnog interneta i ostalih mobilnih usluga.
Da li će sadašnja Vlada prepoznati ovu mogućnost ili ćemo još jednom izgubiti, ostaje da se vidi.
