Prije skoro godinu dana u Ministarstvu kulture održana je konferencija za medije povodom slučaja nestalih predmeta iz Narodnog muzeja Crne Gore. Tada je na konferenciji istaknuto i kako je NMCG praktično 50 godina funkcionisao bez službe za dokumentaciju.
Kako je tada saopšteno, ozbiljna revizija prije svega zahtijeva potpuni popis imovine NMCG „od podruma do tavana u svim objektima“.
Podsjetimo, Državna komisija za nadzor nad postupkom revizije muzejskog materijala i muzejske dokumentacije NMCG, koju je formirao ministar kulture Aleksandar Bogdanović, utvrđuje stanje u vezi sa slučajem nestanka predmeta iz Narodnog muzeja Crne Gore tokom proteklih decenija.
Godina prošla izvještaji nekompletni: Nakon skoro godinu rada Državne komisije za nadzor nad postupkom revizije muzejskog materijala i muzejske dokumentacije NMCG završena su i na uvid Ministarstvu kulture predata dva izvještaja.Oni su i dalje nekompletni iako je rok kada su trebali biti prezentovani istekao prije par mjeseci.
Revizija u Narodnom muzeju uslijedila je nakon što je muzejski tehničar Aleksandar Berkuljan javno saopštio informacije i detalje o nestalim predmetima u muzejskim jedinicama.
Da problem postoji i da Narodni muzej ne radi revizije po važećem Pravilniku o načinu, postupku i rokovima revizije muzejskog materijala, jer u zapisnik/izvještaj reviziona komisija unosi samo trenutno zatečene muzejske eksponate koji se nalaze u izložbenom prostoru ili depou, ali ne i nestale, otpisane i oštećene muzealije i arhivalije bio je zaključak i nadzora koji je početkom 2018. godine u Narodnom muzeju obavila i Uprava za inspekcijske poslove.
Tako je prije skoro godinu dana u Ministarstvu kulture na konferenciji povodom slučaja nestalih predmeta iz Narodnog muzeja Crne Gore zaključeno da je poseban problem svakako odnos stručnjaka kustosa prema zbirkama u muzejima, odnosno prema pravovremenom ažuriranju podataka i stručno-naučnoj obradi muzejskog materijala.
Koje je sve probleme to napravilo danas mogli smo svjedočiti iz dokumenata o manjku oružja u NMCG koje nam je ljubazno ustupio na uvid Aleksandar Berkuljan.
Podsjetimo, Osnovno javno tužilaštvo na Cetinju formiralo je predmet po krivičnoj prijavi muzejskog tehničara Aleksandra Berkuljana, u kojoj se navodi da je iz Narodnog muzeja Crne Gore nestalo više od 2.900 predmeta.
Nestalo lično naoružanje, vojna vozila i 12 topova: U prijavi od januara ove godine Berkuljan iznosi i podatke između ostalog i o nestanku većeg broja ličnog naoružanja iz II svjetskog rata, 12 topova, kao i vojnih transportnih sredstava.
Postavlja se pitanje da li je cifra od 12 topova, koji svojim gabaritima nisu dozvoljavali da “nestanu” neprimijećeno iz NMCG i njegove dokumentacije bila dovoljan povod za mijenjanje indolentnih navika zaposlenih i njihovih postupaka tokom čuvanja muzealija i prije podnošenja tužbi i formiranja komisija.
Uvidom u dokumentaciju koju nam je ustupio Aleksandar Berkuljan može se pratiti hronologija dolaska i odlaska ovih topova i različitog oružja iz NMCG, odnosno preciznije iz fonda bivšeg muzeja NOB.
Kako navodi Berkuljan o prvom poznatom slučaju otuđenja naoružanja iz fonda Muzeja NOB svjedoči niz dokumenata cetinjske Ispostave unutrašnjih poslova, i odgovori koji su proslijeđeni u ime Muzeja od 1960. do 1962. godine. Tada je izražena sumnja da su nestale tri puške, dva „levora“, od kojih je jedan pripadao narodnom heroju Marku Mašanoviću, jedan automat i jedna lovačka puška, od kojih dio „nije bio inventarisan“. Takođe su zabilježeni slučajevi prepravki inventarnih i serijskih brojeva na oružju, kao i neovlašćena pozajmica osam neinventarisanih pištolja, kojima se gubi trag.
U zadnjem dokumentu iz 1962. godine, koji potpisuje šef odsjeka za kriminalistiku Đoko Maslovarić, odgovorni iz Muzeja su upozoreni na mnoge propuste u kontroli fonda, nekonzistentnosti i neubjedljivost radnji koje su sprovodili, kao i potrebi da se pištolji pronađu.
- Prema Zapisniku o primopredaji muzeja NOB iz 1972. godine fali (zabilježeno na str. 1,2 i 3):
1. inv. br 21. serijski br. 2572, postolje bacača;
2. inv. br 26. serijski br. 5148, pripadala Tonku Primožiću, njemačka strojnica;
3. inv. br 128. puška b.b. (dvije upisane pod istim brojem, nađena jedna):
4. inv. br 142. italijanska „Breda“;
5. inv. br 167. teški mitraljez „Browning“, serijski broj 1262446;
6. Cijev protivavionskog topa, serijski br. 11409;
7. inv. br 223. brdski top „iz tri dijela“;
8. inv. br 229. elisa od aviona;
9. inv. br 277. nož za njemačku pušku;
10. inv. br 265. Crnogorski gaser, serijski br 498703;
11. inv. br 194. postolje Brede;
12. inv. br 228. postolje teškog mitraljeza;
13. inv. br 282. postolje Fiata;
Za još pet predmeta se kaže da su „prestali biti svojina muzeja“, među kojima Inv. br 200. pištolj „Kolt“ Marka Mašanovića, serijski broj 14707, koji je ukraden (postoji zapisnik);
- Prema zapisniku o primopredaji Muzeja NOB fali (zabilježeno na str. 2):
1. inv. br.21. postolje bacača. serijski br .2572;
2. inv. br.26. njemačka strojnica, pripadala Tonku Primožiću, serijski br. 5148,
3. inv. br 142. italijanska „Breda“; serijski broj 20052;
4. inv. br 163. njemački teški mitraljez; dio, serijski broj 39824;
5. inv. br 198. drvo (kundak) za pušku, serijski broj 5144;
6. inv. br 220. dio od bacača;
7. inv. br 228. postolje od teškog mitraljeza;
8. inv. br 229. elisa od aviona;
9. inv. br 265. Crnogorski gaser, serijski br 498703;
10. inv. br 282. postolje od Fiata
Sravnjivanjem dva nalaza proizilazi da se inventarni brojevi 21, 26, 142, 228, 229, 265 i 282 nalaze u oba zapisnika, dok 128, 167, serijski br. 11409, 223, 277, 194 u samo u zapisniku iz 1972. godine, a 163, 198 i 220 u zapisniku iz 1975, što znači da je ukupan broj nedostajućih predmeta po ovom osnovu 16, navodi Berkuljan.
Ovome treba dodati i sljedeće komade vojne opreme i teškog naoružanja:
Ovi predmeti notirani su kao „neinventarisani“ i smješteni „van muzeja“ u takozvanim „privatnim magacinima“. Danas takođe nijesu prisutni u zbirci.
U zapisniku iz 1975. na strani 16 pominju se:
1. Pokretna kuhinja;
2. „Karoce“;
3. Zaprežna kola;
4. „Tri (3) komada topova, od kojih jedan bez točkova“ (oznake za jednog od tri topa se nalaze u zaisniku iz 1972. godine i radi se o brdskom topu br. 862);
5. Brdski top 1354 M.1945;
6. Haubica, serijski br. 134998 A.B.S. 1917;
7. Top italijanski, serijski br. 19612 CZS 53252 T25;
Pored 6 pomenutih topova, četiri niže navedena topa takođe nijesu nikada inventarisana niti se nalaze u već navedenim popisima. Figuriraju jedino u „zapisniku o primopredaji“ između VP Zelenika i Muzeja, u čije ime je potpis stavio Stanislav Rako Vujošević (muzejski pečat - br. 0199/1 od 07.11.1968, odnosno pečat - VP Zelenika, br. 501 od 25.10.1968.):
1. Protivtenkovski top 75.mm M 1917;
2. Protivtenkovski top 37.mm;
3. Brdski top 75mm M15 „Škoda“;
4. Protivtenkovski top 20/1mm „Škoti-Frackini“
Čudnovat put topova do Cetinja kao primjer neažurnosti: Primjer koji će možda najbolje oslikati neažurnost i sporost u vođenju dokumentacije su “dva austrougarska topa”. Srećom oni su ostali sačuvani do danas ali sa pogrešnom datacijom i bez upoznavanja javnosti sa stvarnom pričom o njihovom čudnovatom putu do Cetinja.
Berkuljan navodi da su u popisnom inventaru iz 1971. godine zabilježena „dva austrougarska topa“, kojih danas takođe nema u krugu NMCG, ali ima van muzeja. Njihova sudbina predstavlja tipičan primjer nebrige i neprofesionalizma. Radi se o kako su zavedene austrougarskim brodskim haubicama, koje su svojevremeno izvučene iz mora i donešene na Cetinje.
Nakon što su izmještene sa postolja na kojima su prvobitno bile postavljene ispred Vladinog doma, brenerima su isječene njihove zaštitne metalne kupole. Brodske haubice su se dugo „vukle“ po raznim gradskim lokacijama, od kojih je jedna bila pored Plavog dvorca, da bi ogoljene danas bile postavljene ispred bivšeg Vojnog stana, odnosno sadašnjeg Sportskog centra. Možete vidjeti fotografije ovih topova snimljene ispred Vladinog doma sedamdesetih godina.
Ove kako su upisane austrougarske brodske haubice, koje su svojevremeno izvučene iz mora i donešene na Cetinje potiču po nalazima Berkuljana sa - Razarača Zagreb.
Razarač Zagreb, bio je razarač u sastavu Jugoslavenske kraljevske ratne mornarice. Jedan od najmodernijih brodova u floti, u vrijeme izbijanja Aprilskog rata 1941. godine.
Razarač Zagreb nikad nije učestvovao u borbi, kao ni ostatak jugoslovenske flote stacionirane u Boki. Kad je 17. aprila 1941. zaprijetila opasnost da padne u ruke Kraljevini Italiji, razarač su kod Tivta potopili mladi oficiri Sergej Mašera i Milan Spasić, koji su tom prilikom izgubili život.
Sergej Mašera i Milan Spasić jedini su pripadnici Kraljevske vojske Jugoslavije koji su zbog djela učinjenog u Kraljevskoj vojsci, proglašeni narodnim herojima socijalističke Jugoslavije. Uradio je to svojim ukazom iz 1973. godine, lično maršal Josip Broz Tito, što samo po sebi, dovoljno govori o veličini i značenju herojskog čina dvojice oficira o kome se i danas predaje na većini vojno-pomorskih akademija u svijetu.
Tako da po dokumentaciji dostupnoj Aleksandru Berkuljanu ukupan broj do sada notiranih nedostajućih komada naoružanja i vojne opreme bio bi preko pedeset, od čega su 12 topovi (prvi nedostajući top se pominje pod inv. brojem 223 u zapisniku o primopredaji iz 1972).
- Da su ova artiljerijska oruđa postojala i da nijesu inventarisana ni kasnije potvrđuje i popisni inventar iz 1979, gdje se pominje „13 komada teškog naoružanja“, odnosno jedan više od broja do kojeg se došlo prethodnim sravnjivanjem stanja.- navodi Berkuljan.
Dva topa prijavljena su Tužilaštvu od strane Narodnog muzeja u julu mjesecu, zajedno sa još jedanaest komada naoružanja (pištolja i pušaka), koji se nalaze u inventarskog knjizi iz 1980. godine.
Danas postoji i zvanično izjašnjenje Komisije za reviziju Istorijskog muzeja o manjku 10 topova.
Jedan top, takozvani „top bez točkova“ nalazi se u dvorištu Biljarde i jedini je sa spiska koji je još uvijek u krugu NMCG.Mada i on će sva je prilika uskoro u otpis ako se nastavi ovakav odnos u njegovom čuvanju kakav možete vidjeti na fotografiji.
Tako da u konačnom po tvrdnjama Berkuljana a na osnovu pomenutih izvora, ukupan broj nedostajućih komada naoružanja i vojne opreme samo iz bivšeg muzeja NOB bio preko pedeset:
- Najmanje neinventarisanih aktivnih 8 pištolja, kojima se nije moglo ući u trag krajem 50-ih, početkom 60-ih godina;
- 4 topa poklonjena Muzeju NOB od strane VP Zelenika 1968. godine;
- 16 komada naoružanja prema primopredajnim zapisnicima iz 1972. i 1975. godine, među kojima jedan top;
- 2 austrougarska topa, prema popisnom inventaru iz 1971. godine pod rednim brojem 15;
- 5 topova, prema Zapisniku o primopredaji iz 1975. godine (tzv. “top bez točkova“ je jedini koji se iz ove grupe nalazi u krugu Muzeja, ali je u fazi raspada u dvorištu Biljarde);
- 11 pištolja, pušaka i dr. prema dosadašnjem nalazu Komisije za reviziju Istorijskog muzeja, na osnovu knjige inventara iz 1980. godine (2 tu prijavljena topa su već uračunata u prethodni zbir koji se odnosi na ovaj tip naoružanja).
Napominjemo da se radi o priči o samo jednoj od muzejskih zbirki naoružanja, a da su manjkovi po muzejskoj dokumentaciji prisutni kako u Dvoru, tako i Etnografskom muzeju.
Ivan KERN
